Prema onome što se u Hercegovini može čuti o Zdravku Mamiću, oprečna su mišljenja. Za većinu Hercegovaca u srednjoj dobi on je „sposoban i pametan čovjek“, dok je za mlađe, napose tinejdžere i navijače Hajduka, „varalica i prevarant“ te „najmanji čovjek na svijetu prema onome što ima sada“. Takva se mišljenja mogu čuti o Mamiću u Hercegovini.
Imajući u vidu Mamićeve menedžerske sposobnosti i nogometaške veze, Hercegovci čiji sinovi igraju nogomet sanjaju da će njegovi ljudi primijetiti „talentiranog sina“, poslati ga u Dinamo, a poslije je možda samo nebo granica. Lokalne vlasti u nekim mjestima nadaju se pak da će Mamić ulagati u sportske komplekse, nogometne klubove ili barem u turizam.
Stoga je u regiji odjeknula vijest da će Mamić ulagati u sportske centre u općini Ravno. Iako je načelnik općine Ravno Andrija Šimunović demantirao takve napise, nagađanja o Mamićevim ulaganjima se ne stišavaju. U potrazi za informacijama o Mamićevim ulaganjima najprije smo posjetili Zidine, selo pokraj Buškoga jezera, odakle su Mamići podrijetlom, međutim, tamo ništa ne znaju o njegovim ulaganjima.
Nekad je vozio Ćiro
U Eco selu Grabovica, kojem je vlasnik Jozo Ćurković, dakle blizu Mamićevih „rodnih“ Zidina, doznali smo da su lokalni poduzetnici nagovarali Mamića da na obalama Buškoga jezera uloži u gradnju domova za njemačke umirovljenike, međutim, Mamića to ne zanima.
„On čeka kako će se sve u vezi njega rasplesti u Hrvatskoj“, objasnili su. A onda smo pošli put Dubrovnika i Ivanice, koja pripada općini Ravno.
Riječ je o općini na krajnjem jugu BiH, koja je nastala Daytonskim mirovnim ugovorom zato što je Tuđman na neki način u budućnosti želio zaštititi Dubrovnik, uski pojas hrvatskoga kopna od Slanog do Konavala, tako da se s one strane granice formirala hrvatska općina koja pripada Federaciji BiH. Samo mjesto Ravno, koje se nalazi na krajnjem zapadu Popova polja, petnaestak kilometara zračne linije od Slanog, Srbi su napali 1991. i spalili ga… Kad je, nakon Daytona, od dijela općine Trebinje, koja je graničila s Hrvatskom, formirana nova općina, njoj je, uz Ravno, pripala i Ivanica iznad Dubrovnika.
Između Ravnog i Ivanice 50-ak je kilometara i povezuje ih stara magistralna cesta od Trebinja prema Mostaru i uska cesta koja vodi trasom stare uskotračne željeznice, kojom je do 70-ih godina prometovao Ćiro. Danas je ta uska cesta svjetska hit-destinacija za bicikliste i većim je dijelom na prostoru općine Ravno, a manjim na prostoru općine Trebinje koja pripada Republici Srpskoj. Najprije smo posjetili Ivanicu koja praktički počinje odmah nakon graničnog prijelaza Brgat iznad Dubrovnika. Ivanica je plato koji se sastoji od naselja iz vremena socijalizma u kojem su zbog blizine Dubrovnika bili pogoni „Srbijanke“ iz Valjeva, koja je proizvodila sokove, a tamo bili još neki proizvodni pogoni. Ta Ivanica, po novome Donja Ivanica, nema pogled na more, dok s Gornje Ivanice, koju čine staro vikend-naselje Ledenice i Vlaštica, naselje u izgradnji na obroncima istoimenog brda, puca pogled na Župu dubrovačku i Cavtat. Pitamo mještane jesu li čuli za Mamićeva ulaganja.
