Što se sve može napraviti za 12 milijardi maraka? Počeli smo ispitivati razne mogućnosti i u jednom trenutku odlučili smo odustati jer od megaprojekata boli glava, a novca nigdje. Pa gdje je novac? Uglavnom ga nema, ali ga moramo vraćati jer pričamo o iznosu koji bh. građani duguju bankama, piše Večernji list BiH. U dužničkom ropstvu već smo naučili živjeti, a plaće koje su u prosjeku 1200 maraka, ni da su dva puta tolike, ne bi nas mogle do kraja stabilizirati, a da ne pričamo da je mnogima plaća od 1200 maraka i dalje utopija.
Troškovi neumoljivo rastu
Kad se dublje uđe u srž, kreditne obveze sve više postaju svakodnevica ljudi u BiH. Mnogi uzimaju kredite ne za velike i dugoročne investicije poput obrazovanja, stana ili automobila, već kako bi pokrili osnovne životne potrebe – od hrane i režija do zdravlja i školovanja djece. Svakodnevni rast troškova života, poput cijena energenata, hrane i lijekova, dodatno je otežao situaciju, a sve veći broj ljudi smatra da bez kredita više nije moguće preživjeti mjesec za mjesec. Ekonomski analitičari naglašavaju da takav način zaduživanja predstavlja ozbiljan rizik za ekonomiju zemlje, međutim, svatko je svjestan da bh. građani ne mogu drukčije, a kredite je sve teže servisirati. Krediti su i doveli do najvećeg broja iseljavanja u BiH jer ih mnogi nisu mogli otplaćivati u doba stalnog povećanja troškova. Njemačka, Austrija i druge zemlje EU-a postale su glavni ciljevi za bh. građane koji u inozemstvu traže priliku za bolje plaćen posao i financijski oporavak, svjesni da ni tamo više ne teku med i mlijeko i da mnogi koji su otplatili kredite tamo razmišljaju o povratku. Međutim, i takvi danas moraju biti puno mudriji jer se u BiH i dalje brzo čovjek zaduži, a sporo izlazi iz problema. Psiholozi kažu da iako život u inozemstvu može pružiti veća primanja, iskustvo života na kredit često ostavlja bh. građane s dugoročnim posljedicama, poput stresa, osjećaja gubitka doma i rastanka od obitelji. Posljednjih godina BiH bilježi kontinuirani rast cijena osnovnih potrepština, što uključuje hranu, energente i stanovanje, a inflacija pogađa sve slojeve društva te je upravo najviše uznapredovala u sektoru prehrane. Mnogi građani pokušavaju sniziti troškove, ali često su prisiljeni na nove kredite kako bi pokrili osnovne mjesečne izdatke, čime dodatno ulaze u dugove. U zimskom razdoblju situacija postaje još teža jer grijanje i drugi troškovi energije postaju značajan izdatak. Financijski savjetnici upozoravaju da je inflacija dugoročan problem koji će, bez ozbiljnih mjera, nastaviti pritiskati građane na nova zaduženja. Usporedno s tim, socijalna i financijska sigurnost građana postaju sve nesigurnije, a rizik od financijske krize raste. Opet, kad je čovjek radno sposoban, nekako će izići na kraj sa svime, no što kada se radi o umirovljeniku? Oni su danas prisiljeni raditi dodatne poslove da bi doslovno preživjeli. Miro, kojeg smo sreli ispred banke u Mostaru, kaže da ima mirovinu od 570 maraka, a što ne pokriva ni osnovne mjesečne troškove. Kako umirovljenik preživi? Sugovornik nam kaže: "Pa s kreditom, a kako bih drukčije?" Onda nam je objasnio što se događa. - Rast cijena ne prati rast mirovina. Doslovno nam daju mrvice. Tko je od nas mislio da će u mirovini biti prisiljen raditi? Ali nema druge. Umirovljenici danas moraju birati između osnovnih životnih potreba ili dodatnog rada kako bi preživjeli. Podižemo kredite kako bismo donekle mogli funkcionirati u zemlji u kojoj su plaće balkanske, a cijene njemačke - slikovito se izrazio sugovornik.
Važnost dugoročnih strategija
Financijski stručnjaci i analitičari ističu da se trenutačni trend povećanja zaduženosti neće zaustaviti bez ozbiljnih ekonomskih reformi i mjera za zaštitu najugroženijih građana. Jedno od rješenja moglo bi biti povećanje mirovina i minimalnih plaća te osiguravanje stabilnosti cijena osnovnih dobara i energenata. Time bi građanima bila pružena veća financijska sigurnost, što bi moglo smanjiti potrebu za zaduživanjem. Bez ozbiljnih promjena broj građana koji se zadužuju kako bi preživjeli nastavit će rasti, a financijska kriza u kućanstvima mogla bi se preliti na cijelu ekonomiju, a možda smo već došli do točke nakon koje nema povratka...
