U razornom potresu na Banovini teško su oštećene i neke kuće koje su obnovljene nakon rata, zbog čega se onda postavlja pitanje kvalitete te obnove. Za poslijeratnu obnovu bilo je zaduženo tadašnje Ministarstvo razvitka i obnove, u kojem je glavni inženjer za obnovu bio sadašnji župan Sisačko-moslavački Ivo Žinić. Pravni nasljednik tog ministarstva danas je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
Prema koje smo dobili iz tog Ureda, na području Sisačko-moslavačke županije u obnovi ratom oštećenih stambenih objekata obnovljeno je 25.000 stambenih jedinica pri čemu je sudjelovalo 200-tinjak izvoditelja radova i 80-tak projektanata i nadzora. Vrijednost obnove na području te županije iznosi 2,6 milijardi kuna. U cijeloj Hrvatskoj je, navode u Uredu, obnovljeno 158.000 ratom oštećenih kuća i stanova, što je 14,8 posto stambenog fonda RH. Ukupni trošak te obnove iznosio je čak 17,6 milijardi kuna, a u Uredu napominju da je poslijeratna Hrvatska obnovila navedene stambene objekte gotovo u cijelosti vlastitim sredstvima, s tek oko četiri posto međunarodne pomoći.
U Središnjem uredu objašnjavaju da je obnova u ratu oštećenih i uništenih kuća od 1997. do 1999. godine, kada je većina objekata obnovljena na području Sisačko-moslavačke županije, bila u nadležnosti Ministarstva razvitka i obnove. Stručne službe, tvrtke i institucije koje su također bile nadležne i koje su sudjelovale u stvaranju programa i modela obnove bili su i Građevinski fakultet, HIMK – Hrvatski institut za mostove i konstrukciju, IGH – Institut građevinarstva Hrvatske te još mnogobrojni drugi uredi, ministarstva i tvrtke.
Navode da se program obnove se provodio sukladno Zakonu o obnovi i u samoj provedbi obnove je sudjelovalo više tijela. Kao prvi korak, nadležne županijske komisije za popis i procjenu ratne štete utvrđivale su kategorizaciju stupanja štete ratom uništenih materijalnih dobara, a sve u skladu sa Zakonom o utvrđivanju ratne štete.
Na osnovu kategorizacije ratne štete, tadašnji županijski državni uredi, kao prvostupanjska tijela, odlučivali su o pravu na obnovu svakog podnositelja zahtjeva za obnovu, a sve prema prethodno navedenom stupnju štete koju su procijenile nadležne županijske komisije, kažu u Uredu. Nadalje pojašnjavaju da su na osnovu donesenog pozitivnog rješenja o pravu na obnovu, oštećeni objekti ulazili u program obnove koji se provodio temeljem navedenog Zakona o obnovi, zatim temeljem podzakonskih akata, uredbi i pravilnika koji definiraju da se za svaki objekt izrađuje Uputa o načinu sanacije, koju izrađuju stručne tvrtke – projektanti, na koju vlasnik ili korisnik obnove daje svoju pisanu suglasnost i koje se od ovlaštene tvrtke/revidenta kontrolira te se nakon toga započinje sa radovima obnove.
- Tijekom provedbe programa obnove, u postupku javne nabave za svaku kuću ili stan ugovoren je projektant, izvoditelj radova te stručni i područni nadzor koji su pratili i kontrolirali obim, količinu i kvalitetu izvedenih radova. I sam korisnik ukoliko je bio prisutan u vrijeme obnove, mogao je pratiti dinamiku i kvalitetu radova - poručuju iz Ureda.
Dodaju da se nakon završene obnove obavljao s tehnički pregled na kojem su sudjelovale stručne službe: projektant, stručni nadzor, područni nadzor i izvoditelj radova. Također, s vlasnikom odnosno korisnikom obnove potpisivao se zapisnik o primopredaji na kojem je svaka od navedenih strana mogla napisati svoje eventualne primjedbe. Kako smo tražili podatke o tvrtkama koje su projektirale, izvodile radove i nadzirale radove na obnovi u Banovini i u selu Strašnik kao i za konkretne kuće, iz Ureda nam te podatke nisu poslali. Naveli su da u interesu istrage DORH-a i nadležnih državnih tijela vezano uz kvalitetu obnovljenih stambenih jedinica, raspolažu s podacima i dokumentacijom za objekte obuhvaćene programom obnove te će isti biti na raspolaganju nadležnim tijelima.
