U kasno doba zime i početkom proljeća na južnim područjima Hercegovine događaju se čudesne promjene u prirodi. Tu ljepotu teško je opisati i predočiti onome tko nije bar jednu godinu boravio na tim prostorima. Najprije nas zapljusnu mirisi mora. Prolazeći uređenom neumskom šetnicom uz obalu, osjećamo u zraku miris joda i blag okus soli. Za vedra vremena i utihe naziru se zrcalne iskrice koje se dižu s površine mora te pršte i pucketaju.
Sjećanja iz djetinjstva
U prozirnoj vodi vide se jata malih riba kako slobodno plešu i izvode virtuozne zadivljujuće pokrete. Ništa slučajno i bez reda. Baciš među njih oblutak, rasprše se na sve strane i nestanu negdje u dubini. More bez kupača samo sa sobom razgovara i zabavlja se pružajući idiličnu sliku raja na zemlji. Uz samu obalu prvo cvatu mimoze, pitospor, lemprika, endemske visibabe, krasuljice, krmenci, anemone i vidac. Kako se približava proljeće, jata galebova iz neumskog zatona lete prema unutrašnjosti, nekada i preko 40 km od mora. Priroda sve više dobiva smaragdnu boju prošaranu svim mogućim bojama cvijeća. Cvjetni tepisi prekrivaju svaki komadić zemlje. Sve je puno cijuka, pirlika, zuja, cvrkuta, zvižduka i pjeva. Meketa, kreketa i rika. Čovjekov duh napaja se istinskom nevinošću prirode, njezine flore i faune.
Dok ovo sve i danas doživljavamo, bude se sjećanja iz najranijeg djetinjstva. Korovi ptica i kukaca razmjenjuju svoje najljepše glazbene točke. Mi, djeca, po cijeli smo se dan natjecali u svirkama i pjesmama u čast proljeću i cvijeću. Čim bi bilje počelo pupati, eto nama, djeci, posla. Brali smo mlade grančice i prutove jasena, smreke, murve, lijeske i vrbe i od njih pravili razne glazbene instrumente za naše dječje zborove. Kada bismo se u pjevanju i svirci natjecali s pticama, bilo je milina slušati. Tek bi dobar poznavatelj glazbe mogao ocijeniti tko svira. Dok ovo pišem, na um mi padaju dvojica književnika iz Hrvatske. To su Vladimir Nazor i njegovo književno djelo ''Pastir Loda'' i Grigor Vitez koji je napisao pjesmu ''Svirala od vrbe''. Mi smo kao djeca prije polaska u školu bili dobri pastiri. Znali smo razgovarati s prirodom, bili smo prijatelji. Često smo se družili. Znali smo svakoj ovci i domaćoj životinji ime. Znali smo imena mnogih biljaka i trava. Kada bi počela padati kiša, znali smo gdje se u blizini nalazi pećina da se privremeno sklonimo. Osluškivali smo zvukove prirode, huj vjetra i grmljavinu. Priroda nam je otkrivala svoje blagodati i svoje tajne.
Bili smo pravi mali majstori svoga zanata. Evo primjera! Britvom ili nožićem odrezali bismo mladicu neke biljke i započeo bi posao. S jedne strane mladice napravi se okomiti prerez. Od njega, na desetak cm udaljenosti, napravi se koncentričan rez samo kore. Obilježena kora se lagano udara nekim predmetom da se odvoji od drveta. Zatim se zarotira i skine s drveta. S jedne strane cijevi od kore u dužini jednog centimetra ostruže se grubi dio kore. Taj dio naprave stavimo u usta i pušemo. Eto nam piska. Zatvorimo taj dio s dva prsta, a slobodni dio s otvorom stavimo u razinu usana i pušemo – eto nam zvuka svirale. Tako proizvodimo dvije vrste zvukova na istom instrumentu. Posao nije još do kraja završen. Nađemo duže planikovo stablo ili granu bez čvorova. S jedne i druge strane napravimo koncentrične rezove, ali samo kore. Onda se pristupi spiralnom rezanju kore s jednog kraja do drugog i koru polagano odvojimo od drveta.
Koru potom savijamo i napravimo trubu. Učvrstimo je bodljama od drače ili trna. U uži otvor udjene se pisak i pričvrsti bodljama. Puše li se u pisak, nastaju vrlo jaki zvučni tonovi koji se mogu čuti kilometrima daleko. Od jačine zvuka odjekuju susjedna brda.
Važnost instrumenata
Ne postoji ni jedan drugi puhački instrument koji može proizvesti tako jak zvuk. I sada zamislimo da vuk, ili koja druga zvijer, nasrne na stado ovaca, koza ili krupne stoke, od kolike koristi može biti truba. U svojoj dječjoj mašti smo se pitali je li mladi David s pomoću trube branio svoja stada u divljini prije nego je postao kralj. Ovako napravljena truba od kore drveća može trajati do dva mjeseca ako se češće polijeva vodom.
Kako napraviti zujalke? Loza se obično obreziva krajem prvog i početkom drugoga mjeseca. Kaže se: siječanj sijeci, veljaču ne kreći. Napravimo dva komada drveta od pruća loze dužine po 10 cm. Komadi drveta trebaju biti bez čvorova. Čitavom dužinom drveta napravimo izreze do srčike. Izrezi su dublji prema sredini, a prema krajevima plići.
Uzmemo lastar kore dužine kao i komadi drveta, stavimo ga između izreza, a krajeve instrumenta spojimo i učvrstimo koncem ili žicom. Zujalke stavimo u usta, stisnemo zubima i pušemo. Moguće je postići najrazličitije vrste zvukova. Na taj pjev najčešće reagiraju ptice šojke. Sviralu (pištaljka, zviždaljka, slavić) pravimo obično od vrbe, smreke ili jasena. Odreže se grana jasena bez čvora. S jedne strane grane napravi se okomiti rez. U dužini jednog cm napravi se kosi rez, a s gornje strane izreže se kora i dio drveta. Na udaljenosti od 10 cm napravimo koncentrični rez kore i lagano udaramo nekim predmetom po kori. Zatim koru lagano zarotiramo i skinemo s drveta. Od početka reza na drvetu napravimo izrez u dužini 3 cm. Koru vratimo natrag i eto nam svirale. Neki će reći – jurjevska svirala. Ako se na kori naprave manji točkasti otvori, zadiplat će diplice. Slično se prave pišće ili pivčići od orahove kore. Od trstike ćemo napraviti čudesan instrument, fišćet. Komad šuplje trstike začepimo s jedne i druge strane i dobro učvrstimo krajeve trstike. Na sredini cijevi napravimo otvor.
Instrument prinesemo ustima s otvorom u razini usana i pušemo. Mogu se proizvesti najrazličitiji zvukovi. Od šupljih stabljika raznih trava prave se sviravke. Od trstike se prave svižavke ili svižjala. Komad trstike zareže se ukoso. Ispod vrha se umetne jezičak od trstike. Na ovome nismo stali! Svaki list biljke, latica cvijeća, vlat trave može poslužiti kao glazbeni instrument. Tako je to nekada bilo. I davno, davno prije toga, a danas se sve munjevito brzo mijenja. Ako čovjek današnjice bude imao pravu mjeru u svemu, bit će dobro. U suprotnom…•
