Brojna istraživanja su pokazala da kontinuirane verbalne uvrede imaju isti negativan efekat na djecu kao redovne batine. Ali ono što mali broj istraživanja razjašnjava jest što su zapravo verbalne uvrede, a što je vikanje na dijete.
Samo vikanje mnogo je manje štetno, ako nije praćeno uvredama na račun djeteta. Kada verbalna disciplina pogađa srž djetetovog bića, kada utiče na njegov stav o sebi samom, tu nastaje problem, piše Zelena učionica.
Evo i primjera. Ako vaše dijete, recimo, prospe sok u vaše krilo, a vi glasno viknete: „Uh” niste vi napali dijete, njegov karakter i njega osobno. Male su šanse da je dijete to uradilo namjerno. Ali, ako viknete na dijete: „Idiote jedan! U šta gledaš?! Ne mogu da vjerujem što si uradio!”, to je već problem.
Roditelj i reakcije
Ova druga reakcija je izravan napad na dijete i u njegovom umu može formirati negativan stav o sebi i svojim sposobnostima, čak i ako niste ni mrvicu povisili ton dok ste govorili, prenosi Nova.rs.
Možda najkritičniji dio je kada kažete: „Na što si mislio? Ne mogu da vjerujem što si uradio?” Ovakve riječi putuju izravnou dječje srce i mozak i formiraju njihov stav o sebi.
A taj stav obično bude:
„Ja sam glup. Ja sam nespretan. Ja sam loš.”
Jedno pitanje
I nije bitno koliko ste vi divni prema svom djetetu u svim drugim situacijama, koliko mu pažnje posvećujete, nećete time obrisati negativne učinke verbalnih uvreda. Dijete kojem se govori da je loše i nevaljalo, zadržaće takvo mišljenje o sebi i onda kada ga mazite i tetošite.
Da biste otkrili kakav ste roditelj, postoji jedno, jednostavno pitanje koje treba da postavite sebi: „Što moje dijete misli o sebi, kao rezultat toga što sam mu JA roditelj?”
Integralni tekst pročitajte na OVOM linku.
