Dr. Davor Perinović, ugledni sarajevski liječnik, bio je prvi predsjednik HDZ-a BiH. Danas se obilježava 25. godišnjica od osnivanja stranke, a kako je riječ o dijelu povijesti jedne političke opcije, dr. Davor Perinović u intervjuu za Večernji list govori o do sada nepoznatim detaljima iz doba osnivanja HDZ-a BiH u Sarajevu, događajima koji su prethodili konvenciji stranke u sarajevskoj Skenderiji kada se u dvorani okupilo oko petnaest tisuća Hrvata iz cijele BiH. Bila su to još uvijek opasna vremena za sve nas koji smo srcem i s velikim emocijama krenuli u stvaranje HDZ-a, prisjeća se Perinović koji je prije dva mjeseca otišao u zasluženu mirovinu.
Što vas je potaknulo da se politički aktivirate u to vrijeme?
Najveće zasluge za moj politički angažman ima don Ante Jelić, tadašnji župnik Marijin dvorske župe kojoj je pripadala moja obitelj. Jedne večeri smo razgovarali o tadašnjem političkom ozračju u bivšoj državi, konkretno o njezinom raspadu, i dakako o budućem položaju Hrvata u novostvorenim političkim okolnostima. Tom prigodom mi je donio Glasnik HDZ-a iz Zagreba. U to vrijeme kod mene su se javile dvojbe oko toga gdje se angažirati. Dvojio sam između Veselice i Tuđmana. No, nakon dužeg razgovora, don Ante Jelić mi je kazao: 'Pokušaj se javiti u HDZ u Zagrebu'. Poslao sam jednostavno pismo u kojem sam naveo da sam impresioniran plemenitim idejama njihova pokreta te da želim surađivati s njima. Nakon desetak dana nazvao me Ivan Bobetko, sin Janka Bobetka, nakon čega smo dogovorili susret u Zagrebu. Nakon toga je već u drugom broju Glasnika HDZ-a u cijelosti objavljeno moje pismo. Tom prigodom sam se upoznao i s Jankom Bobetkom i tada je dogovoren susret s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Susret s dr. Tuđmanom je dogovoren u 23 sata u noći, a s obzirom na to da je UDBA tada još uvijek sve pratila i bilježila. Sastanak je bio u Nazorovoj 59. Vrata nam je osobno otvorio dr. Tuđman i srdačno nas primio. On je tada govorio, ako se što ne poduzme, stanje za Hrvate će biti katastrofalno. Nakon tog susreta počinju pripreme u organiziranju HDZ-a u Sarajevu i BiH.
U kakvom ozračju je stvaran HDZ BiH i tko su bili ljudi s kojima ste surađivali?
Mi smo tada djelovali u ilegali. Prvi koji su mi počeli pomagati oko osnivanja HDZ-a u Sarajevu bili su moji prijatelji iz župe koji danas žive u Zagrebu Zdenko i Mario Milošević. Nakon toga u osnivanje HDZ-a uključuje se Pavo Ilić iz sarajevskog naselja Stup, zatim profesorica Branka Balvanovići, Vid Milošević, otac Zdenka i Marija, Branimir Huterer. To su bili ljudi koji su činili korijen HDZ-a Sarajeva. Ako sam nekoga izostavio, unaprijed se ispričavam jer je od tada proteklo dosta vremena, a neki nisu među živima. Sastajali smo se u mojoj kući u Kalemovoj ulici. Sastanci su se obično odvijali u večernjim satima, iako se uvijek kroz prozor mogao vidjeti policajac u civilu koji je šetao ispred kuće. Jasno da je kuća bila pod prismotrom pa smo neke sastanke držali i na kućnom tavanu. Sastanke i koordinaciju pripremala je moja supruga Ljubica. Znao sam da se telefon prisluškuje, stoga smo svi imali šifrirane poruke koje su nekada bile doista smiješne. Rijetko smo se sastajali tijekom dana. Bilo je tada i šikaniranja, kako na poslu, tako i putem anonimnih telefonskih poziva i slično. Takvo ozračje vladalo je sve do konvencije stranke koja je održana 18. kolovoza 1990. u Skenderiji. I tada je bilo onih koji su iz straha ostali na desnoj strani Miljacke i promatrali što se događa na platou ispred.
Je li bilo pokušaja miniranja osnivačkog skupa u Skenderiji?
Dakako, bilo je, može se reći do zadnje minute. Posebno su bile dramatične dvije noći uoči održavanja skupa. U Sarajevo su tada doputovali prof. Dalibor Brozović, Gojko Šušak i Josip Manolić koji nije došao na skup u Skenderiju. Oni su smatrali da to ne bude osnivački sabor HDZ-a, već tribina gdje se neće birati ni jedno tijelo. No, ja sam po cijenu svog života odlučio da će se skup održati. Noć uoči skupa nazvao me predsjednik dr. Franjo Tuđman i kazao da što kasnije napišem svoj referat kako ne bi bilo problema. Drugo ništa nije sugerirao niti pitao vezano uz održavanje skupa. Naime, mi smo imali informaciju da je UDBA pod svaku cijenu preko svojih doušnika tražila sadržaj referata. Negdje iza pola noći sjeo sam i pisao sve do pet sati ujutro. Nakon toga sam uspio odspavati dva sata i s referatom u rukopisu krenuo prema Skenderiji gdje se već oko 10 sati skupilo mnoštvo Hrvata. Također, noć uoči održavanja skupa kući mi je došao don Ante Jelić i kazao da moram imati blažu retoriku jer mi je glava u torbi te da mi prijeti likvidacija. Već tada se šuškalo o mojoj smjeni, ali ja sam rekao ako to naredi predsjednik Tuđman, ja ću se bez riječi povući. To se nije dogodilo, jer je i sam predsjednik želio da se konvencija održi. Tako je to bilo noć uoči održavanja konvencije.
Ostatak čitajte u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista...
