VELIKI OBRAT

Mara i Alojz: bračna drama koja je potresla i HDZ

14.01.2018.
u 14:00

“Trpjela sam udarce i šamare. Mislila sam da će se smiriti i promijeniti, da će mu obitelj umjesto prijatelja i tamburaša biti na prvome mjestu. Prevarila sam se, taj dan nije došao...”

Upravo na dan kad se očekivalo da će Alojz Tomašević, nakon što ga je HDZ izbacio
 iz stranke, podnijeti ostavku na mjesto požeško-slavonskog župana, dogodio se veliki obrat. Županova supruga Mara Tomašević nakon tri mjeseca odlučila je povući optužbe protiv njega za obiteljsko nasilje!

A samo je nekoliko dana ranije govorila da ostaje pri tužbi i da će biti onako kako sud odluči. No Mara je na koncu očito odlučila pomoći suprugu u situaciji u kojoj se našao, premda je posljednjih mjeseci javno poručivala suprotno. Bio je to posljednji, neočekivani obrat u priči o braku koji je uzdrmao HDZ, ali i cijelu državu...

Tomašević je krajem osamdesetih konobario u Lihtenštajnu. Kad su vlasti dobile podatak da tamo boravi ilegalno, naredile su vlasnicima restorana da ga moraju otpustiti. Tako se nakon 1990. vratio u domovinu. Obrani se priključio kao dragovoljac. Bio je jedan od organizatora obrane požeškog kraja. Tijekom vojne karijere napredovao je do časnika. U vojsci je proveo 12 godina. Bio je zapovjednik vojarne i Središta za obuku vojnika u Požegi, zapovjednik dočasničke škole Jastrebarsko te Učilišta kopnene vojske u Zagrebu. Bio je i na mjestu načelnika Stožera Hrvatske kopnene vojske u Karlovcu, s kojeg je umirovljen u lipnju 2012. u činu brigadnog generala, nakon 39 godina staža. Nakon što je 2013. izabran za župana, zamrznuo je vojnu mirovinu.

Problematičan otac

Mara i Alojz u braku su 37 godina. Ispočetka je sve izgledalo idilično. Zabavljati su se počeli još u srednjoj školi. Oboje su išli u ugostiteljsku školu, ona za kuharicu, on za konobara. Hodali su dvije godine. Nakon završene škole Alojz je otišao u vojsku. Na jednom dopustu došao je k njoj i odlučili su se uzeti. Mara je bila pet mjeseci trudna. Oženili su se i ostavio ju je kod svojih roditelja.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća, sve do izbijanja Domovinskog rata, živjeli su u teškim materijalnim uvjetima. Ni jedno ni drugo nisu radili, a imali su troje djece. Mara nekad nije imala što skuhati, ali voljeli su se. Kad se Alojz vratio iz vojske, nastavili su živjeti kod njegovih i počeli su problemi. U jednom razgovoru za 24 sata Mara se povjerila kako je Alojzov otac bio problematičan, sklon alkoholu i maltretirao je sve ukućane. Molila je muža da odu u svoj stan, što su na kraju i učinili. Ispostavilo se, međutim, da ni Alojz nije bolji od oca.

– Ako bih slučajno pogledala nekog muškarca, to se njemu nije svidjelo, premda nije imao razloga za ljubomoru. Dobila bih šamar. Nikad mu ništa nije bilo po volji. Ako bih šutjela, nije valjalo, kad bih ga nešto pitala, odbrusio bi mi da me se to ne tiče. Noćima sam plakala, svaki put bih ga sa strepnjom dočekivala, a to bi bilo obično u jutarnjim satima. Trpjela sam udarce i šamare, njegovu zlovolju, jer sam tako odgojena. Mislila sam da će se smiriti i promijeniti, da će mu obitelj umjesto prijatelja i tamburaša biti na prvome mjestu. Prevarila sam se, taj dan nije došao – govorila je Mara.

Preko preljuba, kaže, ipak nije mogla prijeći. Pravi pakao za Maru počeo je kada je prije dvije godine, kako sama tvrdi, u njihov život ušla žena mlađa od sve njihove djece, rođena Požežanka i ambiciozna političarka koja se zbog posla preselila u Zagreb. Počela su svakodnevna maltretiranja, nikad mu ništa nije bilo po volji. Shvatila je da mu smeta i osjećala se poniženo. Vrhunac je nastupio kada je jednoga dana nenajavljeno došla u njegov ured. Budući da joj je suprug jednom prilikom prigovorio kako ga nikad ne posjećuje na poslu, Mara je odlučila to promijenitii.

