Od ratne 1993. godine i vladavine predsjednika ratnog predsjedništva Dževada Mlaće Bugojnom, u ovom srednjobosanskom gradu malo se toga promijenilo. Od principa “raseliti Hrvate pod svaku cijenu” nikad se nije odustalo, samo su metode danas nešto drukčije i razlikuju se u nijansama.
Nisu im dali na sud
Potvrđuje to i najnoviji primjer otimanja zemljišta obitelji Marina, a u korist Zijada Ćatića. Naime, sporna parcela, smještena uz regionalnu prometnicu Bugojno - Novi Travnik prema Rostovu, puna dva stoljeća je u vlasništvu obitelji Marina. Posljednji njezini vlasnici su Jelka Marina, njezini sinovi Nikica i Zdravko, te kći Ružica koja od udaje nosi prezime Krajina. Bez suglasnosti ijednog od četvero članova obitelji Marina, novim vlasnikom postao je Zijad Ćatić. - Nije nam jasno kako se to dogodilo niti nam je Zijad Ćatić ikad pokazao kupoprodajni ugovor. Najprije je tvrdio da je zemlju kupio od Drage Malete, rođenog Bugojanca koji od 1951. godine ne živi u Bugojnu. Odselio je u Osijek i u međuvremenu preminuo ne ostavivši iza sebe nasljednika. Nakon što je i sam Ćatić spoznao da zemlju nije mogao kupiti od mrtvog čovjeka, promijenio je priču i sad tvrdi da mu je našu zemlju prodao Dragomir Banjac, starac kojega je bolest prikovala za krevet i skoro je nepokretan. Ugovor s Dragomirom Banjcem, također, nismo dobili na uvid, ispričao nam je Nikica Marina. Ostaje mu, kaže, nejasno je li Općinskom, a potom i Županijskom sudu u Novom Travniku predočen kupoprodajni ugovor. Oba suda su presudila u korist Zijada Ćatića koji se prošle godine bez ikakvih poteškoća u Službi za katastar i imovinsko-pravne odnose Općine Bugojno uknjižio kao novi vlasnik. U presudama Općinskog, a potom i Županijskog suda navedeno je kako su članovi obitelji Marina bili nedostupni pravosuđu. Zbog toga im je uskraćeno i pravo rasprave pred sudom te im je za zastupnika određen Nedžad Manjušak. “To, jednostavno, nije istina. Majka živi u Glavicama u obiteljskoj kući koja je u blizini otete nam parcele, sestra, brat i ja smo u Hrvatskoj, ali na poznatim adresama. Ja osobnu iskaznicu izdanu u BiH imam od 2000. godine i, prema tome, moja adresa ni ovdje ni u Splitu, gdje trenutačno živim, nije nepoznata”, kaže nam ogorčeni Nikica Marina naglašavajući i kako su sve druge obavijesti, uključujući i sudske presude zbog parcele, uredno stigle na njihove adrese.
Pravomoćna presuda
Pravomoćna presuda Županijskog suda u Novom Travniku obitelji Marina stigla je 28. travnja ove godine, a rok za žalbu je 30 dana.
Obitelj Marina u ratu je, zajedno s 15 tisuća Hrvata, protjerana iz Bugojna. Kao i većina, otišli su ‘trbuhom za kruhom’, a danas, kažu, nemaju mogućnosti ni angažirati odvjetnika koji bi se borio za njihova prava i vratio im otetu imovinu.
“Ja sam u invalidskoj mirovini, imao sam transplantaciju koštane srži i redovito sam pod nadzorom liječnika. Novca ni mogućnosti za platiti odvjetnika nemamo, a vrijeme nam teče. U Bugojnu nije u pitanju ni samo novac, nitko od odvjetnika ne bi nas ni htio zastupati jer svi se plaše Zijada Ćatića, bivšeg policijskog dužnosnika koji je veoma utjecajan u Bugojnu”, zaključuje Marina očajan zbog očiglednog otimanja zemljišta njegovoj obitelji, i to uz blagoslov općinskih vlasti Bugojna i pravosuđa.
Cilj je očigledan, dodatno raseliti Hrvate iz Bugojna i dovršiti Mlaćin ratni plan etničkog čišćenja ovog srednjobosanskog grada.
