Sve što radim, radim legalno. Ja sam taksist i ne mogu odbiti mušterije, kazao nam je taksist Edo kojeg smo susreli u centru Bihaća gdje je čekao mušterije i pitali ga prevozi li i migrante preko granice.
– Jučer sam vozio dvojicu Palestinaca, ali do granice. Uredno su platili, i to onoliko koliko je pokazao taksimetar. Jesu li prošli granicu ili ne, ne znam. To vam je prava lutrija – govori Edo ističući kako ne radi razliku između mušterija koje su došle primjerice iz Pakistana i onih domaćih.
– Uredno i legalno radim te plaćam porez i nemam se čega bojati. Ima onih lešinara koji koriste jad i bijedu ljudi i na njima zarađuju, ali kad-tad stiže Božja kazna – naglasio je Edo kojem su polako u taksi ulazile mušterije te je krećući se dobacio da, tražimo li migrante, odemo u Đački dom u Borićima ili na autobusni kolodvor.
Uz Veliku Kladušu i Bihać je postao najvažnije mjesto za stacioniranje migrantima koji novom rutom žele stići do zemalja Europske unije. Iako su stanovnici Bihaća očekivali njihov dolazak te samo prolazak kroz grad, brojni su migranti u Bihaću već gotovo godinu dana. Razlog tome je čvrsta hrvatska granica.
Mnogi od njih već su i desetak puta bezuspješno pokušavali prijeći granicu, pa su krijumčari povisili cijenu te sad samo za prelazak bosanskohercegovačko-hrvatske granice uzimaju oko 1000 do 1500 eura. Zbog svih tih okolnosti stanje u Bihaću se komplicira i svaki je dan sve gore zbog sve većeg broja migranata koji pristižu u taj grad.
Prema podacima gradskih i kantonalnih institucija, u Bihaću je trenutačno više od 5000 migranata. Uzevši u obzir da Bihać, po popisu stanovništva iz 2013. godine, ima 56.260 stanovnika – računajući da su popisivani i oni koji žive i rade u dijaspori, te da je od 2013. do danas trend migracija i odlazaka građana Bihaća porastao i utrostručio se, dolazimo do zaključka da je taj broj danas manji za 10-15 tisuća ljudi nego što je to pokazao spomenuti popis. Tako tih 5000 migranata danas čini više od 10% stanovništva Bihaća. Zbog straha od tako velikog broja migranata te mogućeg nasilja, kriminala pa i terorizma, unsko-sanska policija često provodi razne akcije.
Na dan našeg dolaska u Bihać, po naredbi Kantonalnog suda u Bihaću, policijski službenici MUP USK-a pokrenuli su policijsku akciju “Racija” u kojoj je izvršen pretres osoba i objekata koje koriste migranti. Akcija je izvršena u Đačkom domu u Borićima i šatorskom naselju pored te zgrade. Policija je dugim cijevima blokirala cijelo područje te pretresla svaki kutak objekta i šatorskog naselja. U akciji je sudjelovala Uprava policije MUP-a USK-a koja je angažirala 40 pripadnika jedinice policije za podršku, Policijske stanice Bihać, Odjeljenja kriminalističke policije PS-a Bihać te Sektora kriminalističke policije.
Tijekom pretresa pronađeno je više komada hladnog oružja, boksera, opojna droga marihuana i drugi predmeti. Uhićene su i dvije osobe, Afganistanac i Pakistanac, zbog krivičnog djela na području grada Bihaća. Zbog velike policijske akcije grad je nekoliko sati bio gotovo prazan jer je policija gotovo sve migrante privela na provjeru i novu registraciju. Iako je postupila profesionalno i po zakonu, bilo je i nemilih scena sve nervoznijih migranata koji su se naguravali s policijom a neki su i odbijali privođenje i ulazak u maricu.
– Probudila me vika i duga cijev prislonjena na glavu te riječi “Stand up” – uplašeno je govorio 24-godišnji Zarif iz Pakistana, s kojim smo razgovarali preko policijske trake postavljene za zabranu kretanja.
– Nisam ništa učinio. Imam sve dokumente i čekam da me registriraju i puste – rekao nam je Zarif koji je već na putu šest mjeseci.