Prodavačica Danica iz Trebinja koja radi na kiosku Đimi-trejd uz cestu za Dubrovnik uopće ne zna tko je Zdravko Mamić. U Ivanici su do oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske na širem području Dubrovnika živjeli Srbi, međutim, nakon formiranja općine Ravno poslije rata stvari su se počele mijenjati. Vlasnička struktura se promijenila, neke kuće još su derutne i propadaju, neke su nove, a neke obnovljene. Ipak, vide se pomaci, ulice se polako asfaltiraju, radi se na infrastrukturi. U vikend-naselju Ledenica zatekli smo Stjepana Nikolića, prognanika podrijetlom iz Visokog u Bosni. Njemu je općina Ravno po povoljnoj cijeni, 20 eura po kvadratu, prodala zemljište.
– Imam četvero djece, radim za dubrovački „Vrtlar“, imam plaću 4,5 tisuće kuna i ne žalim se. Zahvalan sam općini Ravno koja mi je po najpovoljnijim uvjetima prodala gradilište, izišli su mi u susret, riješit ću stambeno pitanje – kaže Nikolić. On je samo jedan od Hrvata iz središnje Bosne kojima je općina Ravno po povoljnim uvjetima prodala građevinsko zemljište. Takvih obitelji je, prema izjavi načelnika općine Andrije Šimunovića, stotinjak. U Ivanici će se uskoro, ponajviše zahvaljujući Hrvatima iz Bosne, graditi katolička crkva u podnožju Vlaštice blizu magistralne ceste. No Ivanica, Donja i Gornja, zapravo je višenacionalno naselje.
– Vidite onu kuću tamo, kupio ju je sudac iz Sarajeva, do njega je kuća jedne Srpkinje iz Trebinja, onda jedne Hrvatice iz srednje Bosne, malo dalje je Villa Sellista kojoj je vlasnik Feđa Isović, poznati scenarist popularne serije “Lud, zbunjen, normalan” – dodao je Stjepan Nikolić. Na nekim kućama ostali su ratni grafiti od posljednjeg rata kao što je „Stranka prava – ljuta trava“, međutim, ima i grafita novijeg datuma – „Kosovo je Srbija“ koji su na zidu uz cestu ispisali Delije, navijači Crvene zvezde.
Pitamo Nikolića je li čuo da će Mamić ulagati u sportske terene u Ivanici.
Dolazi i ‘vlastela’
– Hm, Mamić?! Takvi su me i doveli do ovoga. Čuo sam da je kupio „Srbijanku“ (bivši kompleks nekadašnje propale punionice sokova u Ivanici, nap. a.), ali ja ne vjerujem u te priče – kaže Nikolić. – Ono što ja znam – nastavio je – ovdje u Ivanici ulaže Jovica Božić, bogati Srbin koji ima biznis u Londonu. On gradi vile s bazenima i prodaje ih. Ulagao je i Stjepan Matić iz Bjelopavlovića pokraj Stoca, koji je umro ove godine – objašnjava Nikolić.
Matić je bio povratnik iz Njemačke koji je osnovao tvrtku preko koje je prodavao gradilišta za luksuzne vile, trgovačke centre, benzinske crpke itd. Kao većinski vlasnik toga poduzeća umnogome je pridonio razvoju Ivanice. Njega su naslijedili sinovi, a putem web-stranice Ivanica Village oglašavaju prodaju svojih placeva. Prodaju gradilišta od 500 do 1200 kvadrata. Reklamiraju se kao „novo turističko naselje, koje se nalazi na visovima iznad dubrovačke rivijere s kojih se pruža prelijep panoramski pogled na more. Srbin Jovica Božić, veliki ulagač na površini od 18 hektara, planira sagraditi 130 luksuznih vila, nazvanih Dubrovnik Heights. I tako, dok su Božić i Matić ulagali i ulažu, pitanje je što zapravo čeka general Ivan Čermak i njegov sin Hrvoje koji su 2006. kupili sedam milijuna kvadrata atraktivnog zemljišta iznad Ivanice, „cijela brda i planine“.
