Prošlogodišnji izbori u Vanjskotrgovinskoj komori BiH donijeli su i određene kadrovske promjene na čelnim pozicijama u ovoj instituciji. Među njima je i dolazak Denisa Delića na čelo Asocijacije metalske i elektroindustrije. Prvi sastanak članova Asocijacije trebao bi se uskoro održati u Mostaru, a Delić, koji je menadžer u tvrtci SIK, za Večernji list govori o radu Asocijacije, stanju u metalskoj i elektroindustriji te bh. gospodarstvu.
Nedavno ste preuzeli vođenje Asocijacije metalske i elektroindustrije pri VTK-u BiH. Koje su daljnje aktivnosti?
Ovo je prvi sastanak novog saziva Asocijacije. Imamo 13 članova i sastav je proširen u odnosu na prijašnje godine. Dolaze direktori ili vlasnici nekih od najvećih tvrtki u državi. Na tome sastanku razgovarat ćemo i o prioritetima našega budućeg djelovanja. Cilj je proširiti razmjenu informacija između tvrtki.
Zar to nije bio slučaj do sada?
Ne. Kada sam došao u Asocijaciju, nisam znao da 90 posto tvrtki s kojima sada komuniciram uopće postoji. To je najbolji pokazatelj nedostatka komunikacije između nas. Sve te tvrtke imaju stotine zaposlenih, isključivo su orijentirani na izvoz, imaju odlične proizvode, a jako malo se o tome priča. I ne želim da komuniciraju samo članovi Asocijacije, nego i šire.
Što smatrate prioritetom Asocijacije?
Neke stvari već su urađene, kao što je ukidanje carine na pojedine sirovine. To je bila velika stvar za nas u metalskoj i elektroindustriji, i tu smo imali veliku pomoć dopredsjednika VTK-a BiH Vjekoslava Vukovića. Naravno, ima još mnogo toga što želimo promijeniti. Inzistirat ćemo na smanjenju doprinosa na plaće. Pokušat ćemo preko Gospodarske komore Federacije ući u dijalog s izvršnom vlasti kako bismo sagledali mogućnosti donošenja ove odluke. Stanje u kojem doprinosi predstavljaju namet u iznosu od 70 posto plaće predstavlja omču oko vrata brojnim tvrtkama. Također, tražit ćemo i promjene odredbe o plaćanju poreza na dobit. Danas imamo stanje u kojem veliki proizvodni pogoni i obične trgovine plaćaju identičan porez na dobit. Mislimo uvesti nekoliko kategorija kako bi se oni koji stvaraju nove vrijednosti kroz proizvodnju odvojili od onih koji se bave samo trgovinom. Također, cijeli birokratski aparat mora se digitalizirati, biti brži i učinkovitiji jer često ne može pratiti naš tempo rada i onda imamo velike probleme.
Mislite li da će se država odreći dijela novca koji sada uzima kroz poreze?
Neće se država odreći ničega jer bi tvrtke taj novac uložile u nove tehnologije, širenje proizvodnih pogona i kapaciteta te otvorenje novih radnih mjesta. Bili bi konkurentniji na tržištu, nego što je to sada slučaj. Ne želimo ove promjene kako bismo zakinuli državu, nego kako bi se dogodile promjene koje će smanjiti i obveze države prema nezaposlenima, socijalno ugroženima itd. Država će dobiti, a ne izgubiti.
Spominjete nova radna mjesta. Ima li u BiH više radnika koji bi popunili ta radna mjesta?
Kvalificirane radne snage nema više na tržištu. Ako želiš opstati i biti konkurentan, moraš praviti vlastitu radnu snagu. Ima jedna riječ koju ne volim, a to je prekvalifikacija. Ali i to moramo raditi. Primarni cilj svim tvrtkama je zadržati postojeću radnu snagu, a to možemo samo kroz povećavanje plaća. Drugog izlaza nemamo.
Sad vas pitam kao jednog od vodećih ljudi u tvrtci SIK. Koliko vam je potrebno vremena da obučite jednog radnika? Mogu li se na taj način nadomjestiti nedostaci radne snage?
SIK je već prije nekoliko godina ušao u taj proces jer smo osjetili da ćemo svi imati problema s radnom snagom. Nama trebaju, primjerice, tri mjeseca da obučimo jednog kvalitetnog varioca kako bi ušao u puni tempo rada. Za CNC operatera, ako ga želimo kvalitetno obučiti i postići da postane samostalan u radu, treba nam oko godinu dana. Proces zahtijeva velika ulaganja i velik je rizik. Mi nismo imali problema s odlaskom radne snage, ali tvrtkama se znalo dogoditi da obuče radnika, a onda on ode raditi u Njemačku. Gubi se dragocjeno vrijeme, ne samo novac, a proizvodnja trpi.
SIK, kao i većina članova Asocijacije, radi isključivo za strana tržišta. Imamo li mi u BiH dovoljno znanja da odgovorimo na zahtjeve stranih tvrtki?
