Metaforički kazano prije godinu dana ponovno je uzletjela čapljinska „Lasta“. Nije to bio visoki „let“, međutim oživljavanje proizvodnje nakon stanke od dvadesetak mjeseci, bilo je iznenađenje praćeno nevjericom.
Malo je bilo onih koji su očekivali otvaranje tvorničkih kapija na koje je 26. siječnja 2017. godine stavljen katanac.
Ipak, proizvodnja je pokrenuta u listopadu, prošle godine, a zatim su slijedila tri javna poziva za prodaju ovoga poduzeća, odnosno pronalazak strateškog partnera, da bi 17. lipnja, ove godine, stigla vijest da je četvrta aukcija bila uspješna, piše caportal.net.
”Kupac je kompanija Violeta, odnosno njezin vlasnik”, očitovala se Behrija Huseinbegović, stečajna upraviteljica, a zatim je ponovno uslijedila tišina.
Ovih dana, odnosno godinu dana od obnove proizvodnje Željko Bokanović, voditelja proizvodnje za Caportal osvrnu se na urađeno.
”Kroz proteklih godinu dana pokrenuli smo proizvodnju, zaposlili tridesetak radnika i vratili neke od najprestižnijih Lastinih proizvodna na tržište, kao primjerice štrudle od smokava, pa krem štapiće s okusom lješnjaka, Lasta desert s okusom kave, čajne kolutiće, čajni miks, keks linđo…”, navodi Bokanović.
”S tržišta imamo jako dobre reakcije, Lastini proizvodi se traže, ali trenutno imamo problem ulaska u velike prodajne centre koji traže ulistavanje proizvoda, u tržne centre, što se naplaćuje, a to je za nas nepovoljno. U takvoj situaciji orijentirani smo na našeg stalnog distributera s kojim kvalitetno surađujemo. Stari proizvođači repromaterijala ponovno surađuju s nama, tako da smo na sadašnjem stupnju uspjeli normalizirati proizvodnju. Stari partneri su svjesni da smo u specifičnoj situaciji, pomogli su nam da nastavimo raditi.”, rekao je Bokanović.
Obzirom da šira javnost stečaj doživljava kao propast, a ne kao ekonomsku kategoriju, Bokanović ističe kako stečajni postupak može biti jako dobar način kako spasiti neku tvornicu, općenito tvrtku.
"Iz mog iskustva mogu reći da to najviše ovisi o stečajnom upravitelju. Ako se stečajni upravitelj potrudi naći načina kako nastaviti poslovanje, onda je to sigurno najbolje rješenje. Tako se podiže vrijednost tvrtke koje je u stečaju, a onda se ide na zatvaranje dugova koji su nastali prije pokretanja stečaja. Dakle, stečaj ne znači likvidaciju, što je kod nas prva pomisao. Kao primjere mogu navesti tvrtke BNT iz Travnika, Kapis iz Tomislavgrada koje su poslovale kroz stečaj, a zatim nastavile uspješno raditi”, naglašava Bokanović.
”Danom pokretanja stečajnog postupka za Lastu je to bio 22. svibanj 2018. godine, na neki način pravi se prekid između starog i novog poslovnog društva. Sva potraživanja i obveze koje su nastale prije pokretanja stečaja, vjerovnici su dužni prijaviti nadležnom sudu kako bi se pokušala naplatiti potraživanja. Tvrtka koja je u stečaju nastavlja poslovanje bez ikakvih prethodnih dugovanja. Znači ona posluje kao neki novi poslovni subjekt”, ističe Bokanović.
To je ujedno i pojašnjenje trenutačnog statusa Laste čiju sudbinu s pažnjom prati najšira javnost, a ne samo oko 150 radnika koliko je tvornica imala u trenutku prekida proizvodnje, koncem prosinca 2016. godine.
Što se tiče kupoprodaje tvrtke oglašene 17. lipnja, Bokanović ističe da o tome odlučuje Odbor vjerovnika.
Međutim, opći je dojam da se tvrtka čiji se golemi kompleks od 6,31 hektar nalazi tik uz željezničku prugu, priprema za taj čin.
U sklopu toga napravljen je i elaborat o vlasništvu i drugi slični dokumenti. Prostrani tvornički krug očišćen je od trave i žbunja, a krase ga šipci, dunje, smokve, palme i drugo mediteransko bilje.
Uglavnom, dok se u tvornici u tišini radi, Čapljinci i drugi Hercegovci, ponovno kad idu u posjete nose Lastine proizvode što je dio naslijeđene tradicije.
