Kopanice su mjesto na istočnom dijelu Grada Orašja, nekako najčešće spominjano po okrutnosti ratnih događanja jer je selo od srpskog agresora bilo okupirano, opustošeno, opljačkano, spaljeno, piše Večernji list BiH. Kopanice i njezini mještani danas se prisjećaju velikog povijesnog datuma iz Domovinskog rata, 25. listopada 1992. godine, kada su postrojbe HVO-a, uz potporu HV-a, u silovitom naletu oslobodile Kopanice.
Vidljivi tragovi rata
- Trajno obilježavanje godišnjice oslobođenja Kopanica naša je obveza jer ovakvi događaji ne smiju nikada otići u zaborav i ne smijemo dopustiti da se o njima šuti - poručili su iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata "25. listopad" Kopanice, organizatori obilježavanja 31. obljetnice oslobođenja te mjesne zajednice.
- Kada smo ušli u selo, to je bilo strašno jer sve je bilo porušeno i spaljeno. Danas se toga prisjećamo i zbog mladih generacija, da znaju što se tada zbilo - prisjeća se Stjepan Lukačević, predsjednik UDiVDR HVO-a HB "25. listopad" Kopanice. Prigodan program za obljetnicu odvijao se kroz održavanje svete mise zadušnice u mjesnoj crkvi sv. Mihovila arkanđela koju je predvodio župnik vlč. Andrija Janjić uz koncelebriranje đakona Ilije Knežević, a potom su održali i opijelo uz spomen-obilježje na kojem se nalaze imena 13 branitelja i osam civila. Brojna su izaslanstva polaganjem vijenaca pokazala poštovanje prema toj najvećoj žrtvi.
- Naša je postrojba tu izgubila sedam branitelja, a bilo je i mnogo ranjenih. Ove granice koje danas postoje između država nikako nas ne mogu razjediniti jer bili smo zajedno kada je bilo najteže, pa smo i danas - ističe Ladislav Plantić, predsjednik UDiVDR-a 145. brigade HV-a Dubrava Zagreb.
S odmakom vremena od 31 godine zanimalo nas je kako danas žive Kopanice, čega ima, a čega nema. Ivo Marković, predsjednik mjesne zajednice Kopanice, odmah nam pokazuje na staru školu na kojoj su još uvijek vidljivi tragovi rata. Postupno je obnavljaju iako tamo nema učenika, no dvorana im treba, kaže Marković. Sva okupljanja u mjestu odvijaju se oko crkve jer nemaju ni škole, ni trgovine, ni ugostiteljskog objekta. Prije rata imali su 1150 žitelja, a danas ih je tek 235. Doznajemo i lijepu, gotovo nestvarnu vijest, da u selu zapravo ne žive samo osobe treće životne dobi jer ima mnogo mladih obitelji i čak 12 djece do šest godina i 16 srednjoškolaca.
- Ovdje živi i osam većih poljoprivrednih proizvođača, ali puno više manjih, pa je poljoprivreda osnovni izvor zarade. Dakle, budućnosti ima, samo je treba zadržati - ističe Marković, a onda progovara i o onome što nedostaje malom, ali selu u koje se možete zaljubiti na prvu zbog iznimno lijepih i urednih dvorišta i okućnica, prostranih polja, oranica, srdačnih mještana.
Zadržati mlade
- Ovo je malo mjesto i živimo uglavnom od poljoprivrede. Cijeli se život i okupljanje odvijaju oko crkve. Nemamo školu, ambulantu, poštu, čak ni osnovno - trgovinu pa i nekakav kafić. Za sve moramo ići u Vidovice. Na potezu je zajednica da nam pomogne projektima kako bismo zadržali mladost u Kopanicama - zaključuje Marković.
