Blagdan je svetog Stjepana u kojem se, dan poslije Božića, kada se katolici spominju svojeg prvomučenika - simbola borbe za pravdu i praštanje.
U uobičajenim okolnostima i prijašnjih godina, na Štefanje je počinjao blagoslov obitelji po kućama, a mnogi će, poput Stjepana, Štefa, Stipe, Štefice i Štefanije, slaviti i svoj imendan. Sveti Stjepan zbog svog propovijedanja Isusovog nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika, bio je oko 36. godine nakon Krista osuđen za bogohuljenje. Kazna je bila kamenovanje do smrti izvan gradskih zidina Jeruzalema.
Na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, u sjevernim se hrvatskim krajevima štuje dan konja ili mazgi čiji je svetac zaštitnik. Seljaci su u Istri na taj dan izlazili s konjima, jahali ili se utrkivali. Na sam Božić u Hrvatskoj ljudi nisu odlazili u posjete, već su bili doma s obitelji, ali drugog dana Božića, dakle, na Štefanje, obilazili su rođake i prijatelje. Mlade su snahe posjećivale roditeljski dom i majci i ocu nosile darove.
Postoje i neke narodne izreke vezane uz ovaj dan. 'Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje'. Ta izreka slična je onoj 'bolje Božić kužan nego južan', što znači da za to doba godine nije primjereno toplo i kišno vrijeme, pa će stoga plodnost sljedeće godine biti mala.
