- U Bosanskom Petrovcu, po posljednjem popisu stanovništva, živi dvadeset i šest Hrvata-katolika, među kojima i Ankica i Jakov Jungić, kako kaže vlč. Davor Klečina, župnik drvarski koji opslužuje i župu Bosanski Petrovac, jedini katolički bračni par u ovoj općini, piše Večernji list BiH. Izuzev supružnika Jungić, preostali Hrvati-katolici u Bosanskom Petrovcu skladno žive u mješovitim bračnim zajednicama, s Bošnjacima i Srbima.
U gradu od 1984.
Gordana Balić, profesorica je bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika koje predaje u Mješovitoj srednjoj školi u Bosanskom Petrovcu. Zatekli smo je u školskim prostorijama. – Rođena sam u Hrvatskoj, u Osijeku, i uvijek sam govorila da nikad ne bih napustila svoj grad dok nisam upoznala svojega današnjeg supruga Semira koji je rođen u Bosanskom Petrovcu. Zabavljali smo se pet i pol godina. Nakon toga završila sam fakultet te se nakon toga udala u Bosanski Petrovac. Položila sam zadnji ispit i donijela odluku da ću živjeti u ovome gradu u kojem sam od 1984.godine, priča Gordana, majka dviju kćeri, Ene i Selme, koje su već završile fakultete i žive u Bosanskom Petrovcu. Što se tiče nacionalne pripadnosti, na neke poteškoće nije nailazila. - Živim poput svih ostalih. Ja jesam Hrvatica i izjasnila sam se kao Hrvatica. Iako mi je hrvatski jezik maternji, stjecajem okolnosti predajem i bosanski i sprski. I tu doista nemamo problema, veli Gordana. U braku s umirovljenikom Refikom Kafedžićem živi Hrvatica Vesna, podrijetlom iz Zenice, po profesiji krojačica.
Teško se živi
– U dobrim sam odnosima sa susjedima, malobrojnim Hrvatima, ali i ostalima. Susrećemo se, pozdravljamo se. U Bosanskom Petrovcu se, kao i drugdje u BiH, teško živi, niti bolje niti lošije. Dobila sam hrvatsko državljanstvo po majci koja je rođena Hrvatica, u Velikim Zdencima, a djeca, dakako, na osnovu mene. Nije baš tako lako dobiti hrvatsko državljanstvo. Konzulat je ovdje daleko stroži nego što je to konkretno u Zagrebu i sve je teže preko Konzulata ostvariti, nego da osobno odete u Hrvatsku i tamo ostvarite kakvo pravo kao građanin Hrvatske, priča Vesna. Na upit vjeruje li u perspektivu života u bosanskopetrovačkoj općini, odgovara kako ne vjeruje. – I moja kćerka Anela planira otići odavde. Diplomirana je pravnica i sedam godina je na burzi rada. Trenutačno radi u kladionici i stoga samo želi otići odavde, kaže Vesna koja kućni proračun uz suprugovu mirovinu, nastoji osnažiti radom za šivaćim strojem, radeći prepravke i šivajući svečane haljine. – Imam narudžbi različitih popravaka, ali i za krojenje i šivanje svečanih haljina, kaže Vesna Kafedžić.
