Malo koje predstavljanje knjige dupkom punim napunilo je kino “Forum” Studentskog doma “Stjepan Radić” na Savi kao što je to napravilo zagrebačko predstavljanje knjige fra Marija Knezovića “Nisam šutio”. Knjiga intrigantna naziva poznatog svećenika okupila je mnoge osobe iz javnog života hrvatske metropole kojima su o fra Marijevu prvijencu govorili eminentni predstavljači mons. Ivan Miklenić, dr. sc. Božo Skoko, dr. sc. Nino Raspudić i sam autor fra Mario Knezović.
“Nisam šutio” zbirka je kolumni fra Marija Knezovića, svećenika, novinara i publicista, koje je redovito punih pet godina objavljivao u rubrici “Teze i sinteze” u katoličkom mjesečniku “Naša ognjišta”, i to u vremenu kada mnogi nisu htjeli ili pak nisu imali hrabrosti “bistriti ono što drugi mute”. Međutim, fra Mario se, svjestan da je to temeljni posao katoličkog novinara, upravo doticao onih najvažnijih životnih tema i dvojbi koje muče puk i s puno hrabrosti i slobodoumnog izražavanja uporno pisao, govorio, propovijedao...
Usta puna slobode
- Svima su usta puna slobode mišljenja i izražavanja, a vidjeli smo kako su u našem “demokratskom” javnom forumu prolazili oni koji su se usudili misliti drukčije od nametnutih trendova ili su otvarali teme za koje drugi misle da bi trebale ostati tabu, istaknuo je jedan od predstavljača dr. sc. Božo Skoko. Previše je pljuvanja na anonimnim internetskim forumima i u kavanskim razgovorima, a premalo konstruktivne i dobronamjerne kritike. Uzori nam postaju mediokriteti i lažni idoli, a prave vrijednosti u vlastitom dvorištu otpisujemo ili im se podrugujemo.
U vremenu kada se olako podilazi tuđim interesima sve manje se otvoreno piše i govori ono što bi trebalo reći, a sve se više piše i govori kako bi se svidjelo ljudima. No, kako Mario piše, piscu ne trebaju simpatije, on živi od radosti istine i slobode misli koje zrcale njegovi tekstovi i kaže:
Stil života
- Živimo u društvu gdje se ljudi prekrivaju plaštem masa, stranaka, udruženja, fan-klubova i sve je manje onih koji hoće, mogu i žele iznositi otvoreno svoje misli i javno stati iza njih. Šutnja se nameće kao stil života, a oni koji pišu i govore i tako nazivaju stvari pravim imenom nisu dobro došli. No, pitam se što bi bilo od ovog svijeta ako bismo svi pognuli glave i šutjeli.
Fra Mario nije šutio. I neće. Da ne žele mnogi, pokazala je i zagrebačka promocija.
