Za ljubitelje pikanterija promocija polaznika prvog ciklusa obuke za zanimanja kuhar i konobar, u čapljinskom restoranu “Storija”, ponudila je i neke zanimljivosti, piše Večernji list BiH. Jedna od njih bila je i odluka Marka Zeljke da se, uz diplomu novinara, “oboruža” certifikatom konobara, koji, po tvrdnjama predstavnika organizatora Centra za obuku i prekvalifikaciju Čapljina i Turističkog klastera Hercegovina, jamči siguran posao.
Stanka od novinarstva
- Običan radio, Naša TV, kraće vrijeme još neki mediji, to su kuće u kojima sam radio, ali nije to neobično, danas vam ljudi mijenjaju zanimanja često, nije to kao nekada da sjednete u ured pa dočekate mirovinu - započeo je svoju storiju, u “Storiji”, kolega Zeljko, a zatim nastavio: - U novinarskom poslu stvorila mi se jedna stanka, neka 2-3 mjeseca, slučajno u medijima naletim na informaciju o prekvalifikaciji, rekoh sebi – besplatno, zašto ne. To sam govorio i kolegama, umjesto mikrofona, malo boce u ruci, ali nisu me ozbiljno shvatili. Konobarski poziv je univerzalno znanje koje čovjek može iskoristiti u svakoj zemlji. U krajnjem slučaju, ako ga ne iskoristite praktično, možete se naučiti ponašati kao gost, koji pribor i kad uzeti, kako poslužiti vino, kako kući lijepo uslužiti goste... Tako će svima ova obuka dobro doći, bilo da se planiraju baviti ovim zanimanjem, bilo zbog širenja vlastitih saznanja o lijepom ponašanju. Zanimanje je deficitarno, pa će se mnogi od mojih kolega s obuke, konobara i kuhara, poslije tečaja vratiti na posao ili dobiti novi, dobiti promaknuće. Što se mene tiče, vjerojatno ću se vratiti novinarstvu, ali nikad se ne zna - govori nam. Dame će biti oduševljene, Hercegovac razmišlja kako i doma posluživati, govorimo mu. - Ha, ha, ha..., mora se svašta znati, ovo je slično novinarstvu, radite s ljudima, osmijeh, pristojnost, procjena, prilaz gostu, ima nešto slično - tvrdi Marko. Kaže i da je nakon obuke za konobara bliži novinarskoj struci. - Vidjet ćemo, nisam baš idealan čovjek za medije, iako se to ovako po priči ha, ha, ha..., ne bi reklo, pa bi mi dobro došao neki mirniji posao, a opet imam nekih zanimljivih projekata vezanih uz TV, teško se odlučiti - govori Marko.
Obuka i prekvalifikacija
Cinici bi kazali, praktično razmišlja – drž’ se novčanika, mani se mikrofona. - Ma, nisam ja baš na tom fonu, ja koliko imam toliko i trošim, bez štednje - odgovara. Pitamo ga je li mu drago što je upisao obuku i prekvalifikaciju. - Apsolutno, obuka ne traje predugo, imali smo odlične predavače, mogu reći u ime kuhara i nas konobara, cijeli proces ovisi o tome koliko želite znati. Predavači su bili vrhunski stručnjaci iz oblasti ugostiteljstva, od njih smo mogli doista puno naučiti - priča nam Marko i govori što ga je iznenadilo u “novoj” struci. - Iznenadilo me je koliko pravila ima, ja sam mislio da je to puno jednostavnije, tacnu u ruku, nabaci osmijeh, dobar dan, izvolite, ali nije, za sve postoje pravila. Evo, recimo, viljuške, poslužuju se različite za različita jela, kad ih i gdje staviti, koliko centimetara trebaju biti udaljene od tanjura, položaj stolnjaka, posluživanje vina, to je pravi ritual. Nije to ‘litru i litru’, nego postupak koji će gosta i navesti da naruči i plati bocu skupog vina - završava Marko. Uglavnom, u prvoj skupini od 23 polaznika, 15 kuhara i osam konobara, kolega Zeljko je bio najobrazovaniji, jedini je obuci pristupio s VS spremom. Već nekoliko dana po završetku obuke svi su bili na putu povratku na staro radno mjesto ili dobivanju posla u ugostiteljskoj struci, samo je kolega Zeljko, ponajbolji na tečaju, još lomi.