– Čim sam ušla, primijetila sam mlađu ženu koja je pridržavala vrata njegova ureda. Pokušala je pobjeći na druga vrata pa sam je pozvala da se vrati i upitala supruga što ona tu radi. Odgovorio mi je da su imali radni sastanak, nakon čega je ona sjela u njegovu fotelju i rekla mu da me smiri, smijući mi se u lice. Pitala sam ga kakvo je to ponašanje, ali ništa mi nije odgovorio – objasnila je Mara koja je tada odlučila provjeriti vara li je suprug doista.

Kako je kasno dolazio kući, odlučila je vidjeti gdje je i s kim. Ispričala je kako je došla je pred kuću njezinih roditelja i vidjela nju kako izlazi iz njegova službenog automobila. Htjela je otići njenim roditeljima i reći im da razgovaraju sa svojom kćeri, ali on ju je, tvrdila je, pokušao spriječiti tako što je autom krenuo prema njoj, a ona ju je dohvatila i svu izgrebla po licu. Tvrdi kako je suprug kasnije govorio djeci da ona kasno noću hoda pijana i drogirana Požegom i napada ljude. Htjela je otići na policiju i prekinuti patnju, ali odgovorila ju je Alojzova sestra.

U javnost je cijela stvar isplivala 2. listopada prošle godine kada je Mara zatražila pomoć u požeškoj bolnici. Svjedočila je tada kako joj je suprug opalio nekoliko pljuski, počeo je daviti te je gurnuo na radijator i cvjetnjak koji je srušila. Povod je bio taj što ga je, vidjevši kako s nekim razgovara na mobitel, pitala: “Je l’ te to ona zove?” S obzirom na to da su utvrđene ozljede, prema liječničkom protokolu izvijestili su policiju. U bolnici su kasnije potvrdili kako su kod Mare Tomašević pregledom utvrdili podljev na nadlaktici. Državno je odvjetništvo sve to kasnije navelo u kaznenoj prijavi od 29. prosinca.

Nemam se čega bojati

Prema Marinim riječima, mnogi bliski ljudi znali su da živi u paklu. Znali su i kad je jedne godine nakon svinjokolje župan pod utjecajem alkohola pištoljem prijetio da će pobiti i nju i djecu, ali nitko joj nije pomogao. Čak ni predsjednica Grabar-Kitarović s kojom se željela sastati prilikom njezina višednevnog boravka u Požegi i ispričati joj o njegovoj nasilnosti. Htjela joj se povjeriti kao žena ženi, da zna kome pruža ruku. Međutim, predsjednica je, prema njezinim tvrdnjama, nije primila niti je odgovorila na poruku.

Kada joj je suprug jednog dana rekao kako on odlučuje s kim će se predsjednica sastati, bilo joj je jasno da mu je netko rekao za njezin e-mail. Mailove je slala još u tri navrata, jedan HDZ-u i dva premijeru Plenkoviću. Htjela ih je upozoriti da Alojz nije za funkciju za koju ga kandidiraju, ali nikada joj nitko nije odgovorio. Plenković je kasnije objašnjavao da je provjerom otkrio da je 30. svibnja prošle godine doista primio jedan mail gospođe Tomašević, ali ga nije odmah vidio jer, da jest, reagirao bi. Mara se zapitala gdje je Alojzov moral, zašto ne podnosi ostavku i shvatila kako je njemu stalo samo do plaće župana, za koju je rekla da je tri puta veća od njegove mirovine koja je iznosila 5300 kuna.

– Nemam se čega bojati. Ja sam se pomirila da mi više nema života jer ga ne živim u zadnje dvije godine. Samo me strah da ću na kraju ispasti crna ovca i da će on proći nekažnjeno. Ako se to dogodi, vjerujem da u Hrvatskoj više neće biti nijedne žene koja će dići svoj glas protiv nasilja u obitelji, jer znam da ima mnogo njih koje prolaze kroz sličnu katarzu kao ja – rekla je Mara Tomašević.

Tužbu za razvod braka Mara je podnijela 2016. godine, ali povukla ju je u srpnju 2017. Novinarima je nedavno izjavila kako je prije nešto više od mjesec dana podnijela novi zahtjev za rastavu, no na Općinskom sudu u Požegi rekli su kako oni takav zahtjev nisu zaprimili.