Znanje je najveći pokretač bilo koje industrije. Mi ga imamo nedovoljno s obzirom na potrebe, ali ga imamo dovoljno da možemo odgovoriti većini zadataka. Između znanja u BiH i u EU nema velike razlike. Želim naglasiti kako su sve članice Asocijacije uspješne tvrtke koje stalno uvode nove tehnologije u rad, šire kapacitete, imaju visok stupanj kvalitete proizvoda i u kojima rade mladi i stručni ljudi koji svojim radom donose nove vrijednosti ovome društvu. Zato vjerujem u pozitivne promjene.
Što danas stranci najviše traže od tvrtki kao članice Asocijacije?
Kvaliteta se uvijek podrazumijeva, ali čak više nije bitna ni cijena nego učinkovitost i brzina. Onaj tko kvalitetno može raditi ubrzanim tempom, uvijek će imati posla. A danas u metalskoj industriji ima i previše posla.
Previše posla?
Da. Sve češće se događa da ne možemo uzeti nove kupce jer su nam kapaciteti popunjeni. Samo nama u SIK-u sada trebaju još dvije hale i još 70 ljudi kako bismo odgovorili na sve zahtjeve. Slično je stanje i u brojnim drugim tvrtkama.
Što te kupce toliko privlači na rad s bh. tvrtkama?
Ovo područje ima radnu kulturu, dobre radnike, odličnu kvalitetu proizvoda i dobre cijene. Zato sve više potencijalnih kupaca traži tvrtke u BiH za suradnju.
Koliko vrijedi metalski i elektrosektor danas u BiH?
Prema podacima koje imamo u VTK-u BiH, prošle godine metalska industrija imala je promet od 11 milijardi maraka. Rast tijekom prošle godine bio je milijardu maraka. A bit ćemo još jači.
Kako vidite ovaj sektor u idućih pet ili deset godina?
Naš sektor sigurno će se širiti i vjerujem kako će mala i srednja poduzeća i dalje pokrivati najveći dio tržišta. Dosta je mladih otišlo, ali mi vjerujemo kako će se dio njih vratiti za nekoliko godina, donijeti nova znanja i već vidimo sliku širenja metalskog sektora u BiH. Plaće u ovome sektoru su u porastu, posla je sve više i sigurno ima prostora za velike iskorake.
I Aluminiji je dio metalskog sektora, a svi znamo u kakvoj je situaciji. Mislite li da se može izvući iz trenutačnih problema?
Činjenica kako Aluminiji nije dio naše Asocijacije samo dodatno pokazuje u kakvoj je krizi ta tvrtka. Aluminiji mora opstati, ali se mnogo toga mora mijenjati. Nigdje u svijetu aluminijska industrija ne ostvaruje velike dobiti, ali je najveća vrijednost što se oko nje stvaraju mala i srednja poduzeća koja rade velik posao, otvaraju radna mjesta i društvu donose velik novac. I to mora biti najveća vrijednost našega Aluminija.
Kakva je komunikacija Asocijacije, njezinih tvrtki i politike?
Komunikacija je dobra, ali može biti i bolja. Kada se završi proces formiranja vlasti na svim razinama, nadam se kako ćemo dobiti ozbiljne sugovornike u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti s kojima ćemo zajedno stvarati bolje uvjete za rad gospodarstvenika.
Za vas kažu da ste jedna od najperspektivnijih mladih menadžera u BiH. U što je danas u BiH najisplativije ulagati?
Danas je najbolje investirati u ljude, strojeve i nekretnine na kojima će se graditi novi proizvodni pogoni. Ali znanje je na prvom mjestu. Moramo praviti tvornice znanja, akademije za školovanje ljudi, konačno uvesti dualno obrazovanje. Kada smo imali u SIK-u dan otvorenih vrata, 90 posto mladih koji su došli nisu znali što će dalje upisati. Kada smo ih proveli kroz tvornicu i vidjeli što se radi, više od pola njih je reklo kako želi upisati strojarstvo. Mladi još ne znaju što žele, moramo ih više približiti ovoj priči.
Kako? Ni vas nema često u medijima...
Ima razlog zašto nismo u medijima. Mi radimo u BiH, ali nismo na bh. tržištu. SIK, FEAL i slične tvrtke gotovo kompletnu proizvodnju plasiraju na strana tržišta. Mi smo ti koji donosimo novac u ovu zemlju, stvaramo nove vrijednosti, ovdje plaćamo poreze. Institucije bi trebale raditi na tome da mladi prepoznaju kako u ovome sektoru mogu biti uspješni.
VTK BiH mnogo truda ulaže u izlazak bh. tvrtki na sajmove. Ima li ikakve koristi od toga?
Koristi svakako ima. Preko tih događaja dolazimo do novih poslova. Osobe u VTK-u BiH, kao što su Ognjenka Lalović ili Adela Terak, od neizmjerne su pomoći našim tvrtkama u tim, ali i ostalim procesima i svi možemo biti prezadovoljni poslom koji obavljaju. Sajmovi kao u Hannoveru, Stuttgartu ili Dusseldorfu velika je prilika za naše tvrtke da dođu do novih poslova. Mi ćemo u budućnosti inzistirati i na B2B sastancima preko kojih izravno dolazimo do novih kupaca. I to su velike prilike za nove poslove. Naš dopredsjednik Vuković ima jedan prigodan izraz, a to je “gospodarska diplomacija”. Svi se moramo više time baviti.•
