Za Maru, dr. Galiju, Jannet i Emiru različitosti zemalja iz kojih potječu, boja kože i tradicija koju sa sobom nose nisu prepreka za druženje u dalekoj Australiji. Dapače, to je, kažu, prednost jer različitosti obogaćuju, a ima puno više onoga što ih spaja. Mara, inače rođena u modričkom naselju Miloševac, nekada je radila u Domu zdravlja u Modriči kao medicinska sestra, Emira kao tržišna inspektorica u Sarajevu, uspješna liječnica dr. Galia Millington i sestra Jannet Dobler imaju bogato i široko iskustvo u svim zdravstvenim poljima. Kada ih je prijateljstvo povezalo, nastali su zajednički projekti usmjereni k napredovanju u zdravstvenoj oblasti, u poslu u kojem se cijene, prije svega, rad, red i profesionalnost. Ipak, jedna se od njih razlikuje. Australki posavskih korijena Mari Tomić Stojić, koja već više od 20 godina živi u Melbourneu, “obećana zemlja” ne može zamijeniti posavsku ravnicu, piše Večernji list BiH.
Zapošljavati profesionalce
- To je neobjašnjivo, no, kako godine idu, moja Posavina sve me više privlači, njezini mirisi, njezino prostranstvo, rodni kraj - s nostalgijom progovara Mara i objašnjava kako je život u Australiji bez predrasuda bilo koje vrste. - Cijenjene smo u svojoj zajednici jer cijeni se struka.
Često se kod mene sastanemo kako bismo podijelile pozitivne misli. Na trpezi se nađu svakako posavski specijaliteti, onako kako su nas naše majke učile - kaže nam Mara. Nije imuna na sve teme koje zaokupljaju njezin posavski rodni kraj pa nam se upravo zato, kaže, i javila sa skromnom željom da iz kuta dijaspore progovori zašto BiH, po njezinu mišljenju, tapka u mjestu. - Morala bi se više cijeniti profesionalnost, tako da poslove dobivaju najbolji - kaže Mara. Tada mladi, smatra, ne bi išli prema Zapadu. Navodi svoj primjer kada je došla u Australiju i jedino svojim zalaganjem i znanjem došla do pozicije u uglednoj zdravstvenoj klinici. Stekla je diplomu menadžera u oblasti zdravstva, usavršila je nekoliko oblasti, posebno onu usmjerenu na liječenje žena oboljelih od raka, i time spasila brojne žene od opake bolesti. Primila je i visoko priznanje za izniman doprinos u promidžbi programa prevencije raka vrata maternice kod žena u Victoriji.
Nemoguće do Posavine
Mara teško podnosi nemogućnost dolaska doma zbog aktualne pandemije.
- Moja duša i misli su u rodnom kraju. Iako imam ovdje obitelj i živim pristojnim životom, uz sve komoditete koje omogućava uređena država, srce vuče rodnom kraju. Sada, kada je nemoguće putovati, nekako mi još više nedostaje posavska ravnica, rodni Miloševac, jednostavni život koji ne ispunjava užurbanost Zapada i dominacija materijalnoga - kaže Mara. Kako godine prolaze, sve više joj se javlja misao da sve ono što je naučila primijeni u Posavini i tako pridonese zdravstvenom sektoru svoga kraja. Mara je usmjerena prema specijalizacijama i konzultacijama u klinikama, u oblasti poboljšanja kvalitete usluga u općoj praksi klinika, prevenciji u liječenju kroničnih bolesti i raka maternice. - Australska daljina nije mi prepreka za povratak, no taj sićušni virus za sada je nesavladiva prepreka - zaključuje Mara. •
