Trinaest godina nakon dobrovoljne predaje Vojislava Šešelja haškom sudu Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas će izreći prvostupanjsku presudu vođi srpskih radikala optuženom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1991. do 1993. počinjene protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, BiH i protiv vojvođanskih Hrvata na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u BiH i Hrvatsku.
Pratite presudu uživo na Al Jazeera Balkans:
11.24 - Vijeće je odlučilo da Šešelj nije kriv ni za jednu od devet točaka optužnice.
11.21 - Vijeće većinom utvrđuje da tužiteljstvo nije dokazalo uzročnu vezu između Šešeljevih govora od 1. i 7. travnja 1992. i zločina počinjenih u travnju 1992. u Mostaru, Zvorniku i Sarajevu, ili da se Šešelj može čak i neizravno smatrati odgovornima za zločine od svibnja 1992. do rujna 1993. Većina ne može okvalificirati te govore Šešelja kao fizička djela poticanja, odnosno huškanja.
11.16 - Antonetti je naveo neke huškačke govore Šešelja u Vukovaru, Malom Zvorniku i drugim mjestima. Većina nije mogla izvan svake sumnje utvrditi da su ti govori izrečeni u kontekstu sukoba. Vijeće je većinom utvrdilo da se ne može izvan svake sumnje reći da je prilikom pozivanja Srba da očiste BiH od "balija" pozivao na etničko čišćenje bosanskih nesrba.
11.12 - Vijeće većinom utvrđuje da tužiteljstvo nije uspjelo dokazati postojanje UZP-a. Vijeće većinom također odbacuje odgovornost Šešelja za počinjenje zločina proganjanja i uz sve posljedice toga što je ustanovilo da se primjenjivanjem članka 5 nije dogodilo. Vijeće je jednoglasno utvrdilo da Šešelj nije odgovoran za samo počinjenje nečovječnog postupanja, prisilnog premještanja, kao zločina protiv čovječnosti kako je navedeno u optužnici, rekao je Antonetti.
11.08 - Sve navedeno ni po čemu ne potcjenjuje zločine u Hrvatskoj i BiH, a u kojima su dragovoljci koje je slao Šešelj i njegova stranka mogli biti uključeni i koji su možda bili i neizravno uključeni u te zločine, rekao je Antonetti. Većina u Vijeću jednostavno primjećuje da nije zadovoljna time da bi novačenje i kasnije slanje na teren dragovoljaca impliciralo da je Vojislav Šešelj znao da će se dogoditi ti zločini na terenu, niti da je on naređivao ili prihvaćao te zločine na terenu. Po mišljenju većine ti se zločini ne mogu držati inherentnim elementom političkog osmišljaja Velike Srbije ili toga da bi se štitili Srbi. Vijeće je primilo niz dokaza koji pokazuju da su se Srbi na terenu u BiH sami naoružavali, ali dokazi ukazuju da su se i hrvatski i muslimanski civili također naoružavali, rekao je Antonetti.
11.05 - Većina Vijeća tvrdi da ukupnost dokaza ne vodi da je proglašavanje autonomije srpskog naroda u Hrvatskoj i BiH bilo rezultat kriminalnog pothvata. Ništa ne upućuje da je bilo zločinačke namjere u slanju dobrovoljaca, rekao je Antonetti. Dokazi upućuju da novačenje i slanje na teret i suradnja s drugim srpskim snagama nije u sebi protuzakonita aktivnost. To je moglo biti sasvim u skladu s ratnim okolnostima, dodao je.
11.03 - Većina u Vijeću tvrdi da su planovi za Veliku Srbiju kako ih je iznosio Šešelj u principu bili politički, a ne zločinački, rekao je Antonetti. Izjave o toj izjavi nisu nešto što je tužiteljstvo osporilo.
11.00 - Tužiteljstvo drži da je Šešelj odgovoran za fizičko počinjenje zločina deportacije, podjarivanja i nečovječnog postupanja, prisilnog premještanja u odnosu na govore optuženika kao suučesnika koji je sudjelovao u UZP-u te huškanju i pomaganju istoga. Da bi se uspostavila njegova odgovornost u UZP-u, potrebno je utvrditi cilj. Ako cilj nije zločinački, činovi koji su počinjeni da bi se došlo do toga moraju biti zločinački. Vijeće je utvrdilo čitav niz propusta, rekao je Antonetti.
