Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović ulazi u posljednju, petu godinu svog mandata. Trebao je to biti miran Božić, no neočekivano, atmosferu je pokvarila smjena njezinih bitnih savjetnika. Tako su se predsjednica i njezin Ured našli u središtu neugodne dnevnopolitičke afere. Predsjednica se sada nalazi na raskrsnici i u Novu 2019. ulazi na, ako ne sasvim novom, no zacijelo drukčijem političkom kolosijeku.
Prošle godine jedna od glavnih tema vašeg božićnog intervjua bio je povratak nade, posebno kod mladih, koji se tada nazirao. No i ove se godine nekoliko desetaka tisuća njih iselilo iz Hrvatske?
– To znači da nismo učinili dovoljno za ostanak i povratak naših ljudi. No ipak ima naznaka da val iseljavanja usporava. Sad moramo stabilizirati taj proces i energično raditi na ostvarenju uvjeta za ostanak i povratak. Često sam tijekom ove godine ukazivala na probleme u društvu, a ponavljam, demografija je ključ svih problema jer depopulacija proizvodi niz drugih problema, počevši od sigurnosti državnog prostora, posebno onih graničnih i rubnih, do nedostatka radno sposobnog stanovništva. A to će u konačnici – ako taj proces ne zaustavimo i ne preokrenemo – rezultirati ne samo odsustvom gospodarskog rasta, stagnacijom, pa vjerojatno i krizom već će dovesti u pitanje i stabilnost i održivost zdravstvenog i mirovinskog sustava. Zamislite da se nađemo u situaciji da nemamo otkuda isplaćivati mirovine! Stoga sam i osobno napisala i predstavila sveobuhvatan prijedlog mjera populacijske politike kao svoj prinos javnoj raspravi s ciljem rješavanja ovog gorućeg pitanja.
Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je bitno raditi na provedbi tih mjera. Mobilnost je dobra i svatko ima pravo na nju. To vrijedi i za naše mlade koji imaju pravo otići negdje drugdje na školovanje, raditi, ali i vratiti se u Hrvatsku, Hrvatsku u kojoj mogu ostvariti slične uvjete života kao u državama u koje trenutačno odlaze. Za to im moramo stvoriti pretpostavke. Čvrsto vjerujem da će trend povratka jačati i da će ljudi koji su otišli shvatiti koliko je Hrvatska ugodna i sigurna za život, vratiti se i obogatiti svoju sredinu i državu iskustvom koje su stekli. Držim da je jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na odluku mladih ljudi o odlasku upravo klima u društvu, odnosno nada. Ona je toliko bitna. Ove godine pružili su nam je ne samo sportaši već i mnogi drugi briljantni Hrvati u raznim područjima dokazavši koliko ova zemlja ima talenata i potencijala koji moramo iskoristiti.
Kad razgovarate s liderima koje susrećete u svijetu, ima li komentara na taj fenomen da mala zemlja s četiri milijuna ljudi može polučiti takve uspjehe?
– Hrvatska je iznimno talentirana nacija. To nam priznaju ne samo svjetski lideri, već i svjetska javnost. O tome sam govorila i u svojem govoru u UN-u istaknuvši da Hrvatska nema samo jednog Luku Modrića nego mnogo Modrića, u mnogim područjima. Brojni naši znanstvenici, kao i inovatori, umjetnici, glumci, poduzetnici, isto tako briljiraju u svijetu. Moramo to prenijeti i u samu Hrvatsku.
U 2018. pod utjecajem fenomenalnog sportskog uspjeha Hrvata na SP-u u Rusiji jako ste se usredotočili na brendiranje Hrvatske. U inozemstvu je taj vaš angažman jako dobro prihvaćen, dali ste više intervjua nego ukupno dotad u životu, no kod kuće ljudi dvoje jeste li više brendirali sebe ili Hrvatsku?
