U Krnjeuši kod Bos. Petrovca u subotu 12. kolovoza 2017. bit će održana komemoracija za ubijenog krnjeuškog župnika don Krešimira Barišića i preko 240 stradalih vjernika katolika iz te nekadašnje župe.
Sv. misu u povodu 76. obljetnice njihova stradanja predvodit će banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u 11 sati na katoličkom groblju u Krnjeuši.
Tim povodom bit će blagoslovljen stari kameni križ, jedini očuvani vidljivi trag na tomu devastiranom groblju, koji će biti uzdignt i postavljen na novi betonski pijedestal. Inače, to groblje, smješteno uz regionalni put Vrtoče-Krnjeuša, nosi naziv „Križ“.
Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije u spomen na stradalog župnika Barišića i njegove vjernike.
Proteklih dana groblje u Krnjeuši temeljito je iskrčila i očistila skupina mladih Talijana iz Trenta koji su 10 dana kao volonteri bili na radnom kampu u Drvaru.
Po izbijanju partizansko-četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću. Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužniih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.
Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su ubijeni i bačeni u goruću župnu ckrvu.
Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti je uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Križ” na kojem je vidljiv samo jedan nadgrobni spomenik.
Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bosanskom Petrovcu, Drvaru i Bos. Grahovu, te Borićevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici.
Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.
