Peti puta pokušavam prijeći granicu i uvijek naletim na hrvatske policajce koji me odmah uhite i vrate na teritorij BiH”, kazao je za Večernji list Marokanac Ayoub, koji već tri mjeseca čeka čudo u Velikoj Kladuši kako bi se domogao Njemačke, koja mu je od početka bila cilj. Naime, Ayoub, koji je na putu već godinu dana, do dolaska u Veliku Kladušu potrošio je pet tisuća eura na putovanje iz Turske do BiH.
– Povratka nema. Večeras ću opet probati i možda biti bolje sreće te uspjeti doći do Slovenije – optimistično govori Ayoub, s kojim smo razgovarali u parku u Velikoj Kladuši netom su ga vratili hrvatski policajci.
Hrvatska je ponovno podigla stanje pripravnosti za sprečavanje ulaska ilegalnih migranata iz BiH što, osim prema riječima migranata koji tvrde da ni muha ne može prijeći granicu, dokazuju i velike koncentracije pograničnih policajaca raspoređenih duž granice s BiH i detaljne provjera svake sumnjive osobe što je na svojoj koži osjetio i sam reporter.
Naime, 20-ak kilometara od Velike Kladuše, dok sam ispijao kavu, kod Vojnića, zazvonio mi je mobiteli pa sam razgovarao na arapskom jeziku. Nakon samo desetak minuta u kafić su stigli hrvatski policajci kako bi provjerili tko je osoba koja govori arapski.
Već gotovo četiri mjeseca Velika Kladuša je jedna od glavnih destinacija na novoj balkanskoj ruti koju migranti i izbjeglice iz zemalja Bliskog istoka i Afrike koriste da bi lakše došli do željenih odredišta u zemljama Europske unije. Iako se očekivalo da bi BiH mogla postati tranzitna zemlja na izbjegličkoj ruti, državne institucije, usprkos prije donesenim zakonskim dokumentima, nisu spremno dočekale val izbjeglica i migranata, pa se oni po dolasku u Veliku Kladušu i druge gradove nalaze na otvorenom, bez adekvatnog smještaja, hrane i higijenskih uvjeta. Pomoć im većinom pružaju građani Velike Kladuše.
Prema neslužbenim informacijama, u Velikoj se Kladuši nalazi između oko dvije tisuće migranata, a njihov broj ovih bi dana mogao rapidno porasti s obzirom na to da su od centra Velike Kladuše do hrvatske granice samo dva kilometara, a tijekom našeg boravka u grad je iz Sarajeva autobusima stiglo oko 30-ak novih migranata.
Na ulicama Velike Kladuše u posljednje vrijeme gotovo je nemoguće ne naići na nekog Alžirca, Iračanina, Pakistanca, Iranca, Libijca ili Indijca, kojima je glavno okupljalište gradski park, a veliki broj nalazi se na autobusnom kolodvoru, dok su ih terase kafića i restorana prepune. Ruta kojom se danas koriste migranti ista je ona kojom se koriste krijumčari oružja i droge, što upućuje na postojanje mreže krijumčarenja ljudi.
Ulaze bez kontrole
Nova balkanska izbjeglička ruta ili južna balkanska ruta posljedica je toga što su Makedonija i Srbija, Mađarska, Hrvatska, Slovenija i Austrija za izbjeglice zatvorile granice, a to su zemlje kroz koje je prolazila prva balkanska izbjeglička ruta.
Potvrđuje se, međutim, da žice i neumoljiva policija nisu zaustavili one koji Europu bez obzira na to je li riječ o izbjeglicama koji bježe od rata ili migrantima koji bježe od ekonomske bijede, vide jedini spas. Ti su ljudi otkrili novu trasu, koja iz Grčke vodi preko Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske do Slovenije i dalje u EU.
Ono što zabrinjava jest činjenica da u BiH migranti ulaze ilegalno bez registracija i bez ikakve evidencije o kakvim se ljudima radi i odakle točno dolaze. Za BiH vlast, koja ne razmišlja o tome da oni mogu biti ugroza ne samo za nacionalnu sigurnost BiH već čitave Europe, ti su ljudi samo brojke i nesmetano i bez skrivanja kreću se zemljom koristeći se svim dostupnim mogućnostima prijevoza.
U Velikoj Kladuši našli su svoje utočište, a njihov broj je nepoznat jer, kako dolaze, tako i odlaze, a nitko ih ništa ne pita. Za našeg boravka u Velikoj Kladuši, koje god institucije smo upitali za broj migranata ili njihove identitete, nitko ne zna te podatke jer se ne vodi nikakva evidencija.
Njima mještani donose hranu i osnovne potrepštine na lokacije na kojima su se smjestili. Pomažu im i u tamošnjim džamijama pozivajući i lokalno stanovništvo da pokaže solidarnost s izbjeglicama, podsjećajući ih da su i oni ne tako davno morali prolaziti istu sudbinu.
