Covid-19 kod većine ljudi isprovocira snažnu reakciju imunološkog sustava no u nekoliko se nedavno objavljenih studija ustvrdilo da je broj antitijela kod onih osoba koje su preboljele virus u mjesecima nakon zaraze naočigled pao.
Ta su otkrića dovela do nagađanja da otpornost na virus ne traje dugo, što ugasilo nadu da će se moći napraviti učinkovito cjepivo. Mnogi znanstvenici sada, međutim, tvrde da je ta briga bila pretjerana, piše Scientific American, a prenosi Jutarnji.hr.
Studija napravljena na maloj skupini pacijenata u Kini, a čiji su rezultati u časopisu Nature objavljeni 18. lipnja ove godine pokazala je da su razine antitijela tijekom oporavka značajno pale i kod oboljelih od Covida-19 sa simptomima i kod onih bez simptoma te da se antitijela kod 40 posto asimptomatskih pacijenata uopće nisu mogle detektirati.
Radna verzija studije engleskih znanstvenika koja nije recenzirana, a koja je sredinom srpnja objavljena na internetu pokazala je da su razine antitijela znatno pali unutar nekoliko mjeseci od zaraze te da su ljudi koji su tijekom bolovanja iskusili blaže simptome imali manje antitijela. Najrecentnije, mala studija objavljena 21. srpnja u časopisu “New England Journal of Medicine” otkrila je “brzo truljenje” antitijela među pojedincima koji su imali blage simptome Covida-19.
Rezultati spomenutih studija mogu zvučati loše, međutim nekoliko je stručnjaka za Scientific American reklo da smatraju da ti padovi nisu toliko zastrašujući kako se inicijalno činilo, da su neki padovi u broju antitijela normalni i očekivani te da su antitijela smo jedan dio priče o imunitetu. Dodaju da dokazi iz studija o drugim virusima i o zarazama koronavirusom SARS-CoV-2 provedenih na životinjama daju razloge za optimizam. Takvu će procjenu s olakšanjem dočekati svi koji rade na cjepivima.
Scientific American napominje da će samo longitudinalna istraživanja na ljudima koji su se zarazili koronavirusom SARS-CoV-2 pokazati daju li antitijela dugotrajnu zaštitu.
Kod čovjeka razlikujemo dvije vrste imunosti – prirođenu i stečenu. Prirođena imunost na isti način reagira prema svakom štetnom agensu. Stečena imunost razvija se u kontaktu s uzročnicima bolesti i potrebno je određeno vrijeme da se razvije. U sklopu stečene imunosti djeluju antitijela te T i B limfociti. Oni prepoznaju te se potom bore protiv štetnog agensa, a mogu i stvoriti sjećanje na njega kako bi ga čovjek u slučaju ponovnog kontakta brže i lakše porazio. Neka antitijela, poznata kao neutralizirajuća antitijela, mogu se vezati uz određeni dio patogena i deaktivirati ga. Znanstvenici smatraju da prisutnost tih antitijela kod onih koji su imali i preboljeli Covid-19 može značiti da su imuni na bolest, prenosi Jutarnji.hr.
Referirajući se na studiju u časopisu “New England Journal of Medicine”, koja je pokazala da su neki pacijenti s blagim simptomima svakih 36 dana gubili pola antitijela koja su se borila protiv koronavirusa, profesor mikrobiologije na Medicinskom fakultetu Icahn pri mreži bolnica Mount Sinai u Sjedinjenim Američkim Državama Florian Krammer rekao je da to nije brzo truljenje. U studiji na kojoj su radili on i njegov tim, a koja još nije recenzirana, uočen je skromniji pad broja antitijela. Kod nekih su sudionika studije čak zabilježili i porast broja antitijela. Ania Wajnberg, izvanredna profesorica na Icahnu kaže da je pad broja antitijela poprilično normalan. “To me ne čudi jer više niste bolesni”, kaže.
“Nakon što se osoba odupre infekciji, očekuje se da će joj se antitijela vratiti na osnovnu razinu. Ako bi se ta osoba ponovno zarazila, B limfociti bi mogli narediti proizvodnju većeg broja antitijela. A možda bi i osnovna razina mogla biti dovoljna za borbu protiv infekcije. Ono što, međutim, ne želimo vidjeti je da antitijela nakon dva tjedna padnu na nulu. Iskreno, to bi bilo dosta neočekivano. No, činjenica da antitijela s vremenom padaju nije šokantna”, pojasnila je Wajnberg.
Virologinja i imunologinja Zania Stamataki slaže se s Wajnberg. “Podaci o padu broja antitijela nisu zastrašujući. Vidimo manji pad, što je očekivano”, rekla je Stamataki, viša predavačica na Institutu za imunologiju i imunoterapiju pri Sveučilištu u Birminghamu. “Ne mislim da je prisutno brzo truljenje o kojem su drugi svjedočili.”
Autori studije u “New England Journal of Medicine” rekli su za Scientific American da stoje iza svog rada te da su druge studije pokazale da njihova interpretacija nije kriva.
Stamataki i drugi upozoravaju da se tek treba utvrditi mogu li antitijela spriječiti ponovnu infekciju. “Prisutnost antitijela ne znači da su ti ljudi zaštićeni već da njihovo tijelo može prepoznati virus i dati pravi imunološki odgovor koji bi u budućnosti mogao imati zaštitnički funkciju. Ne znamo koliko je antitijela potrebno da se osoba zaštiti od ponovne infekcije do koje može doći šest ili sedam mjeseci nakon prve. No saznat ćemo mi to uskoro”, rekla je Stamataki.
Znanstvenici su se fokusirali na antitijela jer ih je relativno lako izmjeriti preko testova krvi. No neki su znanstvenici uočili da bi i T limfocit mogli snažno odgovoriti na infekciju, a Stamataki kaže da bi neki na koronavirus mogli odgovoriti prirođenom imunosti, odnosno bez da ga imunološki sustav zapamti.
Dok se ne dođe do čvršćih dokaza putem longitudinalnih istraživanja, podaci istraživanja na životinjama mogu biti potencijalno indikativna. Jedna studija na majmunima pokazala je da su isti nakon zaraze razvili antitijela te da se nisu ponovno zarazili kada su došli u kontakt s virusom.
