Jozo Pavković, direktor i glavni urednik "Večernjeg lista BiH" i direktor "Večernjakovog pečata" za Dnevni avaz je pisao dnevnik koji prenosimo u cjelosti:
Subota, 9. travanj
Kao u košnici
Pretpostavljam da je oko sedam sati. Tada mi donose tisak. U to vrijeme čujem dostavljače kada ostavljaju novine iza mojih vrata. Subotom su zbog priloga uvijek nekako bolje.
Iz doma u Širokom Brijegu kroz kišu žurim u Redakciju u Mostaru. Kao u košnici je, zatrpani su papirima, pozivnicama. Telefoni i mobiteli zvone iz svakog kutka. Drugi dio redakcije radi novine. Strogo kontrolirani kaos.
Na kolegiju, uz teme za nedjeljno izdanje “Večernjaka”, dogovaramo i sve detalje vezano uz “Pečat”. Svi traže ulaznice. Mi ih imamo samo tisuću, a trebalo bi deset puta više. Odbrojavaju se sati, a još puno toga ima za napraviti. Valentina Rupčić i Željko Andrijanić stalno dolaze s novim informacijama. Ponajviše radimo na porukama iz zemalja EU. Njih 28 treba pozdraviti gledatelje u dvorani na “Pečatu” i poručiti kako čekaju BiH u EU.
Nikako dobiti link s Estonijom, Letonijom, Ciprom, Maltom… Marija Medić preuzima "vanjske poslove"… Uzdam se u njezinu upornost. Nakon pregledavanja stranica sutrašnjeg “Večernjaka”, odlazim u “Kosaču”. Sastavljaju pozornicu, postavljaju svjetla, mažoretkinje imaju probu. Zovu protokoli. Uh, kako su naporni. Svi traže konačni program, koji još nemamo. Sat otkucava, dva i pol poslije ponoći. Odlazim u Široki.
Nedjelja, 10. travanj
Svugdje kasnim...
Spavao sam tek nekoliko sati. Danas imam nekoliko izjava za televizije. Večeras je i emisija na BHRT-u “Ususret Pečatu”. U Mostaru me već čeka Dževdet Tuzlić, moramo dogovoriti sve o emisiji. Ide uživo. Stalno sam na mobitelu. Svugdje kasnim. U Mostaru je stiglo već više od stotinu naših gostiju. Redatelj Vedad Hodžić čeka da prođemo scenarij. Još se dorađuje, Valentina ubacuje posljednje detalje… Dolazim popodne u Kosaču. Impresivno. Scena, koju je osmislio Senad Smaković, je već skoro gotova, BHRT raspoređuje kamere, protokol obilježava mjesta...
Nedjelja je, a svi nešto rade. Njih stotinu, dvije stotine. Nabrzinu završavam naslovnicu “Večernjaka”. Navečer, zajedno s Jonathanom Mooreom, Valentinom Inzkom i Josipom Muselimovićem, gostujem u emisiji. Nakon toga uslijedili su brojni pozivi. U Redakciji me čeka neraspoložena Dženita. Ljuta je zbog pomicanja sutrašnje generalne probe. Ekipa BHRT-a odlazi iz našeg ureda iza ponoći. S redakcijom ostajem skoro do jutra. Jedva vozim, umor me svladava.
Ponedjeljak, 11. travanj
Svečarski ugođaj
Večeras je “Pečat”. Otišao sam u Mostar prije dostavljača novina. Držim jutarnji redakcijski kolegij. Motiviram ih. Nakon toga za nekoliko televizija dajem izjave. Doslovno, svakih pet minuta imam neki susret. Već sam u visokom protokolu. Na crvenom tepihu u zračnoj luci dočekujem slovačkog predsjednika Andreja Kisku. Srdačno se rukujemo. S njim je i Miroslav Lajčak. Sretan je što je opet u Mostaru. Uz slovačkog predsjednika, susrećem se i s predsjednicima RH, Crne Gore i članovima Predsjedništva BiH, našim premijerima Zvizdićem i Novalićem, brojnim ministrima i drugim političarima, kulturnim djelatnicima, sportašima, novinarima... Cijeli dnevnik bih potrošio kada bih im samo imena pobrojavao.
U 19 sati ispred Redakcije orkestar iz Stoca i mažoretkinje iz Mostara, Kiseljaka, Širokog prave svečarski ugođaj. Vidim ponos u suznim očima mojih novinara i urednika. A ja sam ponosan na njih.
