Krvna oboljenja itekako su prisutna u Bosni i Hercegovini. Broj pacijenata iz godine u godinu raste, a uvjeti liječenja i terapijske mogućnosti ostaju na istoj razini. Smatra ovo profesorica, hematolog i predsjednica Udruženja hematologa Republike Srpske Sandra Hotić Lazarević i dodaje kako je pandemija COVID-19 tešku situaciju za pacijente učinila još težom, javlja N1.
Multipli mijelom i Hodgkinov limfom su oboljenja iz grupe hematoloških maligniteta. Multipli mijelom najčešće zahvaća kosti, a Hodgkinov limfom limfne čvorove. Za ove bolesti, kao i za mnoge druge, rana dijagnoza je jako važna, jer je iznimno važno na vrijeme izabrati terapijsku opciju i započeti terapiju.
U Bosni i Hercegovini, dijagnosticiranjem bolesti, čak i u ranom stadiju, problemi ne prestaju, naprotiv. Pacijenti u BiH nemaju dovoljno mogućnosti za liječenje u svojoj zemlji, a profesorica Sandra Hotić Lazarević smatra kako su uvjeti liječenja ovih pacijenata u cijeloj BiH slični.
"Što se tiče same dijagnostike možemo reći da pacijenti imaju vrhunski pristup i da je dijagnostika potpuno kompletirana. Također ću reći da je svaki pacijent priča za sebe. Veliki je izazov liječiti pacijente s multiplim mijelomom, a evo i zašto. Znamo preporuke, čitamo kakve sve terapijske mogućnosti pacijenti imaju, a mi nažalost ipak nismo u stanju to našim pacijentima omogućiti. Na svim našim zajedničkim sastancima, kolega iz Federacije BiH i mi hematolozi iz Republike Srpske, zaključimo da zaista nemamo sve terapijske mogućnosti. Što se tiče Hodgkinovog limfoma, napravljeni su mali pomaci kada su u pitanju terapije. Međutim, nemamo dovoljno mogućnosti", pojasnila je profesorica Sandra Hotić Lazarević.
Dodaje da su uvjeti za liječenje ovih pacijenata gotovo katastrofalni. "Na skali od 1 do 10, mi smo negdje na broju 3 što se tiče terapijskih mogućnosti", zaključila je.
Susret s malignom bolešću predstavlja veliku prekretnicu u životu svakog pojedinca i njegove obitelji. Strah od nepoznatog i pitanje ishoda liječenja dodatno opterećuju. Zato liječnici, tvrdi profesorica, pacijentima pružaju zdravstvenu skrb, ali i psihološku podršku.
"Oboljeli se najviše suočavaju sa strahom i neizvjesnošću pa im zato treba predstaviti sve terapijske opcije koje postoje. Kako kod nas, tako i u svijetu. Pored toga što su zabrinuti za svoje stanje i svoju budućnost, pacijenti u BiH moraju brinuti i o tome hoće li dobiti adekvatnu terapiju i na kraju krajeva, da kažem ovako surovo, moraju brinuti o tome hoće li imati dovoljno novaca da plate terapiju", pojasnila je Hotić Lazarević.
Pandemija COVID-19 uticala je negativno i na ovu grupu pacijenata. Imunološki slabiji pacijenti, a u prvom redu onkološki, posebno su ugroženi jer već imaju bolesnu koštanu srž i primaju razne terapije pa su samim tim imunokompromitirani.
"Dogodilo se i to da su, recimo pacijenti koji su tek trebali biti dijagnosticirani, zbog situacije s pandemijom, izbjegavali dolazak hematologu i s dijagnozom se zakasnilo", zaključila je profesorica Hotić Lazarević.
