Sa stilom i ozračjem, kako i dolikuje svjetski uspješnom čovjeku koji ljubi svoj rodni kraj i njegove ljude, ostavljajući im u nasljeđe i vlasništvo svoje veličanstveno životno djelo, u Kulturnom centru u Ljubuškom upriličena je svečana ceremonija uručenja dara Tonya Mandicha Glazbenoj školi Ljubuški i Gradu Ljubuškom, piše Večernji list BiH.
Naprosto je nevjerojatno i gotovo nezamislivo koliko je to vrijedan dar i čin, glazbena i kulturna vrijednost, zbirka i kolekcija originalnih primjeraka iz područja svjetske glazbene industrije...
Tony Mandich i njegova obitelj darovali su svojim Ljubušacima i općenito hrvatskome narodu i svim poklonicima glazbe, glazbene nagrade koje je, kao podpredsjednik američke diskografske kuće Atalntic Resords, dobio za promidžbu i multimilijunske prodaje albuma najvećih svjetskih zvijezda.
Na svečanosti su bili njegovi najbliži, kći Nocole (supruga Jelica i sin Gordan su u Los Angelesu), brat Mirko s obitelji iz zaseoka Mandići u rodnom ljubuškom selu Hardomilju, sestra Iva s obitelji iz Zagreba, sinovi s obiteljima od pokojne sestre Tereze, žive u Chicagu i Županji, te brojna rodbina iz Mandića i Hardomilja. Nazočili su i ljubuški gradonačelnik Vedran Markotić, ravnateljica Glazbene škole Ljubuški Ivana Zrimšek Šaravanja, predsjednik GV-a Ljubuškog Tihomir Kvesić, županijski ministar financija Toni Kraljević, predsjednik Skupštine ZHŽ Ivan Jelčić, humački gvardijan fra Dario Dodig, Božo Skoko, Siniša Škarica i brojni drugi gosti i uzvanici.
Kulisa na pozornici, s koje su učenici iz Glazbene škole Ljubuški pjesmom uljepšali događaj, zračila je diskografijom,
izložbenim postavom s brojnim diskografskim nagradama, zlatnim, platinastim, dijamantskim pločama, zahvalama, fotografijama planetarnih zvijezda s potpisima Tonyu, fotografijama s druženja i drugih službenih i neslužbenih prigoda. Na panou je dugačak popis imena koja su „drmala“ svjetskom glazbenom scenom, s kojima je Tony Mandić tri desetljeća, 70-ih, 80-ih i 90-ih godina, radio: The Rolling Stones, Bee Gees, ABBA, U2, AC/DC, Boney M, Blues Brothers, Eric Clapton, Phil Collins, The Eagles, Aretha Franklin, Joe Cocker, Ray Charles, Alice Cooper, INXS, Peter Gabriel, Bob Geldof, Mick Jagger, Led Zeppelin, U2, Ringo Starr i brojni drugi.
Mogao sam ovo dati različitim ustanovama i organizacijama u Americi, ali mi to nije padalo na pamet, uvijek je
Ljubuški bio u mom srcu - počeo je svoje obraćanje nazočnima Tony, što je popraćeno snažnim pljeskom. Potom je predstavio ukratko svoj put u svijet i put do uspjeha, ispunjenog radom i vjerom u sebe i u svoj san.
- Krenuo sam 1961. godine za Sarajevo i pokojna mama mi je napravila pohanu kokoš. Autobusom sam iz Ljubuškog došao u
Čapljinu, iz Čapljine vlakom idem u Sarajevo, ja sam tu kokoš pojeo do Mostara... – pobrao je spontani smijeh i simpatije Tony. U Sarajevu je, kaže, malo išao u školu, malo slušao glazbu, malo igrao nogomet, košarku, rukomet, ali glazba mu je bila broj jedan. Prvi koncert na kojem je bio, bio je koncert Karla Metikoša (Matta Collinsa) 1964. u Sarajevu. Odlazi u Zagreb na studij šumarstva, ali glazba ga je više zanimala. Odlazi u Pariz, 1968. u vrijeme štrajkova, spavao ispod mosta, pokriven „Vjesnikom“ koji je ponio iz Zagreba.
Produžava u SAD, radi kao konobar, prao suđe i nakon nekog vremena postupno ulazi u glazbenu industriju da bi dogurao do
podpredsjednika Atalntic Resords, najveće glazbene kuće na svijetu.
- Radio sam s više od 600 pjevača i grupa, od toga 500 – 600 svjetskih hitova, imao pjevače na preko 500 glazbenih
televizijskih emisija, osvajao nagrade Oscari, Grammyi, Talk showi, sve... Imam poruku za mlade, svatko ima san da nešto ostvari u životu, ali treba biti uporan, treba raditi od jutra do sutra, treba poštivati sve moguće oko tebe, da ti ljudi pomognu ako treba, da dođeš do jednog vrha... Poručujem mladima – oni imaju istu šansu koju sam i ja imao, jer još uvijek najbolja pjesma nije napisana, najbolji film i TV serija nisu snimljeni, najbolja knjiga još nije napisana
– rekao je Tony Mandich.
Gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić biranim riječima zahvalio se darovatelju i obećao da će Ljubuški brižno čuvati i
njegovati vrijednosti koje je dobio.
- Budite uvjereni da ćemo mi to znati cijeniti, da smo svjesni koje smo blago dobili i da će biti čuvano i prezentirano svim našim stanovnicima, svim turistima koji dolaze u Grad Ljubuški. Samo veliki ljudi mogu sve ono što su radili za svoga života, sve nagrade, sva dostignuća koja su ostvarili, dati budućim generacijama. Vi ste to upravo napravili, dali ste generacijama koje dolaze u svom rodnom Ljubuškom – naglasio je Markotić.
Ravnateljica Glazbene škole Ljubuški, Ivana Zrimšek Šaravanja, ima velike zasluge što je vrijedni dar došao u Ljubuški. Njoj se Tony prvoj javio prije godinu i pol, dogovarali se kako to napraviti, tajnu je brižljivo čuvala sve do potkraj ožujka kad ju je iznijela pred vijećnike Gradskog vijeća Ljubuškog.
- Sve ovo što vidite putovalo je čak sedam mjeseci iz Los Angelesa do Ljubuškog. Učinila je tu svoje i korona, ali stiglo je. Još uvijek ne mogu vjerovati, mogu samo reći jedno veliko hvala u ime Ljubuškog, u ime Glazbene škole, svih učenika, roditelja, djelatnika – kazala je Ivana Zrimšek Šaravanja.
U znak zahvalnosti i poštovanja domaćini su uručili svom dobročinitelju zahvalnicu, umjetničku sliku s motivom buka na
Čeveljuši na Trebižatu, u Tonyevu rodnom selu Hardomilju, te košaricu s domaćim plodovima.
