“Opredijeljeni smo za uspostavu pune ustavne i stvarne jednakosti svih triju suverenih i konstitutivnih naroda u BiH, koja se jedino može ostvariti istovjetnim ustavnim i administrativno-teritorijalnim unutarnjim ustrojem cijele BiH, koji će na jednak način regulirati načela suvereniteta i konstitutivnosti naroda i jednakopravnosti građana”. To je ključni dio deklaracije koju su u listopadu 2000. godine usvojili sudionici prvog zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH održanog u Novome Travniku. Praktički od okončanja rata i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, pa sve do prvih “otklizavanja”, odnosno puzajuće revizije toga sporazuma, Hrvati u BiH upozoravaju na svoj nejednak položaj...
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
Žalosno bi bilo podsjećati hrvatski narod na sve ono kada je Čović bio član Predsjedništva i kada je sve bilo "u redu". Očito je da gospodin Čović i dalje trči predizbornu kampanju, odnosno nikada i ne izlazi iz nje. Žalosno je upravo to što niko od Hrvata nema snage da u lice kaže "glumcu" šta ga slijedi. Cijeli mandat u Predsjedništvu potrošio je na čerečenje i spletkarenje sa svojim naličjem iz Laktaša. Stvarno je žalosno i jadno da pokušava prodati ovakvu sramotu za istinu, a još veća sramota je što ga niko ne povuče za rukav. Sama laž i petljanija je postala pravilo iz koje, očito je, nema izlaza.