10.56 - Vijeće, uz suprotno mišljenje sutkinje Latanci, drži da tužiteljstvo nije dalo dovoljno dokaza za ubojstvo nesrpskih zatočenika na brdu Žuč kod Sarajeva, mučenje kod Gerine klanice te zločine u Vukovaru. Većina, uz suprotno mišljenje sutkinje Latanci, također smatra da nije utvrđeno bezobzirno razaranje i hotimično razaranje religijskih i obrazovnih institucija. Većina smatra da nema dovoljno kontekstualnih informacija o tim razaranjima.
10.54 - Većina je utvrdila da nedostaju ključni pravni čimbenici da bi se utvrdio bilo koji oblik kaznene odgovornosti za zločine protiv čovječnosti. Stoga, vijeće, većinom uz suprotno mišljenje sutkinje Latanci, utvrđuje da uvjeti u članku 5 statuta nisu zadovoljeni, rekao je Antonetti.
10.48 - Vijeće je većinom, uz suprotno mišljenje sutkinje Latanci, utvrdilo da Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati van svake sumnje da je postojao rašireni i sustavni napad na nesrpsko civilno stanovništvo u općinama Vukovar, Zvornik, regiji Sarajeva i općinama Mostar i Nevesinje u razdoblju na koje se odnosi optužnica. Većina smatra da tužiteljstvo sucima nije pokazalo na jasan način da su civili koji nisu sudjelovali u sukobu bili masovno cilj napada. Većina ne može odbaciti argumente obrane koju potkrepljuju neka od svjedočenja da su civili bježali iz područja sukoba kako bi se sklonili u selima i gradovima gdje je većinsko stanovništvo pripadalo većinskoj skupini, a autobusi su ponuđeni na humanitarnoj osnovi kako bi pomogli civilima iz područja gdje se više ne osjećaju sigurno zbog sukoba, rekao je Antonetti.
10.44 - Vijeće je utvrdilo da nema dokaza za izravni hijerarhijski odnos između Šešelja i grupe Loznica. Vijeće je utvrdilo da je Vojin Vučković Žućo bio zapovjednik jedne dobrovoljačke jedinice i da je djelovao neovisno, preuzimajući ime Žuti stršljenovi. Šešelj se distancirao od te skupine nakon ubojstva u Zvorniku, rekao je Antonetti.
10.40 - Šešelj nije mogao imati nikakvog hijerarhijskog odnosa prema dragovoljcima kada bi bili ukorporirani u redove regularnih snaga JNA, VRS-a i Vojske Jugoslavije.
10.39 - Novačenje dragovoljaca SRS-a uglavnom se odvijalo u stožeru stranke u Beogradu. Odvijalo se i na općinskoj razini i nije opovrgnuto da je SRS također novačio i slao dragovoljce u odgvooru na zahtjeve drugih oružanih snaga, a pogotovo se to odnosi na lokalne teritorijalce u BiH i Hrvatskoj i oružane snage u tim zemljama, što uključuje JNA, Vojsku Republike Srpske i Vojsku Jugoslavije. Činjenica je li netko član SRS-a ili ne nije bila presudna za novačenje, bilo je ljudi bez političkog opredjeljenja ili osoba koje su se učlanile nakon što su poslane na teren. Jedna od ključnih činjenica koje je utvrdilo Vijeće - možda je Šešelj imao neku vrstu moralnog autoriteta nad dragovoljcima, ali oni mu nisu bili podređeni dok su bili uključeni u vojne operacije, rekao je Antonetti, dodajući da je Vijeće to obilno dokazalo.
10.36 - Vijeće je utvrdilo da je koncept dragovoljca bilo nešto što se inicijalno odnosilo na pojedince koji su se pridružili oružanim snagama u ratno doba. Od kolovoza 1991. prema Zakonu o narodnoj obrani Srbije, srpski su dragovoljci morali pristupiti teritorijalnoj obrani kako bi poduprli, odnosno ojačali snage narodne obrane bez obzira na njihovu narodnost. Vijeće se usredotočilo na problem identificiranja dragovoljaca SČP-a i SRS-a među njima. Te su ljude zvali šešeljevci, a to se ime nekad bunilo s imenom četnik, rekao je Antonetti.
