Boris Trogrančić, fotoreporter koji javnost redovito oduševljava kadrovima ljepota Bosne i Hercegovine, ovog puta se vratio s iznimne, ali ne i lako dostupne lokacije, piše punkufer.dnevnik.hr.
- Potkapina (poluspilja) Badanj jedno je od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Bosni i Hercegovini. Smještena je u blizini Stoca i sadrži jednu od najstarijih poznatih prapovijesnih gravura u jugoistočnoj Europi - priča Boris o lokalitetu starom tisućama godina. No, u predivnom kraju zatekla ga je i gomila otpadaka.
- Iznenadili su me ogroman deponij smeća - i to uz sam tok rijeke Bregave - te lokalci koji su palili gume na makadamu - otkriva Trogrančić.
Nakon makadama, da biste došli do lokaliteta, treba proći i kroz šipražje pa se pripremite ako vas znatiželja odvede Borisovim stopama. Fotograf je na putu naišao i na španjolske arheologe koji aktivno rade na iskopavanju nalazišta.
- Arheolozi su bili ljubazni ispričati mi nešto više o povijesti tog kraja. Najvažnije otkriće je gravura konja ranjenog strijelom, isklesana u stijeni, što svjedoči o ranoj umjetničkoj izražajnosti i duhovnom životu tadašnjih lovaca - sakupljača.
Pronađeni su brojni kameni alati i ostaci životinja, što upućuje na to da je spilja služila kao privremeno sklonište lovaca - kaže Boris o mjestu koje je proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
- Potkapina se nalazi u slikovitom kanjonu Bregave i dostupna je posjetiteljima, ali zbog osjetljivosti nalazišta arheološka gravura je sada zaštićena i nije lako dostupna javnosti. Ovo paleolitsko nalazište, otkriveno 1976. godine, i danas pobuđuje posebnu pozornost arheologa, a prva istraživanja obavio je Đuro Basler. Uz potkapinu nađena je gravura, i to je prvi nalaz ove vrste na istočnoj obali Jadrana - dodaje Trogrančić.
Inače, paleolitsko nalazište Badanj smješteno je podno sela Borojevića kod Stoca. Nalazi se oko 6 km zračne linije zapadno od Stoca. Potkapina se nalazi u stijeni, oko 45 m iznad rijeke Bregave. Ovaj usjek je u rimsko doba korišten kao iznimno važan put između Narone i Dilunta.
Istraživanja koja su obavljena od 1976. do 1979. otkrila su glavna prapovijesna razdoblja na ovom arheološkom lokalitetu. Nakon ove, obavljena je i druga kampanja istraživanja od 1986. do 1987., koja je definirala nekoliko ciljeva: analiza materijala po slojevima kako bi se izradila buduća detaljna regionalna paleolitičko-mezolitska kronologija; rekonstruiranje prirodnog okoliša Badnja, uključujući paleogeografske uvjete; stvaranje slike o organizaciji aktivnosti unutar zajednice.
U skladu s prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine arheološko područje Badanj evidentirano je i valorizirano kao spomenik prve kategorije od državnog značaja.
Badanj je, prije svega, vrlo bogato paleolitsko i višeslojno spiljsko nalazište. Arheološko nalazište je potkapina ili pripeča s plitkim udubljenjem u stijeni koje se strmo spušta na desnu obalu rijeke Bregave. Arheološki je relevantno područje ispod stijene gdje se povremeno odvijao život paleolitskog Homo sapiensa. Ispod uklonjenog površinskog sloja pronađena su dva kronološki odvojena sloja naseljavanja u paleolitiku.
U gornjem sloju dubine do 0,9 m istraženo je 20 kulturno-geoloških slojeva iz dvije faze naseljavanja koje pripadaju kasnom paleolitiku – epigravettien. Ispod je sterilni sloj sipara ispod kojeg je nedovoljno istražen vrlo oskudan materijal, koji vjerojatno pripada srednjem paleolitiku.
U industriji kremenog oruđa, koja je većinom epigravetijenska s tipološkim kontinuitetom u svim slojevima, prisutnost brojnih promjena može definirati dvije faze koje su identične fazama na širem prostoru tog vremena na južnojadranskoj obali i jonskom obalnom području u Italiji.
Fauna područja pokazuje značajne promjene u navedenom razdoblju. Pretežno su zastupljeni jeleni, u ranijoj fazi relativno su rašireni koza i kozorog, a u kasnijoj fazi prevladavaju divlje svinje i nešto kasnije srna.
Posebno je značajno otkriće uklesanog crteža u stijeni lokaliteta Badanj, koji je jedan od najstarijih umjetničkih spomenika u Bosni i Hercegovini. Crtež je djelomično oštećen. Pretpostavlja se da oštećenje gravure potječe iz doba paleolitika. Crtež se nalazi u jugozapadnom kutu stijene i vjerojatno predstavlja figuru konja gledanog s desne strane napadnutog strijelama. Sačuvana je samo stražnja polovica tijela s bedrima tipičnim za konja i dijelom trupa, dok su ostali crteži uništeni.
Badanjska gravura sadrži prikaz životinje i znakove tipične za područje mediteranske umjetnosti paleolitskog čovjeka. Gravure slične ovoj nalaze se u znatnom broju na Siciliji, Kalabriji i Apuliji.
Tadašnja razina mora bila je od 100 do 150 metara niža od sadašnje, što je omogućilo ljudima komunikaciju kontinentalnim putem. Slična djela mogu se očekivati i u primorskim gradovima Crne Gore, Albanije i Grčke.
