Zahvaljujući desetogodišnjoj ustrajnosti Udruge proizvođača autohtonog livanjskog sira Cincar taj najveći livanjski brend konačno je zaštićen. Agencija za sigurnost hrane BiH izdala je rješenje o zaštiti njegove izvornosti, odnosno zaštiti zemljopisnog podrijetla. Riječ je o dvjema vrstama livanjskog sira, piše Večernji list BiH.
Nisu bili u registru
Zaštitu zemljopisnog podrijetla dobio je livanjski sir koji se proizvodi od pasteriziranog, a zaštitu izvornosti autohtoni livanjski sir koji se proizvodi na tradicionalan način od nepasteriziranog mlijeka. I upravo zbog tog načina proizvodnje zlatne kolute sira nisu mogli legalno plasirati ni na domaće ni na inozemno tržište, ističe Jozo Baković, predsjednik Udruge Cincar. - Sve je to išlo “na crno”, a znate i sami kad se prodaje “na crno”, da svatko ima više od proizvođača. Nismo imali zaštitu, markicu, nismo bili u registru. Nadam se sad s ovom oznakom i pratećim objektima koje smo napravili, mini mljekare, zadrugu..., da ćemo uskoro biti spremni izaći na domaće i inozemno tržište - kaže Baković. Zaštita izvornosti omogućit će im izlazak na tržište Europske unije i bolju cijenu. Zaštitom zemljopisnog podrijetla te beneficije za livanjski sir dobit će još samo četiri mljekare, sve iz Livna, koje sir proizvode od pasteriziranog mlijeka, ističe Darinko Mihaljević iz Udruge za zaštitu livanjskog sira, inače glavni tehnolog za proizvodnju u Mljekari Livno. - Osnovna stvar je da se danas, sutra ili u duljem razdoblju nitko ne može pojaviti na tržištu s oznakom ili nazivom proizvoda livanjski sir. A bilo je svašta. Primjerice, našli samo da livanjski sir u Australiji prodaje jedna od tvrtki iz BiH - ističe Mihaljević. Livanjski sir, naglašava, moguće je proizvoditi jedino od mlijeka koje potječe s ovih prostora.
Bitna potpora države
No, problem je u ovom slučaju što je i mlijeka, kao i proizvođača livanjskog sira, sve manje. Stoga i mljekare i proizvođači autohtonog livanjskog sira očekuju aktivniju ulogu države. - Država mora naći modus kako subvencionirati proizvođače sira, ali i mlijeka. Mora također destimulirati uvoz mljekarskih i sirarskih proizvoda. Primjerice, sir čija proizvodnja u EU košta kao i kod nas, oko 6 KM po kilogramu, dođe na granicu po cijeni od 1,5 eura (oko 3 KM). Znači, država je sustavom poticaja u njegovoj proizvodnji omogućila takvu cijenu - ističe Mihaljević. I Baković je naglasio kako bi sve strukture vlasti konačno trebale shvatiti da se mora poticati finalna proizvodnja u mljekarstvu, a ne samo proizvodnja mlijeka. Dodaje i kako je zaštita obiju vrsta livanjskog sira dobra odskočna daska i preduvjet da se kupuju i obnavljaju stada, a ne prodaju, kao sada. Snažan miris i okus punomasnog, pravog domaćeg mlijeka s ovih krških područja na kojima ovce i krave, doslovno, pasu ljekobilje, daju ono nešto zbog čega je livanjski sir poželjan ne samo na europskim nego i svjetskim trpezama.•