Kvadrat zemljišta Čermak je plaćao jednu konvertibilnu marku.
– Iz Zagreba ste došli samo zbog Mamića i nije vam dojadilo?! – tim riječima ispratio nas je iz Ivanice jedan tinejdžer, vatreni navijač Hajduka. O Mamićevim ulaganjima htjeli smo doznati nešto više u Zavali. U restoranu Gostionica Zavala, pokraj prekrasne špilje Vjetrenice, nedaleko od Ravnog, zatekli smo vlasnika Tea Andrića, hrvatskog domoljuba i poduzetnika koji je želio vratiti život u svoj rodni kraj. Uložio je novac u stari i derutni objekt uz nekadašnju prugu Čapljina – Dubrovnik i – pogodio. U njegov restoran, posebno vikendom, dolazi dubrovačka „vlastela“, poduzetnici, političari i znatiželjnici, da bi u opuštenoj atmosferi uživali u hercegovačkim delicijama i vinu. Svašta se u Andrićevu restoranu može čuti, ali o Mamićevim ulaganjima gotovo ni riječi. Je li barem čuo nešto o Mamićevim ulaganjima, pitamo Andrića.
– Ta priča da je Mamić kupio zemljište u sredini Ivanice, gdje su bivši pogoni Srbijanke, je nula, odatle nema pogleda na more. Zanimljive su priče o kupnji zemljišta na obroncima koji gledaju na more jer se to sutra može prodati za velik novac. Da ja kupujem zemljište, kupovao bih ga na padinama brda s pogledom na more – kaže. Možda Mamić želi graditi golf-terene iznad Dubrovnika?!
– Što će ti sportski teren ako uz njega nemaš hotel? Ne radiš golf-terene radi golfa, nego radi hotela. U sredini Ivanice ostalo je zemljište jer tamo nitko ne želi ulagati. Ako se Mamić, koji nije budala, raspitivao, onda se raspitivao o zemljištu koje je zanimljivo, možda se raspitivao o terenima za golf, jer golf na Srđu nije propao, u županijskom i gradskom prostornom planu ga ima, samo je pitanje kada će se sve aktualizirati, možda za tri, a možda za 12 godina. A nijedan golf-teren nije sam, na udaljenosti od 5-6 kilometara trebaju biti još dva golf-terena – objašnjava Andrić.
Osim dubrovačkog, na Srđu, planiraju se golf-tereni na Konavoskom polju, u Ivanici i na Pelješcu. – E, sad, je li Mamić “trznuo” na golf-terene, ne znam. Da sam ja na njegovu mjestu, “trznuo” bih na to – kaže Andrić koji otkriva da su ulagači u luksuzne vile na potezu između Zavale, odnosno špilje Vjetrenice i Ravnog dva investitora, građevinski poduzetnik Oli, Hrvat iz Švedske, i Željka Fuček, hrvatska poduzetnica koja se u Švicarskoj bavi papirnatom ambalažom. Oni su kupili 70 tisuća četvornih metara zemljišta na potezu između Zavale i Ravnog i misle sagraditi 38 kamenih vila, vjerojatno s bazenima.
– Misle u zakup uzeti i dio polja na kojem bi napravili sportske terene. To je ozbiljna investicija, možda je takvih deset u cijeloj Hrvatskoj. Izabrali su ovo područje zato što su shvatili da je Ravno udaljeno 80-ak kilometara od Mostara, 80 od Međugorja, 50 od Dubrovnika, 80 od Crne Gore itd. Shvatili su da je bolje ovdje kupiti jeftinije zemljište nego potrošiti novac investirajući u Dubrovnik. Shvatili su da je Dubrovnik prezasićen i da treba nešto ponuditi u okolici što će biti zanimljivo – kaže Teo Andrić o ljudima koji ulažu na desetke milijuna eura.
