Iako živimo u 21. stoljeću, u doba kad mnoge bolesti više nisu nikakva nepoznanica i kad se možemo informirati o gotovo svemu, neki su ljudi skloni vjerovati mitovima nastalima prije jako puno godina, kako prenosi Love To Know. Autizam odavno nije tabu tema, ali ipak postoje oni koji nisu dovoljno obaviješteni o tome zašto nastaje i što zapravo znači.
Donosimo vam 13 najvećih mitova o autizmu.
1. mit – Autizam nije ništa više nego običan invaliditet
Točno je da je autizam definiran kao invaliditet, ali pogrešno je pretpostaviti da nije i nešto malo više od toga. Ovisno o težini simptoma, on na puno načina može utjecati na kvalitetu života oboljele osobe. Ipak, ako nađete vremena i povežete se s nekime tko ima autizam, vidjet ćete svu ljepotu u načinu na koji oni vide svijet, piše Index.hr.
2. mit – Autizam pogađa sve na isti način
Katkad ljudi misle da znaju sve o autizmu samo zato što poznaju nekoga tko ga ima. Kako to obično biva, iskustvo autizma je potpuno drukčije za svakoga. Ima puno razina na kojima autizam funkcionira i ovaj poremećaj je zaista “spektar”. Svaka je osoba jedinstvena i može imati različite manifestacije ove bolesti. Kao što je predstavnik autističara, Stephan Shore, rekao: “Ako upoznate jednu osobu s autizmom, upoznali ste jednu osobu s autizmom.”
3. mit – Ljudi s autizmom ne osjećaju empatiju
Kako mnogi navode, ideja o tome da autistični ljudi ne osjećaju empatiju, jedan je od najvećih mitova vezanih za autizam. Ne samo da su oni empatični nego često osjećaju empatiju dosta jače nego drugi ljudi. Njima je, jednostavno, dosta teže čitati neverbalne signale i razumjeti perspektive drugih.
4. mit – Ljudi s autizmom imaju intelektualne teškoće
Prošlih desetljeća dijagnosticiranje autizma temeljilo se na nižim rezultatima IQ testova, a ta zabluda i dalje postoji. Dio problema leži i u tome što je teško mjeriti inteligenciju standardnim IQ testovima, osobito ljudima koji nisu dobri s riječima. Kako bilo, posljednja istraživanja ustanovila su da oko 31 % ljudi s autizmom ima i intelektualne teškoće, ostali su u normalnom rasponu ili čak i iznad prosjeka. Zapravo, jedna studija iz 2015. godine svjedoči o tome da može biti velike genetske povezanosti između ljudi s autizmom i onih s visokim stupnjem inteligencije.
5. mit – Loši su roditelji uzrok autizma
Ovaj mit potječe iz nekih uistinu davnih istraživanja Lea Kannera. U svom radu iz 1943. godine, što je bilo prvo definiranje ovog poremećaja, Kanner je za nastanak ovog poremećaja okrivio nemarne i hladne roditelje. Napisao je: “Bilo je tu nekoliko stvarno hladnih očeva i majki. Također je i kritizirao roditelje zbog opsesije u pokušajima da dokumentiraju, dijagnosticiraju i kontroliraju stanje svog djeteta. Godine 1960., Kanner je službeno priopćio da roditelji, ipak, nisu krivi i da loše roditeljstvo više ne vidi kao uzrok autizma.
6. mit – Autizam pogađa samo djecu
Neki ljudi misle da je autizam poremećaj u djetinjstvu, ali postoje puno odraslih ljudi koji također boluju od autizma. Ipak, studije ne pokazuju i to da autizam pogađa oko 1 % odraslih diljem svijeta.
7. mit – Samo dječaci mogu imati autizam
Sudeći prema Nacionalnoj udruzi autista, postoji puno djevojčica i žena koje imaju autizam. Ovaj je poremećaj i dalje dosta češći kod dječaka, koji obole od autizma tri puta češće nego djevojčice. To može biti i zbog toga što su kod djevojčica simptomi drukčiji, ali ipak se ne može poreći i to da osobe ženskog spola također imaju autizam.
8. mit – Svatko tko ima autizam, ima i posebne sposobnosti
Film “Kišni čovjek” iz 1988. dao je primjer osobe s teškim invaliditetom i posebnim sposobnostima, u isto vrijeme. Ovi posebni talenti nazvani su “posebnim sposobnostima” i stručnjaci vjeruju da samo oko 10 % ljudi s autizmom ima i ove sposobnosti. Ostalih 90 % posebni su na neke druge načine.
9. mit – Autistični ljudi nemaju smisla za humor
Neki mogu pretpostaviti da ljudi s autizmom nemaju smisla za humor, ali bismo prije mogli reći da neki od njih mogu imati nešto drukčiji smisao za humor. Studija objavljena na stranici za autizam i Aspergerov sindrom navela je da su tinejdžeri s autizmom jako uživali u humoru i dosta se smijali. Sudionici ovog istraživanja preferirali su šale koje predstavljaju drugačiju vrstu humora nego što je humor opće populacije.
10. mit – Autistični ljudi su nasilni
Sudeći prema Društvu autista, mediji i opća populacija često vjeruju kako su autistični ljudi skloni nasilnom ponašanju. Postoje mnoge studije koje su se bavile proučavanjem veze između autizma i nasilja, a časopis Autizam objavio je članak o tome 2015. godine. Prema rezultatima istraživanja, ne postoji veza između autizma i nasilnog ponašanja. Ljudi s autizmom nisu ništa više ni manje predodređeni za to da počine neki zločin, nego što su to ljudi uobičajenoga mentalnog zdravlja.
11. mit – Autistični ljudi nikada ne mogu živjeti slobodno
Kad ljudi čuju da netko boluje od autizma, obično pomisle kako on neće moći nikada funkcionirati samostalno, kao dio društva. Kao i u mnogim drugim slučajevima, i ovdje je istraživanje pokazalo da oko 50 % ljudi s autizmom počne živjeti odvojeno od roditelja u svojim 20-im godinama. Do vremena kad napune 30 godina, ovaj se postotak povećava na 75 %.
12. mit – Postoji “lijek” za autizam
Postoje mnogi proizvodi na tržištu kojima pokušavaju “izliječiti” autizam, ali sudeći prema Mayo klinici, ne postoji izlječenje poremećaja. Štoviše, neki ljudi koji boluju od autizma uvjereni su u to da moraju biti “izliječeni”. Ideja o tome da je autizam dio prirodne neravnoteže u odnosu na ono što za nas znači “biti čovjek”, pruža pogled na autizam kao na nešto “pogrešno”. Umjesto ovakvog načina razmišljanja, trebalo bi na njega gledati samo kao na različitost.
13. mit – Autizam je uzrokovan cjepivima
Velik je broj kontroverzija vezanih za autizam i cjepiva kao što je MMR. Kao i uvijek, znanstvena istraživanja ne podržavaju ovu teoriju i ne pronalaze vezu između ove dvije stvari. Dakle, cjepiva ne uzrokuju autizam.
