Hrvatski narodni sabor (HNS) u ponedjeljak bi trebao ponuditi odgovor postoji li zajednički nazivnik stranaka okupljenih oko ove inicijative da se na sljedećim izborima napravi veliki hrvatski politički blok, ili će pak sve rezultirati daljim udaljavanjem i vrlo nepredvidljivim prije i poslijeizbornim savezima. Posljednji zaplet u Hercegbosanskoj županiji, gdje bi HDZ 1990. mogao izaći iz vlasti, ne daje velikog razloga za optimizam.
Repriza HSP-a, Lijanovića
Dapače, ohrabruje dalje raslojavanje, prije svega u odnosima između dva HDZ-a. Iako se tamošnjem premijeru Nediljku Rimcu iz HDZ-a 1990. zamjera što je Vladu sveo na privatne odnose, s druge pak strane HDZ BiH teško krši još jedan od sporazuma sa strankom koja mu je ključni partner i u HNS-u i u brojnim procesima, što je najočitije u procesu ustavnih promjena. Ne napravi li se zaokret odmah i ne zaustave li se poluinteligentne ekshibicije i ispunjavanje osobnih taština nije isključeno da nakon sljedećih izbora Hrvati opet budu predmet ucjena i trgovina većinskih bošnjačkih stranaka i lak plijen za prodaju posljednjih komadića vlasti. Čini se posve vjerojatna repriza sramne epizode s platformom u kojoj su hrvatske stranke HSP i Narodna stranka Radom za boljitak potrčale samo za foteljama i punjenjem vlastitih džepova. No, ovoga puta to ne bi bile stranke s marginalnom hrvatskom potporom nego jedna od one dvije koje su odavno u svoj programski kod zapisale kako se radi o legitimnim predstavnicima naroda. Dodatno nepovjerenje potaknula su već sada uočena šurovanja s nekoliko probošnjačkih stranaka i ohrabrenih od dijela međunarodne zajednice koje već prave planove o novoj protuhrvatskoj koaliciji.
Foteljaška politika
Stranke okupljene oko HNS-a, a napose čelnici dva HDZ-a u BiH Dragan Čović i Martin Raguž, moraju prije svega povratiti povjerenje i poštenije provoditi slovo i duh HNS-a.
Za to je potrebno da prije foteljaških interesa stave interese naroda, odnosno HNS-a u prvi plan. Dio manjih stranaka je već predlagao da HNS preraste u svojevrstan pokret i da se pod tom zajedničkom kapom nastupi na sljedećim izborima koji bi ponovno mogli biti povijesni. Jedini razlog zašto je Zagreb stao iza politike Hrvata, a ne politike HDZ-a BiH ili HDZ-a 1990. i drugih pojedinačnih stranaka, bilo je upravo teškom mukom i odricanjem stvoreno zajedništvo. U ponedjeljak je test odlučnosti i nacionalne odgovornosti - zajedništvo ili raskol.