Teo Andrić prvi je vidio potencijal Ravnog nakon što se prije nekoliko godina za posjetitelje otvorila špilja Vjetrenica. Zbog toga je uložio u ugostiteljski objekt i nekoliko apartmana u Zavali. Osim njega, u najmlađu hrvatsku općinu u BiH uložio je i Dragan Čokljat, koji se bavio konzervatorskim poslovima u Dubrovniku. Bivšu željezničku stanicu u Ravnom je, prema pravilima struke, renovirao i pretvorio u prekrasan hotel „Stanica“.
U Orahovu Dolu, mjestu na pola puta od Ravnog do Slanog, vinski podrum i restoran počela su graditi braća Burum, Božo i Nikola, koji su uložili 200 tisuća eura u obnovu starog obiteljskog imanja. Dragan Obradović iz Čapljine, nakon što su se komasacijom okrupnili posjedi, na dijelu Popova polja, koje pripada općini Ravno, ima plantažu jabuka koje izvozi u Norvešku. U zakup zemljišta ušao je i jedan poduzetnik iz Čilea koji uzgaja trešnje i jabuke za tržište Londona.
U Zavali smo sreli i Marija Zvonu, poduzetnika iz Dubrovnika, podrijetlom od Ravnog, koji također „ima volju i želju“ u budućnosti ulagati u općinu Ravno. Joška Cebala, dožupana dubrovačko-neretvanskoga, također smo zatekli s obitelji i prijateljima u Zavali. Ni on ne zna ništa o Mamićevim ulaganjima.
– Mi kao županija, izrazito turistička regija, imamo dugu turističku sezonu, međutim, imamo problem preopterećenosti naših kapaciteta kako u ugostiteljstvu tako i svemu ostalome. Ravno je prirodno zaleđe Dubrovnika pa me veseli priča prijatelja Tea koji je imao hrabrosti da, osim novca, u ovaj objekt uložiti veliki trud i ljubav. Ovo je dobra priča – kaže dožupan Cebalo, inače Korčulanin, koji se nada da se u prekograničnoj suradnji između Dubrovačko-neretvanske i Hercegovačko-neretvanske županije može izvući novac iz EU za nove projekte. – O mnogim stvarima ne bismo razmišljali da nema naše majke Europske unije, budimo realni – mišljenja je Cebalo. Ali, što je zaboga s Mamićevim ulaganjima? Ni Cebalo o tome ne zna ništa.
‘Učinite kako hoćete’
Da bismo doznali nešto više, odlučili smo se predstaviti kao možebitni kupci građevinskog zemljišta. I nazvali hrvatski kontakt Ivanica Villagea te se raspitali i o cijenama građevinskih parcela, ali i pročavrljali o Mamićevim ulaganjima. Dobili smo Marija Drinjka, manjinskog vlasnika Ivanica Villagea.
Otkrio je da je cijena kvadrata zemljišta „donjih parcela“, onih u podnožju brda Vlaštica, oko 55 eura, dok je kvadrat parcela na višim razinama do 65 eura po kvadratu.
„Struje na parcelama ima, a radovi na vodovodu i kanalizaciji su u tijeku“. A što se tiče Mamićevih i ulaganja ostalih poduzetnika, Drinjak je rekao: „Mamić je od općine kupio zemljište dolje prema staroj Ivanici i nešto zemlje u Ravnom. Čermak još ništa ne radi, ali oni se spremaju raditi golf-terene i vile. Jovica Božić gradi vile“. Na kraju razgovora, naravno, otkrili smo da smo novinari Večernjeg lista.
„Nema potrebe objavljivati naš razgovor, ali učinite kako hoćete“. I, doista, na granici svjetova, tamo „gdje završava katoličanstvo“, u općini Ravno, u posljednjih deset godina nešto se čudno događa, nahrupili su investitori iz svih krajeva svijeta. No hoće li ulaganja, posebno u Ivanici, pratiti kvalitetna infrastruktura s obzirom na to da je mjesto na poroznom krškom području iznad Omble, tek se treba vidjeti. Općinu Ravno je, čini se, podigla upornost dugogodišnjeg načelnika Andrije Šimunovića.
