Korparstvo je u Posavini tradicionalan zanat od kojeg se prije posljednjeg rata moglo, ako ne dobro, a ono bar pristojno živjeti. U najvećem dijelu godine ispred kuća sve manjeg broja Posavljaka još uvijek se može vidjeti obavljanje procesa obrade vrbovoga pruća na starinski način. U Posavini su još uvijek vjerni proizvodnji korpi i korparskih proizvoda gotovo umjetničke izrade kroz tradicionalni zanat korparstva, piše Večernji list BiH.
Oživjeti tradiciju
Nekada masovna proizvodnja, danas je prerasla u pojedinačnu, a organizirano se korparstvom bavi tek nekoliko uglednih korpara koji su razvili biznis proizvodnje pletenog namještaja od vrbovog pruća. Posao se obavlja ručno pa predstavlja svojevrsni raritet jednoga kraja. Kroz projekt “Razvojem korparstva do samozapošljavanja”, koji traje već treću godinu na području općina Šamac i Domaljevac, zasađeno je 20 hektara nasada korparske vrbe, a što se pokazalo ekonomski opravdanim i višestruko korisnim, tvrdi Ivo Blažanević iz Službe za razvoj općine Šamac. Mato Tunjić iz Donjih Hasića kaže nam kako se korparstvom bavio cijeli život i rado se pridružio projektu kojeg je financirao UNDP. Dobio je rasad, a s urodom je, kaže, ove godine više nego zadovoljan.
Posavci vrsni korpari
– Dobro bi bilo da je više ovakvih projekata jer doprinose samoodrživosti povratka, ali i oživljavanju tradicije korparstva, dodaje Mato. Blažanović smatra da projekt donosi ekonomsku isplativost onima koji se bave korparstvom jer se plantaže šibe zasnivaju na prostorima gdje je najlošije zemljište, proizvođači nemaju ulaganja na samom početku, a urod mogu koristiti uz održavanje desetak godina. - Osim ekonomske i tradicionalne vrijednosti, ovaj projekt doprinosi suživotu i suradnji, kao što je slučaj Blaža i Pere iz Tišine. - Nas dvojica, on je Srbin ja sam Hrvat, ali to nam ne smeta da zajedno budemo u ovome projektu od kojeg možemo živjeti, a plodove rada, korpe, u najvećoj mjeri prodajemo Bošnjacima. Surađivali smo i prije rata, ovaj projekt nas je ponovno spojio i nastavljamo dalje raditi, kaže Blaž Meščić iz Tišine. Zanimljivo je da u općini Šamac postoji Srpska, ali i Hrvatska Tišina. Zajednički im je imenitelj sve glasnija tišina zbog malog broja povratnika Hrvata, najčešće treće životne dobi.•