– Iz Pakistana sam otišao jer ondje nema posla i teško se živi. Odlučio sam sa svojih pet prijatelja krenuti u bolji život. Nažalost, izgleda da od boljeg života neće biti ništa jer me hrvatska policija već pet puta vratila s granice – ogorčeno govori Zarif kojeg smo pitali i kako je s njim postupila hrvatska policija s obzirom na to da u posljednje vrijeme od raznih humanitarnih udruga i nekih stranih medija slušamo o nasilnom postupanju hrvatske policije prema migrantima.
Migranata 10 posto
– Sve je bilo korektno. Kada smo trojica prijatelja i ja izišli iz šume, naišli smo na trojicu hrvatskih policajaca koji su bili u ophodnji. Odmah su nas uhitili i odveli u stanicu te nas nakon informativnog razgovara i zapisnika kombijem vratili do bosanskohercegovačke granice odakle smo se opet vratili u Bihać. Dogodilo se nekoliko nesreća jer migranti ne stanu na poziv policije nego trče dalje, padnu i ozlijede se. Ima i onih koji se ponašaju agresivno i pružaju otpor pa je policija prisiljena primijeniti silu da ih svlada te u tom naguravanju dolazi do ozljeda. Ja sam bio pet puta uhićen i vraćen a da mi ne fali ni vlas s glave – kazao nam je Zarif koji je morao prekinuti razgovor i ući u maricu na registraciju.
Glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova USK-a Snježana Galić potvrdila nam je da su policijske akcije već provođene na istoj lokaciji, kao i u devastiranoj zgradi Doma penzionera u središtu Bihaća te na smještajnim lokacijama migranata u Velikoj Kladuši.
– Dosad smo registrirali 23 krivična djela i osam prijava za narušavanje javnog reda i mira. Evidentirali smo oko 60 događaja koji se ne vode kao krivično djelo iako imaju u nekim dijelovima obilježja krivičnog djela, recimo ulazak u stanove i prostorije gdje samo prenoće i onda ih napuste – kazala je Galić napominjući da nekada nešto i otuđe.
– Policija je do 20. srpnja evidentirala više od 5000 migranata. Većina njih ima potvrde o namjeri traženja azila u BiH. Međutim, mnogi od njih nemaju takve namjere. Mi u Unsko-sanskom kantonu surađujemo s hrvatskom policijom i svim agencijama za provedbu zakona – istaknula je Galić napominjući da nema saznanja o brutalnosti hrvatske policije.
– Nemamo nikakvih saznanja o brutalnosti hrvatske policije. Policija i u Hrvatskoj i u BiH samo radi svoj posao. Zakon se mora poštovati. Ako netko prekorači svoje ovlasti, državne institucije reagiraju i obave svoj posao – govori Galić objašnjavajući zašto je u Bihaću i Velikoj Kladuši najveća koncentracija migranata.
– Svi oni žele otići u zemlje Europske unije, a Bihać i Velika Kladuša najbliži su glavni prijelazi na kojima će najlakše ući u Hrvatsku a time i EU-u – naglasila je Galić priznajući da je javnost u Bihaću podijeljena, za i protiv migranata, ali da ona, nažalost, ne može govoriti u ime javnosti. Zbog kaotične situacije u Bihaću, Forum građana “Bihaćka građanska inicijativa” ističe da je situacija u gradu postala alarmantna i organizirali su prosvjed. Halid Dedić, predsjednik Foruma, kazao je da je zabrinjavajuće što sada 10 posto stanovništva Bihaća, odnosno već više od 5000 ljudi, čine migranti.
– To je zabrinjavajući postotak, jer zamislite da je u Sarajevu takav postotak, tada bi to bilo 50.000 ljudi – kazao je Dedić naglašavajući kako se prosvjedom, na kojem se okupilo samo stotinjak ljudi, traži hitno rješavanje problema migranata.
– Protiv migranata nemamo ništa, ali vlastima poručujemo da je krajnje vrijeme da tim ljudima osiguraju humani smještaj. Ti ljudi su, nažalost, zbog loših uvjeta koje im Bihać može ponuditi nehumano smješteni. U biti je više tisuća migranata gotovo danonoćno na ulicama Bihaća.