10.33 - Antonetti će sada govoriti o općem kontekstu. Objašnjava kako je Šešelj osnovao Srpski četnički pokret, kojem je bio predsjednik, a koji je zabranjen. STomislavom Nikolićem osnovao je Srpsku radikalnu stranku.
- Ciljevi SRS-a bili su uglavnom isti kao oni SČP-a, stvaranje ujedinjene srpske države koja bi imala granice definirane linijom Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica - rekao je Antonetti.
10.30 - Vijeće je kao dokazne predmete prihvatilo brojne izvatke iz Šešeljevih knjiga te iskaze koje su svjedoci dali pismenim putem, a naknadno ih u potpunosti opovrgli kad su svjedočili uživo, rekao je Antonetti.
10.28 - Mora se naglasiti da je Šešelju omogućeno iznošenje svih njegovih argumenata, no nažalost dvosmislenost i kompliciranost pristupa tužiteljstva koji je mogao biti jednostavniji je za žaljenje. U određenoj mjeri smo prekorili tužiteljstvo i obranu. Podnesci su trebali razjasniti i ukloniti neke dvosmislenosti, no dogodilo se upravo suprotno - rekao je Antonetti.
10.25 - Uz te dvosmislenosti imamo i vrlo široke optužbe. Tužiteljstvo cilja na sve moguće načine kriminalnog ponašanja u statutu Tribunala, premda oni nužno ne odgovaraju činjenicama - rekao je Antonetti.
10.24 - Navodna zločinačka namjera UZP-a razlikuje se od podneska do podneska. Tužiteljstvo vrluda između etničkog čišćenja i nastojanja da se osigura teritorijalni integritet, koristi izraze zločini i nasilje bez razlike, rekao je Antonetti. Rat je sam po sebi nasilan po definiciji, a ne mora nužno biti zločin, dodao je.
10.18 - Šešelj prikazuje Srbe kao žrtve, žrtve hrvatske i muslimanske agresije. Također ističe da su Hrvati i Muslimani, svako u svojoj zemlji, započeli neustavno odcjepljenje koje je pak pokrenulo cijeli sukob u kojem su se Srbi prikazali po njemu kao branitelji zakona, rekao je sudac, prenosi Vecernji.hr
10.16 - Šešelj doista vjeruje u svoje nacionalističke ideale za Veliku Srbiju. Međutim, on tome ne pripisuje istu svrhu kao tužiteljstvo, rekao je sudac. Šešelj se uglavnom distancirao od razaranja inzistirajući da ni on ni njegovi ljudi nisu bili involvirani u počinjenje tih zločina, dodao je.
10.14 - Šešelj se izjasnio da nije kriv za sve točke optužnice. U završnim riječima odlučio je da ne pozove bilo kakve svjedoke niti da iznese pred Raspravno vijeće dodatne dokaze. Ipak, aktivno je sudjelovao u prvom dijelu suđenja s paralelnom strategijom obrane koja je uključivala i preispitivanje samog legaliteta ICTY-ja, tvrdio je da su optužbe političke ili pristrane, rekao je sudac.
10.12 - Tvrdi se da je Šešelj izravno počinio neke zločine. Tražio je da se Hrvati deportiraju iz nekih krajeva, prenosi Vecernji.hr
10.11 - Tužiteljstvo ne tvrdi da je Šešelj bio vojni vođa i da je bio kazneno odgovoran po vojnoj ili civilnoj nadređenosti. Ipak, tužiteljstvo mu pripisuje ekstenzivan autoritet. Tvrdi se da je stalno bio izvještavan o aktivnostima snaga te da je mogao intervenirati među dragovoljcima, da je čak i neke odlikovao i davao im čin vojvode.