Poručujem ženama da trpe

Nedugo nakon Marina prvog istupa u javnosti s pričom da je muž maltretira i zlostavlja došlo je do preokreta: svi su joj okrenuli leđa! Napali su je njezini prijatelji, poznanici, čak i rođena djeca. Osuđivali su je i govorili da ga nije trebala prijavljivati jer će mu to upropastiti karijeru. Požežani kažu kako je situacija u ovoj obitelji i inače bila dosta konfuzna. Mara i Alojz imaju troje djece, ali javnosti je poznat samo njihov sin Silvio koji je 2013. demolirao jedan kafić, a lani se čak kao nezavisni kandidat kandidirao za gradonačelnika Požege, objavivši tom prilikom i video u kojem tvrdi da ga je Bog pozvao na izbore. Mara je zbog svega proživljavala jako teške trenutke i nije više bila sigurna je li dobro postupila.

– Danas možda ne bih ni prijavila nasilje. Ništa se ne pokreće. Ženama koje prolaze kroz istu ili sličnu situaciju poručujem da šute i trpe. Upuštate se u borbu s jačim od vas i, nažalost, veliki su izgledi da ćete izgubiti. Čini se da je takva sudbina nas žena. Ne znam gdje je Alojz, kući nije dolazio. Ne bojim ga se, može me još jedino ubiti – izjavila je Mara Tomašević u listopadu, samo nekoliko dana nakon što je podnijela prijavu. Dok je to govorila, na njezinu licu bili su vidljivi tragovi neprospavanih noći. Svi su se čudili kako je uopće mogla doći na posao u školu u kojoj radi kao kuharica. Djeci, koja su stala na očevu stanu, poručila je kako ih ipak neizmjerno voli. Nekoliko dana kasnije policija je Tomaševića kazneno prijavila zbog nanošenja tjelesne ozljede supruzi i oduzela mu oružje koje je držao u kući. Određena mu je i mjera zabrane približavanja supruzi na udaljenost manju od pet metara iako se odmah znalo da će to u praksi biti teško provedivo s obzirom na to da su i dalje živjeli u istom kućanstvu. Unatoč Marinu protivljenju, ta je mjera dva mjeseca kasnije, 11. prosinca, ukinuta jer su na Prekršajnom sudu procijenili kako za nju više nema potrebe.

Bez obzira na prijavu, župan je ostao na dužnosti. Oglušio se na zapovijed premijera Plenkovića da sam podnese ostavku. Plenković je odmah nakon izbijanja skandala raspustio županijski HDZ, ali nije mogao smijeniti Tomaševića s mjesta župana. Jedini način za to bio je opoziv na referendumu koji se može raspisati tek godinu dana nakon izbora, odnosno u svibnju ove godine.

Nikada je nisam udario

Alojz je tjedan dana bio u bolnici zbog upale pluća i upale karotidnih žlijezda, a zatim se vratio kući. Ubrzo se oglasio priopćenjem u kojemu je negirao suprugine navode da ju je fizički napao. Optužio ju je da je podlegla manipulatorima iz protivničkih političkih tabora. Izrazio je žaljenje što im je brak već dulje vrijeme u krizi i što je supruga u jednom trenutku njihove probleme odlučila rješavati putem medija iznoseći neistine.

– Nikada nisam udario svoju suprugu i nikada to ne bih učinio. Unatoč svemu što se događalo ovih dana, vjerujem da ćemo probleme koje imamo supruga i ja ipak riješiti. Zato u početku nisam htio o tome ni na koji način istupati u javnosti, nastojeći zaštititi dostojanstvo naše djece, pa i supruge. Mislim to i dalje činiti i najveća su mi potpora upravo djeca. Razumjet ćete zašto onda ne želim komentirati navodne trudne ljubavnice i slične koještarije – rekao je Tomašević. On je tada poručio kako bi ostavku na mjesto župana podnio istog trenutka, ne čekajući nikoga da je od njega traži, da je bilo što od onoga što se pisalo o njemu istina. Dati ostavku bila bi, rekao je, svojevrsna potvrda krivnje, a krivnja u smislu u kojem mu se podmeće ne postoji. Dodao je kako dužnost župana u drugom mandatu obnaša odgovorno, savjesno i predano.

– Želim biti odgovoran i dalje i prema biračima i prema HDZ-u koji me kandidirao. Ispričavam se hrvatskoj javnosti na eventualnoj uznemirenosti zbog dezinformacija o meni kojima su bili podložni te zahvaliti posebno svojim žiteljima Požeško-slavonske županije koji mi proteklih nekoliko dana daju potporu i snagu da ustrajem na istini – rekao je tada Tomašević.

Svađa zbog televizora

U danima koji su uslijedili Alojz je, prema Marinim riječima, konstantno kršio izrečenu mjeru zabrane prilaženja. Jednom prilikom posvađali su se oko daljinskog upravljača jer je ona htjela gledati seriju, a on utakmicu. Mara je pozvala policiju iz koje su kasnije priopćili kako prilikom dolaska u dom Tomaševićevih nisu utvrdili kršenje mjere opreza.