Na crvenom tepihu dočekujem brojne uzvanike. S predsjednicima ulazim u prepunu dvoranu. Pozitivna energija lebdi iznad posjetitelja. Osjeća se spektakl. Vidim, javnost prepoznaje naše poruke o mostovima Europe. Glazbene zvijezde i europski orkestar ozračje čine još svečanijim. Osobito je impresivna završna scena; govor Enisa Bešlagića, konfete, vatromet... A onda tisuće čestitki. Komentira se svaki detalj na večeri u ljetnikovcu “Radobolja”. “Ovo je najbolji Pečat”, svi kažu. No, mene zanima što će reći djeca. Njihovi su kriteriji najviši.
Utorak, 12. travanj
Nisam loše prošao u kući
Kćeri Ivi, studentici psihologije, “Pečat” je bio odličan uz, naravno, neke primjedbe. Sinu Tomi, sarajevskom apsolventu ekonomije, neki su detalji bili bolji lani, osobito prijevod Daytona, a najmlađoj kćeri, gimnazijalki Josipi, sve je bilo super. Baš kao i supruzi Marici. Hajde, nisam loše prošao u kući. Mediji također hvale manifestaciju. Svi su komentari pozitivni. “Avaz” me proglasio za “ličnost dana”. U Redakciji mimohod gostiju. A telefoni stalno zvone. Čestitke sa svih strana.
Danas se otvara Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru. Gledam otvaranje i ponosan sam na direktoricu Dalfinu Bošnjak koja je s entuzijazmom i ove godine Mostar učinila mjestom susreta investitora, partnera, gospodarstvenika. Sve je nekako živo. Na ručku sam s vodstvom BHRT-a. Belmin, Muhamed i Dženita, te Dejan iz Fene prepričavaju mi kako je osiguranje političara blokiralo dvije kamere. Čak jednu koja je bila na šinama. Uopće im nisu dopustili raditi. Pa, to je strašno. Navečer smo Valentina i ja otišli na večer “Podravke”. Slobodan Božić Boba nas je zvao. Njega nismo mogli odbiti.
Srijeda, 13. travanj
Nadam se da ovo policija ne čita
S Bešlagićem mobitelom razgovaram od Širokog do Mostara. Nadam se da ovo policija ne čita. Enis je oduševljen reakcijama javnosti. Kaže, zatrpan je pozivima za intervjue. Redakcija “Večernjaka” radi bez euforije. Imamo već 250 kandidata za „Osobu godine“, koje ćemo proglašavati 2017. Planirali smo održati danas prezentaciju, ali ne možemo od gostiju. Čak i novinu jedva stižemo završiti. Zbog kašnjenja, od tiskare tražim produljenje roka. Večeras je i spektakl - mjuzikl “Mamma Mia!”. Jednu od točaka (“Waterloo”) vidjeli smo i na “Pečatu”. U Mostaru je sve nekako procvjetalo, došlo je proljeće. Grad na Neretvi je zaista političko, kulturno, gospodarsko i europsko središte... Bar ovaj tjedan.
Četvrtak, 14. travanj
Tužna vijest
Uobičajena jutarnja kava sa suprugom. Priopćava mi tužnu vijest, umro je naš susjed. Dobri Mariofil Lončar. Pod tim dojmom stižem u Redakciju. Pravimo plan za sutrašnji broj. Nakon kolegija novinari odlaze na teren. Valentina, Marija, Krešić, Goca, Mila, Franjo, Braco, Soldo, Matej, Ana ostaju u Redakciji, a Ljilja, Željko, Oliver i Stole su na sajmu. Završavam izvješća o poduzeću koja redovito moram poslati u Styriju. U gradu imam nekoliko sastanaka. Popodne se vraćam u Široki. Stigao mi je prijatelj Diego Miletić s Ekvadora. Uvijek s radošću slušam o njegovim brodovima tunolovcima s Pacifika. Vraćam se na večeru opet u Mostar.
Petak, 15. travanj
Nemilosrdni žrvanj
Nemilosrdni žrvanj dnevnih novina ne dopušta opuštanje. Uvijek morate imati dobru “robu” (informacije) kako biste opstali na tržištu. A mi smo tako preumorni. Valentina, Željko i ja odlazimo do naše prijateljice Meri u frizerski salon. Kaže kako su joj dolazile na frizuru sve zvijezde koje su bile na “Pečatu”. Oduševili su je Sergej Ćetković i Ana Rucner.
Popodne se na pokopu opraštam od svog susjeda. Kako je sve prolazno. Prisjećam se riječi pjesnika Antuna Branka Šimića: “Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”. Ekipa “Pečata” (“Večernjakovci” i BHRT), promovirajući stvarne vrijednosti i naše zvijezde i sebe su učinili velikima. Oni su moje “osobe godine”.