10.09 - Argumenti tužiteljstva počivaju na dva stupa. Prvi je da je Šešelj bio umiješan u zločine po članstvu u UZP-u, a ostali članovi su uključivali Slobodana Miloševića, vojne vođe i njihove pomoćnike te paravojne vođe i vojne jedinice koje se nazivaju četnicima ili šešeljevcima, rekao je sudac.
10.08 - Šešelja se tereti da je izravno počinio, poticao na počinjavanje i pomagao i podupirao zločine koje se propisuju srpskim protagonistima te da je sudjelovao u tim zločinima članstvom u UZP-u. Tužiteljstvo tvrdi da su zločini počinjeni kako bi svi Srbi bili upućeni u novoj, teritorijalno unificiranoj Velikoj Srbiji.
10.07 - Sudac je rekao da je saslušano 99 svjedoka. Presuda se sastoji od nešto više od 100 stranica i sadrži dva aneksa.
10:00 - U ovim trenucima izricanje presude Šešelju je počelo, a predsjedatelj vijeća pojašnjava osnovne podatke o predmetu.
9.52 - Florence Hartmann, bivša glasnogovornica suda u Den Haagu boji se da bi Šešelj mogao dobiti već odsluženu kaznu odnosno da bi mogao biti osuđen na nešto više od 11 godina koliko je već proveo u pritvoru.
9:47 - Sudskim vijećem koje će izreći presudu Šešelju predsjedava Jean-Claude Antonetti dok su druga dva člana vijeća Flavia Lattanzi i Mandiaye Niang.
9:45 Odvjetnik Anto Nobilo, koji je barnio neke haške optuženike, mišljenja je da presuda Šešelju neće imati nikakav efekt.
9:35 Uoči presude Šešelju na ulicama Vukovara mir i tišina
9:30 Karup-Druško: Hag je Šešelju dao širinu da pravi cirkus
Haaško tužiteljstvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata pod patronatom Srbije, koje je uključivalo ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i muslimana.
"On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, ubijanju, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka", kazao je na kraju tužiteljskih završnih riječi glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen.
Šešelj, koji je odbio pojaviti se u haaškoj sudnici na izricanju presude, poručio je dva tjedna uoči njezina objavljivanja kako ga ona ne zanima te je najavio žalbu na presudu "kakva god bila". On je ustvrdio kako ima saznanja da će mu biti izrečena kazna od 25 godina zatvora.
Šešelj je na uvjetnoj slobodi od studenoga prošle godine kada ga je haški sud pustio zbog pogoršanog zdravstvenog stanja odnosno jetrenih metastaza raka debelog crijeva.
Optužen je u devet točki za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju "velike Srbije" sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, smatra tužiteljstvo.
Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, "srpske zemlje" u Hrvatskoj i BiH.
Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i oni iz 1991. - od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se "kotrljati glave" preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj '91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice "velike Srbije", zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve. Obrana granica "velike Srbije" na području Hrvatske bila je važnija "nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve - pa "tko im je kriv - htjeli su rat, imaju rat", kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da "nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara", a kako su tužitelji istaknuli - njegovi dobrovoljci "napravili su upravo ono što je Šešelj govorio".
U Skupštini se u travnju 1992. zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine a na mitingu u Hrtkovcima u svibnju '92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići Šešelj je poručio da će" ako sami ne odu, organizirati prijevoz autobusima" do hrvatsko-srpske granice pa dalje neka idu pješice u "svoju lijepu".
Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.
Tužitelji su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u BiH koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili 'pogrešne' nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska.
U Srbiji je imao status medijske zvijezde i zato je njegova odgovornost veća, a njegove izjave i govori imali su za cilj ohrabriti Srbe na počinjenje zločina i osloboditi ih od odgovornosti ukoliko takve zločine počine, zaključak je tužitelja na kraju dokaznog postupka.
Na suđenju Šešelju, koje je započelo 2007., tužiteljstvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve.
Uz govore mržnje kojima je dehumanzirao pripadnike drugih naroda Šešelj je organizirao 30.000 dobrovoljaca, koje je poslao u BiH i Hrvatsku gdje su činili zločine na području Mostara, Zvornika, Sarajeva, Nevesinja, Vukovara i Hrtkovaca.