Alojz je normalno nastavio politički život, dolazio je na sastanke i sjednice, nekoliko puta bio je i u društvu premijera Plenkovića. Polovinom prosinca organizirao je i tradicionalni humanitarni lov, a kako mu je policija privremeno oduzela oružje, lovio je praćkom. Među stotinjak okupljenih lokalnih čelnika i gospodarstvenika bili su i general Mladen Markač te saborski zastupnik Franjo Lucić.

Na kraju nitko nije ništa ulovio, ali Tomašević je poručio da je odstrel ionako manje važan od druženja i boravka u prirodi te kako će svoju obvezu prema pučkoj kuhinji svejedno izvršiti. Na kraju se sve dogodilo munjevitom brzinom. U novom priopćenju Tomašević je naveo kako je protiv njega u medijima iznesen niz netočnih informacija. Objavio je da će sam izaći iz HDZ-a jer ne želi biti uteg stranci, ali da neće dati ostavku na mjesto župana. Dodao je ipak kako se, kada sve završi, želi vratiti u HDZ koji je “njegova druga obitelj”.

– Žao mi je što moja obitelj, a pogotovo moja supruga i djeca, kao i ja osobno, prolazimo kroz ovo teško razdoblje te im se zbog toga ispričavam i vjerujem da ćemo u ovom vremenu koje je ispred nas uspjeti ove nedaće zajednički prebroditi – napisao je Tomašević.

Bez obzira na to, Plenković i Visoki sud časti HDZ-a preduhitrili su ga u podnošenju zahtjeva za istupanje i izbacili ga iz stranke. Najmoćniji požeški HDZ-ovac Franjo Lucić u izjavi za Večernji list demantirao je informaciju da ga je premijer Andrej Plenković tražio da utječe na Tomaševića da podnese ostavku.

Obrat: Povlačim optužbe

– Nisu me zvali ni Plenković ni Šeks, to što piše po portalima su budalaštine. Ne želim komentirati treba li on sad podnijeti ostavku ili ne. Tomašević ja smo prijatelji, a on će napraviti onako kako je najbolje za njega – rekao je Lucić.

I kad se očekivalo da će Tomašević ipak popustiti i podnijeti ostavku na mjesto župana, Mara je odjednom odustala od optužbi. Ne želi pred sudom svjedočiti o nasilju koje je opisala i pred policijom i u medijima. O njezinim motivima i razlozima zbog kojih se odlučila na taj korak može se samo nagađati s obzirom na to da je za izjavu na ovu temu bila nedostupna.

Je li gospođa Mara možda podlegla pritisku kojemu je potencijalno bila izložena u svom obiteljskom krugu? Je li je razočaralo nereagiranje stranke i institucija u njezinu slučaju? Je li možda između nje i supruga postignut nekakav dogovor, što je u svom priopćenju od 9. siječnja dao naslutiti i sam Tomašević? Odgovori na ta pitanja tek će se doznati.

Na požeškom Općinskom sudu potvrdili su kako izjava oštećene gospođe Tomašević ne utječe na daljnji tijek sudskog postupka s obzirom na to da je riječ o kaznenim djelima koja se progone po službenoj dužnosti. Dodali su kako će do kraja ovog mjeseca biti poznato hoće li optužno vijeće suda potvrditi DORH-ovu optužnicu protiv Tomaševića. Ostaje, međutim, pitanje hoće li bračni par Tomašević nastaviti živjeti zajedno ili će se rastati.

I dok su oni koji su branili župana likovali nad Marinim potezom, u HDZ-u ne planiraju povući Tomaševićevo izbacivanje, i to zato što se on oglušio o odluke Predsjedništva i Nacionalnog vijeća stranke da sam podnese ostavku na funkciju župana. Ipak, u stranci su izrazili čuđenje Marinim povlačenjem optužbe, dok je ministrica demografije Nada Murganić dala skandaloznu izjavu da je “u braku to tako i da su supružnici sve trebali riješiti unutar svoje obitelji”. Kasnije se ogradila izrazivši žaljenje što je “njezina izjava kod dijela javnosti shvaćena kao relativiziranje nasilja nad ženama”. Bez obzira na sve, ostaje činjenica da povlačenje optužbi i iskaza na kojoj se temelji optužnica stavlja župana u bolji pravni položaj. Može li ga sud osuditi ako je glavni svjedok povukao optužbe? 

 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije