- Vruće je, što ćeš, ali tko te pita. Mora se raditi, mora se od nečega živjeti, ne možeš samo kući sjediti, od toga nema ništa. Posla ima, hvala Bogu, kupuju ljudi. A sve ovo što vidiš kod mene, i voće i povrće, sve je domaće, u to budi siguran. Nešto je moje, što sam uzgajam, a nešto je iz Dubrava kraj Čapljine - priča nam Elvedin Ahmić iz Vrapčića koji već jedanaestu godinu prodaje voće i povrće uz magistralnu cestu M-17, na sjevernom izlazu iz Mostara, piše Večernji list BiH. Elvedin kaže kako sada dobro ide prodaja i voća i povrća. Magistralnom cestom prolazi iznimno veliki broj vozila, mnogi idu na more ili se pak vraćaju. - Sada se sve dobro prodaje, sad kada je vruće. Ne bih mogao izdvojiti neki artikl da odskače u prodaji, ali ako baš inzistirate... Najviše se traže lubenica, smokva, grožđe..., ali, kažem vam, i ostalo ide. Ne mogu reći da je ovdje baš velika zarada, ali od ovoga se može pristojno živjeti - priča Elvedin. Po njegovim riječima, prodaja pored magistrale traje skoro cijele godine. Na njegovom štandu uvijek je svježe sezonsko voće i povrće, a jedina stanka u prodaji nastupa poslije Nove godine. - Sada se prodaju lubenica, breskve, šljive, grožđe, smokve, rajčica, luk, krumpir, dinja... Najesen dolaze mandarine, jabuke... Uglavnom, prodaje se do Nove godine. Tada slijedi stanka do prvih trešanja, tako da se mora dobro isplanirati što se tiče novca. Zimi prodajem kokoši i jaja, može se nekako pregurati do proljeća. Mora se na sve misliti - s osmijehom nam priča Elvedin. Da bi se neometano prodavalo, potrebno je izvaditi dozvolu, no s obzirom na to da u Mostaru gradska vlast ne funkcionira punim kapacitetom, dozvolu nije moguće izvaditi. - Dolazila nam je inspekcija prije 3 ili 4 godine, ne mogu se točno sjetiti. Nisu to bili ovi naši, došli su iz Sarajeva, federalna inspekcija. Tada su nam “odrezali” kazne, svima nama što prodajemo. Morao sam platiti 200 maraka, ali što ćeš kad nema drugog izbora. Šuti i plati. No, moram kazati kako poslije toga nisu više dolazili. Prvi ja bio bih najsretniji kad bih mogao kupiti dozvolu. Mjesečnu, godišnju, kako god žele, samo da možemo neometano i s mirom raditi. Pretpostavljam da su i oni svjesni da mi nismo neplatiše, nego da se jednostavno nemamo kome obratiti kako bismo kupili dozvolu. Vjerojatno nas zbog toga više ne uznemiravaju - iskren je Elvedin. Nakon ugodnog razgovora, iako je bila nesnosna vrućina, pozdravili smo se s ovim susretljivim čovjekom, on nam je zaželio svako dobro i nastavio svojim poslom.
Mostar
