U sklopu jednogodišnjeg projekta “Ekonomskim osnaživanjem do smanjenja siromaštva žena povratnica u ruralnim područjima općine Bosansko Grahovo”, Udruga građanki “Grahovo” realizirala je i do 1. prosinca 2017. će realizirati cijeli niz aktivnosti kako bi omogućila ženama stati na svoje noge.
Život povratnika, a napose žena u ruralnim područjima bilo koje općine u našoj zemlji, sam po sebi već je dovoljno težak, a kada niste u prilici vlastitim radom pridonositi sebi i svojoj obitelji, svaka, pa i najmanja prepreka, čini se nepremostivom. Kako bi izišle iz tog začaranog kruga, 25 žena je, među kojima i Anđa Sarić, članica UG-a i djelatnica u Centru za djecu “Gnijezdo”, prošlo obuku za pisanje motivacijskog pisma, CV-ja i izradu poslovnog plana s troškovnikom. Projekt-koordinatorica Aleksandra Lovren, UG “Grahovo”, ističe kako je od 25 odabrano pet najboljih poslovnih planova koji se realiziraju uz potporu Kraljevine Nizozemske. Među tim uspješnicama je i poslovni plan povratnice iz Grkovaca, Slađane Mitrović, kojoj je karcinom dojke prije tri godine život okrenuo u potpuno drugom smjeru.
“Prošle godine sam razmišljala što bih mogla raditi, a da mi pričinjava zadovoljstvo, sve s ciljem da se sklonim od svakodnevnog stresa, od ljudi, svega toga čemu smo izloženi u urbanom životu. I onda sam se, eto tako, igrom slučaja, odlučila za koze. Ne znam kako, ali koze su ušle u moj život i nije mi žao. To su prekrasne, inteligentne životinje, vole se čak i maziti, samo što ne pričaju”, govori nam Slađana.Prve jedinke nabavila je vlastitim sredstvima, a uz pomoć Udruge povećala stado. Danas Slađana ne bi mogla zamisliti život bez njih. Ima ih 50 i 30-tak jarića, a u redovitoj muži je 30 grla. “Proizvodimo kozji feta sir, krem si, kefir, još uvijek je tržište malo problem, treba ga pronaći, i mislim da je kod nas kozarstvo nedovoljno zastupljeno. Grana je to u koju bi trebalo malo više ulagati, malo više educirati ljude koliku blagodat za zdravlje donosi kozje mlijeko i njegove prerađevine”, priča nam Slađana. I mi smo, kako je ne bismo razočarali, po prvi put u životu kušali kozji sir. Kušali, kupili i ponijeli kući.
Posjetili smo i Milenu Savić koja se, nakon 22 godine provedene u tuđem gradu (Prijedor), vratila na svoje ognjište sa suprugom i troje djece. Uz potporu Udruge, na vlastitom ognjištu okrenula je novu stranicu. Bavi se uzgojem tovnih pilića.
“Od Udruženja smo dobili 300 pilića, plus hranu, opremu, pojilice za naš početak, ostalo je na nama da dalje nastavimo s ovim, uz njihovu pomoć ide pomalo”, govori nam Milena i dodaje da su, iako nezaposleni, odlučni ostati.
U Obljaju smo razgovarali sa Slađanom Vukobrat. Prošle godine je dobila kravu koja je u neuvjetnom objektu jedva preživjela zimu, te je u svoj poslovni plan uvrstila gradnju staje, objašnjava naša sugovornica i dodaje: “I oni su mi, evo, donirali ovaj materijal, jedan je dio doš’o, treba još jedan, e sad, ako Bog da, trebalo bi dolje to srediti i sagraditi novu staju.”
Budući da školuje troje djece, a u obitelji nitko nema stalno zaposlenje, pitamo kako se snalazi: “Suprug na dnevnicu nekad nešto zaradi, slabo je ovdje za posao. Al’ eto, opet se snađemo. Ne znam, vjerujte, kad me netko pita od čega živimo, ne znamo objasniti, snađem se kako znam i umijem, to je to.”
Ovaj hvale vrijedan projekt financijski potpomaže Kraljevina Nizozemska na način da uz grant od 15.000 KM, svaka žena, sukladno mogućnosti i vrsti posla, mora uložiti dio vlastitih sredstava.