– To je umjetna dvojba, naravno da sam brendirala Hrvatsku. U konačnici je važna samo Hrvatska. Svi mi vrijedimo i bit ćemo upamćeni po dobru samo onoliko koliko smo osobno i svi zajedno učinili za uspjeh naše domovine. Naravno, nakon SP-a u Rusiji došlo je ne samo do rasta popularnosti Hrvatske u svijetu nego i do rasta unutarnjeg optimizma. Stoga sam i pokrenula projekt brendiranja, pa i rebrendiranja Hrvatske, osnovavši radnu skupinu iznimno respektabilnih i stručnih osoba. Pratim njihov rad te očekujem niz sjajnih ideja. Nadam se da ćemo te ideje iskoristiti u sinergiji s Vladom kako bismo što više promicali Hrvatsku kao zemlju mogućnosti u koju želim da se ljudi vraćaju, da ulažu, da je posjećuju i da shvate koliki potencijal ona ima. I na unutarnjem planu moramo potaknuti optimizam i vjeru u sebe i cijeniti vlastita postignuća. Žalosno je da stranci počesto imaju puno bolje mišljenje o nama nego mi o sebi samima.
Posljedično to brendiranje prema van i kod kuće zapravo govori o tome da se stvaraju mogućnosti za nastavak vaše političke karijere i kao predsjednice RH u drugom mandatu, ali i nastavak vaše međunarodne političke karijere. Kada ćemo saznati što ste izabrali?
– U ovom trenu usredotočena sam na svoj mandat, a sve ostalo bit će objavljeno na vrijeme. Nema potrebe brzati. Živim u sadašnjosti te je želim iskoristiti radeći najbolje što je moguće u službi države i ostvarenju vizije bolje Hrvatske.
Mnogi vas, naime, već vide u budućnosti na nekoj funkciji u NATO-u, no na višoj funkciji nego što ste bili?
– Ne želim si dopustiti uopće razmišljati o nečemu drugome, nego o odgovornoj dužnosti koju u ovom trenutku obnašam.
Vaš odnos s hrvatskim premijerima, a imate iskustva s njih tri, uglavnom je bio buran. No nikada dosad niste se suočili s tvrdnjom o uključenosti u pripremanje “državnog udara”, odnosno micanje aktualnog premijera Andreja Plenkovića?
– Takvo mi što ne pada na pamet. Nisam osoba koja bi koristila bilo obavještajnu ili paraobavještajnu zajednicu za poslove koji bi bili usmjereni protiv ikoga, a kamoli protiv predsjednika Vlade. To niti je moj stil, niti je dio mojeg sustava vrijednosti.
Optužba o rušenju premijera vrlo je ozbiljna, stoga sam morala reagirati na te paraobavještajne konstrukcije jer se počela stvarati opasna klima, na koju nadležne državne institucije nisu reagirale. A ako se u javnom prostoru stvara sumnja o nekakvoj političkoj zavjeri, i to curenjem ili fabriciranjem informacija iz tajne istrage, onda valja na to reagirati. Kad već nisu reagirale nadležne institucije, morala sam sama.
Ta teza zaprepastila je mnoge u RH jer pod državnim udarom, koji je izuzetno jak izraz, naši ljudi podrazumijevaju nekakav vojni puč, no ne i situaciju koja se, primjerice, događa Angeli Merkel u Njemačkoj, micanje kancelarke nitko nije ocijenio državnim udarom?
– U mojem priopćenju ni jednom riječju ne spominje se ni državni udar ni puč, već se govori o političkom udaru na institucije, a posebno na instituciju predsjednice države. Ovdje očito imamo dvostruki problem. S jedne strane imamo problem zaštite i curenja informacija, a s druge fabriciranje informacija i kreiranje lažnih sadržaja koji zbunjuju javnost. Stvara se dojam kako se više ne zna što su prave, a što iskonstruirane informacije. U strateškom komuniciranju često se ističe da percepcija postaje realnost, a znamo i onu staru – ponoviš li laž sto puta, ona će postati istinom. Zato i držim da institucije, osim što moraju istražiti samu “aferu” te spriječiti i istražiti curenje i manipuliranje informacijama, moraju reagirati kad je riječ o tako teškim i nebuloznim optužbama. Spominjete kancelarku Merkel – valja naglasiti da ona nije “maknuta”, već je sama odlučila odstupiti, odnosno ne kandidirati se na stranačkim izborima.
Mislio sam reći da nastojati rušiti nekog premijera i njegovu vladu samo po sebi nije državni udar, zar ne?
