Tri godine nakon katastrofalnih poplava u Posavini koje su posavsku ravnicu pretvorile u “posavsko more”, a općinu Domaljevac-Šamac gotovo u cijelosti prekrile vodom, posjetili smo u toj općini Posavske županije mladu poduzetnicu Slavicu Lucić. Razlog je jednostavan jer u svibnju se najčešće prisjećamo slika poplavljene Posavine. Slavica se s mužem Željkom opredijelila za posao u cvjećarstvu, a nekako su baš prije poplava trebali ubrati prve plodove svoga rada. Za samo nekoliko minuta voda je potopila sve što su Domaljevčani godinama stjecali, potopila je i planove Lucićevih, kuću, plastenike... Zanimalo nas je, planiraju li i oni krenuti put zapada, točnije Frankfurta u kojeg se, kažu upućeni, preselilo pola Domaljevca. Slavica nas je dočekala s prepoznatljivim širokim posavskim osmijehom i prije nego što smo se, poplavnim rječnikom rečeno “utopili”, ovoga puta od ljepote tek procvjetalog cvijeća u plastenicima, simpatični bračni par kao da je prepoznao što ću ih odmah upitati pa su jednoglasno kazali: “U Domaljevcu se samo priča tko je otišao, tko će ići, koja je nova ‘bauštela’ proradila, gdje u staračkom domu ima mjesta...Kod nas su druge teme. Poplava nije ‘potopila’ našu želju za ostankom i životom od vlastitog rada u svom mjestu. Kada smo sanirali štete jer su sva četiri plastenika bila pod vodom, odmah smo krenuli s planovima. Povjerio sam jedan plastenik ženi da se bavi cvijećem, a sada u njemu oboje radimo, kaže Željko. Pod plastenikom od 1000 m2 je kvalitetno cvijeće i povrće od čega se, tvrde Lucićevi, uz puno ljubavi i truda može pristojno živjeti. - Na zapadu bi imali možda više novca, još bi više radili, više trošili, a ovu ljepotu biti na svojoj zemlji u svojem mjestu i državi ipak ne bi imali, kažu nam Slavica i Željko. Slavica se već potvrdila kao mlada poduzetnica u oblasti cvjećarstva unatoč tomu što Posavina u tome baš i nema tradicije. No, duga je tradicija da Posavke jako vole uredna dvorišta pa niti ne čudi što je velika potražnja ukrasnog vrtnog cvijeća u sve tri posavske općine. U prilog takvoj tvrdnji govori slika Posavine koja je u najkraćem vremenu nakon poplave pokušavala vratiti stari izgled. Upravo su u tome doprinosile Posavke svojim vrijednim rukama kako bi dvorišta ponovo zasjala. Surfinije, pelargonije, begonije, maćuhice, trajnice, neke su od 20-ak vrsta cvijeća u plastenicima Lucićevih. Rajčice, paprike i krastavac dominiraju od povrtlarskih kultura. - Kvaliteta nam je ‘prokrčila’ put do kupaca. Svi dolaze na OPG pa je tržište zagarantirano. Idemo također i na teren kada uređujem veće površine kao što su Maxi, bolnica, parkovi i druge javne površine. Tri godine nakon poplava Posavina još uvijek liječi rane, ali dvorišta i prirodni okoliš ne odaju sliku razmjera tragedije od poplave koja je pogodila posavski kraj. Ljepotu tim dvorištima daje Slavicino cvijeće iz plastenika. - Uvijek kažem, osobito mladima, kako ne moraju ići od kuće.
Moj primjer pokazuje kako se i od vlastitog rada može pristojno živjeti, kaže Slavica