U nekim dijelovima grada ih je toliko da imate dojam da više niste u Bihaću nego negdje drugdje. Tako je već uništeno Partizansko groblje koje je dio identiteta našega grada. Ondje su sada podignuti migrantski šatori i otvoreni javni WC-i. Sve se to događa jer migrantima nije osiguran odgovarajući n smještaj s vodom, strujom i kanalizacijom – kaže Dedić tvrdeći da je BiH dobila novac za rješavanje migrantske krize.
– Oko tri milijuna KM stiglo je od međunarodnih institucija prije nekoliko mjeseci i taj novac moglo se upotrijebiti za “gašenje požara”. Mi za taj novac nismo ni znali niti smo ga dobili, čak mislim da za to nisu znale niti gradske i kantonalne vlasti. Nego su Grad Bihać, Bišćani, Crveni križ i druge organizacije i pojedinci vlastitim sredstvima nastojali održati u životu migrantsku populaciju u gradu. Sad se govori da je međunarodna zajednica odobrila novih 13 milijuna KM za istu svrhu, a ništa se ne mijenja i ne događa – kazao je Halid Dedić, predsjednik Foruma.
– Ništa više u Bihaću nije kao što je bilo, situacija je sada katastrofalna. Ne osjećamo se više sigurnima i strahujemo i od zaraznih bolesti – kazao je 45-godišnji Asmir ističući da se danas dok šeta gradom osjeća kao da je u Indiji ili Pakistanu.
– Imam 14-godišnju kćer, i čim padne mrak mora biti kod kuće jer se bojimo za nju. Kada odem u neki drugi grad, ponašam se kako se ponašaju ljudi u tome gradu, a za migrante naši zakoni ne vrijede, ponašaju se kao na Divljem zapadu, napadaju prolaznike, demoliraju izloge, kradu po trgovinama i nitko im ništa ne može – ogorčen je Asmir. S druge strane, 30-godišnja Alma ne vidi ništa loše u boravku migranata u Bihaću.
– Oni su jadni i bježe od ratova i gladi. U čemu je problem ako im pomažemo? I mi smo bili u ratu i izbjeglištvu pa su i nama ljudi pomagali. Samo u Hrvatskoj bilo je više od 200 tisuća državljana BiH i nije bilo nikakvih problema. Prema tome, oni koji se bune protiv migranata i njihova boravka u Bihaću licemjerni su i nehumani – kazala je Alma koja je uvjerena da će ti ljudi naposljetku ili se domoći zemalja EU ili se vratiti u svoje zemlje.
Gradske vlasti nemoćne
Među prvima koji su stigli u pomoć migrantima u Bihaću je Međunarodna organizacija za migracije Mobilni tim. Šefica njezina ureda Amra Hadžimehmedović kaže kako čine sve da pomognu tim ljudima.
– Međunarodna organizacija za migracije je jedina i prva organizacija koja se uključila u migrantsku krizu na našem području od samog početka kada je načelnik općine Bihać Šuhret Fazlić odlučio dodijeliti Đački dom Boriće za smještaj migranata. Mi smo doveli struju i vodu. Iako je to zgrada samo golih zidova, bolja je nego da spavaju na otvorenom – kazala je ističući da zasad nema sigurnosnih problema.
– Bihać je mali grad, a mnogo je u njemu migranata. Naša je misija da budu humano tretirani, da im se osigura dignitet te da dobivaju sve obroke. Usko surađujemo s Ministarstvom sigurnosti i njegovom službom za strance. Najviše ima Afganistanaca, Iranaca, Iračana, Pakistanaca, Sirijaca, Libijaca, Alžiraca, Sudanaca, Marokanaca... Većina njih, više od 80 posto, samci su bez obitelji – naglašava Amra dodajući da se ti ljudi zadržavaju ovdje jer žele preko Hrvatske otići na Zapad za boljim životom te da im BiH nije konačna destinacija.
– Koliko će ih još doći, ne znamo. Nitko ne zna što će se u budućnosti dogoditi. A o optužbama o brutalnosti hrvatske ili bh. policije, mogu samo reći da nismo ništa vidjeli, niti smo što čuli niti nam se tko od migranata požalio – tvrdi Amra Hadžimehmedović.