– Rušiti premijera i/ili vladu u svakoj demokratskoj zemlji jest legalno i legitimno pravo oporbe, ali to ne radi niti smije raditi predsjednik države. Predsjednik države mora se brinuti o stabilnosti državnih institucija.
Mnogo se toga atipičnog sada događa u političkom životu u Hrvatskoj, oporba je u nestajanju, a vladajući HDZ usisava sve poput nekadašnjeg Socijalističkog saveza. Vraćamo li se u jednopartijski sustav?
– Ne vjerujem da će se Hrvatska više ikada vratiti u jednopartijski sustav. Demokratski su procesi nepovratni i zasad ne vidim ništa što bi izlazilo iz okvira uobičajene dinamike demokracije. Hrvatska nije bila niti će biti zemlja s dvostranačkim sustavom. Stoga možemo očekivati neke nove koalicije i stranke, ali to u konačnici znači i jačanje demokratske svijesti i jačanje uloge građana u traženju političke odgovornosti od političara.
Kako komentirate ljutnju većine građana na epidemiju prebjega iz jedne u drugu stranku u parlamentu i na gradskim razinama? Je li to prijevara birača i kako će se to odraziti na sljedeće izbore?
– Najvažnije je pitanje osobne etike i savjesti svakog zastupnika i odgovornosti prema biračima koji su ga birali s liste određene političke opcije. Drugi je aspekt pitanje stranačke discipline, a treći pitanje pravne regulacije kome taj mandat pripada, osobi ili stranci. Ovdje, dakle, imamo sukob između morala, discipline i prava, koji nije lako razriješiti, no zato i postoje izbori pa će birači na izborima ocijeniti i kazati ono što misle o osobama koje mijenjaju političke opcije.
Jesu li tu više krive te osobe ili oni koji ih “navlače” na politički grijeh?
– Pravo je svakoga pokušati stvoriti većinu, a smatram da je osobni integritet najbitniji aspekt. Dakle osobna etika i dosljednost.
Je li u Hrvatskoj bilo bolje kada su “vladali” doktori (liječnici) i menadžeri, a ne diplomati kao sada?
Ne bih povezivala formalno obrazovanje s načinom “vladanja”. Kod nas postoji problem u proceduri donošenja odluka koje su preduge i prekomplicirane, posebice kad je riječ o strateškim projektima. Drugi je problem nedostatak odlučnosti za preuzimanje odgovornosti. Tipični je primjer za to obnova hrvatskog ratnog zrakoplovstva, gdje se odluka odgađala petnaest godina stoga što je riječ o doista teškoj odluci. I nije lako preuzeti odgovornost kad znamo da bi posljedica mogla biti nestanak jedne borbene komponente naše vojske. Drugi je primjer Pelješkog mosta, kojim smo se već mogli voziti da smo ga nastavili graditi sami nakon što je položen kamen temeljac.
Meni se učinilo da je problem što sve ključne pozicije drže ljudi iz diplomacije koji su navikli raditi u rukavicama, izvan javnosti i koji se vole okružiti sličnim ljudima pa onda nastaje posebna zatvorena politička kasta?
– Cijeli svoj mandat posvetila sam osluškivanju potreba i problema građana “na terenu“. Kad dođem u neku županiju, grad ili općinu, ne gledam tko je na vlasti, nego gledam kako pomoći riješiti probleme. I ljudi to prepoznaju. Moram naglasiti da sam gotovo svugdje, neovisno o tome tko je na vlasti, imala korektan prijam i sadržajne razgovore. Ja tako shvaćam politiku. Kad govorite o “ljudima iz diplomacije“, rekla bih kako je MVP očito bio rasadnik dobrih kadrova koji su završili na visokim državnim dužnostima. Hrvatska diplomacija odigrala je veliku ulogu u stvaranju države, a nemojmo zaboraviti da ti ljudi nisu nametnuti, već su izabrani na izborima. Kad govorite o brzini donošenja odluka, moram priznati da bih počesto voljela da brže presiječemo neke loše pojave u društvu i državi i donosimo odluke koje će voditi poboljšanju poduzetničke i ulagačke klime, na rasterećenje cijene rada za poslodavce, a povećanje plaća za radnike.
