U BiH ne postoji statistika o broju slučajeva vršnjačkoga nasilja, ali vjeruje se kako je ono zastupljeno u velikoj mjeri. Prema podacima Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH i ombudsmana za djecu RS-a, žrtve su i dječaci i djevojčice, događa se čak i u predškolskim ustanovama, ali najzastupljenije je među učenicima sedmog i osmog razreda. Prema istraživanjima, trećina učenika bila je žrtva neke vrste vršnjačkoga nasilja.
Ne žele govoriti o nasilju
Nasilje je u posljednjim desetljećima promijenilo oblik, ono fizičko, koje je bilo lakše uočiti, sve češće postaje verbalno, čije se posljedice odražavaju na psihičko zdravlje učenika. Najviše zabrinjava činjenica da oni pred kojima se nasilje događa zatvaraju oči. - Nastavnici poriču nasilje, a onda u razgovoru navode konkretne slučajeve koje su primijetili ili su im nazočili - jedan je od zaključaka nedavno provedenog istraživanja o vršnjačkom i rodno zasnovanom nasilju u osnovnim školama u BiH provedenom u 30 osnovnih škola u SŽ-u, HNŽ-u i SBŽ-u. U jednom dijelu istraživanja TPO Fondacije iz Sarajeva sudjelovao je 151 nastavnik, a u drugom dijelu intervjuirano je 29 pedagoga, psihologa i socijalnih radnika. Nasilje u školi nije nova pojava, ali je prisutna neinformiranost kako primijetiti znakove, analizirati profile sudionika i proučavati faktore rizika za pojavu nasilja u školi. - Iznenadilo nas je u istraživanju da pedagozi i nastavnici većinom ne žele govoriti o nasilju i negiraju svaki oblik njegova postojanja, a onda demantiraju sebe jer tijekom razgovora, uz obveznu anonimnost, navedu primjere s kojima su se sretali - kazala je za Al Jazeeru Melika Šahinović iz TPO Fondacije i dodala kako je istraživanje pokazalo veliku zastupljenost psihičkog nasilja i da ne postoje dovoljno dobri mehanizmi za prevenciju, kao ni adekvatna pomoć za žrtve.
Nedovoljna informiranost
- Razgovori s nastavnicima i pedagozima otkrili su nedovoljnu informiranost o terminu i definiciji nasilja pa smo često slušali da fizički obračun ili verbalno maltretiranje jednog ili skupine učenika usmjereni prema drugom nisu nasilje, kao što nasiljem ne možemo zvati slučaj u kojem se vodi na FB inicijativa prikupljanja lajkova, odnosno traženje podrške vršnjaka za isključenje određenog učenika iz društva - stoji u publikaciji. Ističe se da u većini slučajeva okarakteriziranih kao gurkanje, trač ili pubertetska ljubomora, oni ne reagiraju. Ipak, u intervjuu rađenom u SBŽ-u navodi se: - U društvu i lokalnoj zajednici vršnjačko nasilje predstavlja ogroman problem, općenito se nasilje u društvu tolerira kao nešto dopušteno ili općeprihvaćeno normalno ponašanje. Nasilje se događa na putu od škole do kuće ili obrnuto, ali ga u školi nema.•