Situacija s migrantima u BiH, koji dolaze preko Srbije i Crne Gore, sve je teža, a tamošnje vlasti otvoreno govore da nemaju kapaciteta ni načina boriti se s tim problemom, a stanovnici Bihaća kažu da se više ne osjećaju sigurno u svome gradu te od vlasti traže da se aktivnije pozabavi tim problemom. Ljudi s kojima smo razgovarali jednostavno ne mogu vjerovati da je njihov grad postao kao gradovi iz kaubojskih filmova.
Naime, govore da su skupine migranata na Uni u središtu Bihaća love divlje patke te ih peku na vatri. Bišćani su na to poludjeli jer su te patke simbol i zaštitni znak Bihaća te ističu da oni to nisu činili ni u najcrnjim ratnim danima kada je Bihać bio u potpunoj opsadi više od četiri godine. Također, mnoge obitelji s djecom prisiljene su živjeti u prljavštini spavajući na podu, a zavladala je i epidemija šuge.
U nedostatku osnovnih životnih uvjeta, prisiljeni su kupati se i prati rublje u rijeci Uni, i to svakakvim deterdžentima, šamponima i sapunima. Domicilno stanovništvo još više brine što su se u kampovima migranata razvile organizacije koje se bave ilegalnim poslovima. Uglavnom se to svodi na preprodaju droga poput marihuane, ali postoje jake indicije da su se pojedini migranti udružili s lokalnim stanovništvom te za iznose od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura pružaju usluge ilegalnog prebacivanja preko granice s Hrvatskom.
Doznajemo da u tome prednjače migranti iz Afganistana. U Bihaću je osnovama grupa krijumčara iz regije i migranata koji rade na ilegalnom prebacivanju. Metoda i način isplate su se promijenili. Krijumčari sada traže isplatu prije polaska ne želeći riskirati da migranti budu uhvaćeni i oni ostanu bez isplate. Mnogi migranti s kojima smo razgovarali, koji imaju rođake ili obitelj u zemljama EU, govorili su nam da im roditelji prvo šalju novac izravno bossovima, a nakon toga dogovara se prebacivanje.
Dok smo boravili u Bihaću, u centru smo mogli vidjeti automobile i kombije različitih registarskih oznaka, iz Hrvatske, Crne Gore, Srbije i gotovo svih europskih zemalja. U njih su ulazili migranti koje su nekamo dalje prevozili. Na mostu smo sreli petoricu Alžiraca koji su već šest mjeseci u BiH i nisu financijski imućni da plate krijumčare. Kako kažu, riskirat će i pokušati sami prijeći granicu. Marzuk (28) iz Alžira kaže da je u BiH više od tri tisuće Alžiraca te da su dvojica migranata koji su nedavno poginuli u Hrvatskoj kada je na njih u šumskom predjelu na području Drežnice kod Ogulina pala stijena, zapravo Alžirci, a ne Sirijci, kako su to prenijeli mediji i potvrdila policija.
– To su naši prijatelji koji su s nama doputovali iz Alžira i poginuli u Hrvatskoj. Obavijestili smo policiju BiH da su trojica naših prijatelja nestala na putu iz Crne Gore u BiH i da ništa ne znamo o njima – kazao je Marzuk koji je, kada je saznao da smo iz Hrvatske, tražio da mu promijenimo eure u kune s obzirom na to da na crno u Bihaću jedan euro mijenjaju za 6 do 6,5 kuna. Na pitanje zašto mu trebaju kune, Marzuk je objasnio:
– Mi ćemo sami otići u Hrvatsku, kroz šumu. Ljudi koji su išli prije nas već su stigli u Italiju. Savjetovali su nam da je najbolje da imamo kune jer ćemo se voziti lokalnim autobusima sve do Zagreba ili do granice sa Slovenijom. Uđeš u autobus, daš lovu, a vozač ti dade kartu. Ne trebamo uopće razgovarati s vozačem da ne otkrije da smo migranti. Nadam se da ćemo imati sreće i proći granicu.
