Sada je već sasvim jasno kako prostor jugoistoka Europe, koji se u međunarodnim političkim krugovima kolokvijalno naziva zapadnim Balkanom, neće biti u prvoj zoni zanimanja američke vanjske politike u prvom mandatu predsjednika Joea Bidena. Nerealna su, očito, bila očekivanja jednih i strahovi drugih na ovim prostorima da bi se Biden u funkciji predsjednika vodeće svjetske sile mogao “vratiti” svojoj nekadašnjoj zanimaciji - Balkanu, piše Večernji list BiH.
Prate stanje iz “prikrajka”
To ne znači da Sjedinjene Američke Države neće biti prisutne na ovom prostoru, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Štoviše, angažman bi mogao biti veći od onog Trumpove administracije, iako se bivšem američkom predsjedniku ne može negirati da je aktivno radio na srbijansko-kosovskom sporu i pitanju Sjeverne Makedonije te da je za njegova mandata Crna Gora postala članicom NATO saveza. Ipak, ni Trump, a čini se ni Biden, neće se pretjerano baviti ovim prostorom.
Vodeću ulogu prepuštaju Europskoj uniji, što je možda i logično imajući u vidu geografske odrednice. No, ono što SAD sigurno neće tolerirati jest destabilizacija zapadnog Balkana te pretjerano jačanje utjecaja Rusije i Kine na ovom prostoru. U tom smislu bi i interes i angažman Washingtona mogao biti veći.
Ključne poruke Bidenova administracija već je poslala državama zapadnog Balkana. Očekuje i podržat će nastavak dijaloga i konačno rješenje spora o statusu Kosova. U tom pogledu gotovo da i nema promjene u odnosu na ono što je zagovarala prethodna administracija. I tu SAD očekuje aktivniju posredničku ulogu EU-a “u svom dvorištu”. Vlasti u Prištini mogu odahnuti jer je i nakon posjeta američkog i europskog posrednika Matthewa Palmera i Miroslava Lajčáka jasno da kosovska neovisnost i cjelovitost ne dolaze u pitanje.
Čak bi se moglo dogoditi da pod pritiskom SAD-a neke od preostalih članica Unije, koje to još nisu uradile, priznaju Kosovo kao neovisnu državu. Jednako tako, Washington želi zadržati na svojoj strani i Srbiju kojoj na razne načine priznaje lidersku poziciju u regiji i tolerira ekonomske veze s Kinom i Rusijom.
Sjevernoj Makedoniji, pak, Amerika očito ne zaboravlja unutarnji obračun s ruskim utjecajem i spremna je to nagraditi kroz potporu europskom putu i stabilnosti te države koja se baš ne može pohvaliti susjedstvom. Različita osporavanja dijelova makedonskog nacionalnog i državnog identiteta mogu se čuti od gotovo svih susjeda, a SAD šalje jasnu poruku da Skoplje može računati na njegovu potporu.
- SAD podržava otvaranje pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije s Europskom unijom bez odgađanja. Angažiramo se na najvišim razinama vlade kako bismo demonstrirali svoju posvećenost tim aspirantima na europskom putu - objavio je glasnogovornik američkog State Departmenta Ned Price prije nekoliko mjeseci.
Bosna i Hercegovina je možda i najviše očekivala od promjene u Bijeloj kući, a lako bi se moglo dogoditi da dobije najmanje od svih zemalja regije.
Onima koji su se nadali raspakiravanju Daytonskog sporazuma i nekom Daytonu 2 poslana je jasna poruka da od toga nema ništa. Palmerov, kao i pojačan angažman veleposlanika Erica Nelsona kao posrednika u pregovorima bh. lidera, pokazuje određeni interes SAD-a, ali daleko je to od nekih najava i očekivanja od prije pola godine. Jasno je kako je fokus SAD-a u BiH trenutačno na ograničenim ustavnim i većim izbornim reformama te nastavku integracije BiH u EU i NATO savez.
Vide BiH u NATO-u
Djelovanje Washingtona u BiH trenutačno je potpuno usuglašeno s EU, a nedavna bilateralna vježba vojska SAD-a i BiH pokazuje i simbolički američki interes za BiH kao dio NATO saveza u budućnosti. Održavanjem “crne liste” i pojedinačnih sankcija SAD i s novom administracijom šalje poruku da mu je borba protiv korupcije vrlo važna. Samim tim i stvaranje funkcionalnih i stabilnih institucija u samoj BiH. SAD je jasno podržao i dolazak novog visokog predstavnika međunarodne zajednice i sigurno je kako će mu pružati punu potporu u djelovanju koje bi trebalo okončati i zatvaranjem OHR-a kada se zaključi da je njegova funkcija ostvarena. •