Naši ljudi imaju osjećaj da ih političari smatraju nekompetentnima i ne moraju znati što se događa. Tako je bilo kod Istanbulske konvencije, Kompakta u Marrakechu i sada kod uvođenja eura. Nitko narod ne pita što misli o tome?
– Složila bih se da tijela državne uprave moraju više informirati građane i o posljedicama pojedinih odluka jer to u konačnici i samoj Vladi olakšava provođenje politike. U razgovoru mnogi poduzetnici problematičnim ističu stalne promjene propisa koje je teško pratiti i uz to su često izloženi kaznama, a nema nikoga u sustavu tko bi ih na vrijeme pripremao i savjetovao o tim promjenama.
Kako biste vi, da ste premijerka ili ministrica gospodarstva, presjekli katastrofu s Uljanikom, situaciju koju Vlada već godinu dana ne može finalizirati?
– Kao osoba koja je odrasla u Rijeci imam poseban osjećaj prema brodogradnji jer puno ljudi u Hrvatskom primorju živi od toga. Za mene brodogradnja nije tek jedna od strateških industrija nego i dio identiteta Hrvatske. No postavlja se, naravno, pitanje kakva brodogradnja. Uljanik je primjer nedostatka sustavnog pristupa, praćenja trendova i isplativosti na globalnoj razini. Ako smo uložili 30-ak milijardi kuna državnih sredstava u brodogradilišta, a danas se i dalje suočavamo s problemom brodogradnje, onda tu nešto “ne štima”. Državni novac uglavnom se koristio za pokrivanje tekućih troškova umjesto za razvoj kapaciteta i konkurentnosti, što je bilo štetno za cijelo društvo i sad je to vidljivo. Treba iskreno priznati da nitko preko noći ne može riješiti probleme i promašeni pristup koji se gomilao 20 godina. No, kad me već pitate, ono što bih kao premijer ili ministar koji se time bavi svakako učinila – pobrinula bih se da poslovna klima i okruženje djeluju poticajno za sve sektore, utvrdila bih i zastupala strateške interese i ciljeve RH, a osobno bih se pobrinula da svi ljudi u Hrvatskoj, pa tako i oni zaposleni u Uljaniku i 3. maju, mogu lakše i brže mijenjati poslove i naći zaposlenje na kvalitetnim radnim mjestima. Nadalje, držim da je potrebno poduzeti sve da ojačamo privatni sektor koji ne smije ovisiti o državi, ali mu država mora dati snažan vjetar u leđa za konkurenciju na globalnom tržištu. Vjerujem da bi brodogradnja trebala ostati dio brenda Hrvatske, ali ne na ovakav način kako je poslovala do sada.
Opće je uvjerenje da su politički konflikti u Hrvatskoj sve prljaviji, a dio toga su stalno proizvođenje afera, koje su imale posljedice i na sastav vašeg ureda na Pantovčaku. Vaš savjetnik Vlado Galić morao je odstupiti, kao i Mate Radeljić, otišao je i Dario Mihelin, desetkovani ste, a ulazite u izbornu godinu. Vjerojatno već razmišljate o eventualnoj strategiji za izbore. Hoćete li se brendirati kao umjereni ili konzervativni političar i državnik? Dojam je da ste posljednjih godinu dana ponešto lavirali između umjerene i konzervativne političarke i državnice?
– U Uredu je i do sada bilo promjena. Većina savjetnika otišla je na druge dužnosti – od gradonačelnika Splita do veleposlanika u Finskoj, savjetnika predsjednika HGK, stoga ne bih to tumačila kao veliku promjenu smjera. I dalje sam predsjednica koja ima jasno usmjerenu viziju djelovanja, što se i moglo primijetiti iz projekata kao što su demografija, inicijativa Tri mora, brendiranje Hrvatske i slično. No svako vrijeme traži nove ideje i nova rješenja te u novu godinu želim ući s jednom svježom energijom i nekoliko većih projekata usmjerenih na rješavanje gorućih problema u društvu i postići sinergiju između unutarnje i vanjske politike, pa i nacionalne sigurnosti.
