Koliko su mladi zainteresirani za politički angažman, kao i kakvi su njihovi pogledi na europske, ali i euroatlantske integracije, pitanja su na koja nije moguće dati jednoznačan odgovor, no, iz istraživanja koje je proveo Institut za razvoj mladih KULT moguće je doći do zanimljivih podataka koji upućuju na nekoliko zaključaka, a prvi je slabo zanimanje za politiku i političke događaje, dok je drugi kako postoji razlika u stavovima mladih kada je riječ o EU i NATO savezu, ovisno o entitetu iz kojega dolaze. Nadalje, vidljivo je kako postoji ne tako visoka razina poznavanja izabranih dužnosnika u izvršnoj vlasti na više razine, a iz istraživanja se moglo doznati i koje izvore informiranja mladi koriste.
Odnos prema temama
Anketirano je ukupno 1069 mladih osoba u dobi od 15 do 30 godina, iz cijele BiH, a rezultate su na konferenciji za medije prezentirali predstavnici KULT-a Nevio Bruck i Aziz Đipa. Tom je prilikom navedeno da, iako mladi imaju više mogućnosti za politički angažman, između 48 i 54 posto ispitanika nije zanimala politika ni politička događanja. Uputili su i na činjenicu da studije pokazuju veliku nezainteresiranost za javni angažman, kao i nedostatak znanja o politici, javnom mišljenju i njegovu društvenom značaju.
Nadalje, istraživanje je pokazalo i visok stupanj nepovjerenja u stranke, a pritom je Đipa objasnio kako 48,1 posto ispitanika tvrdi da nema nikakvo povjerenje u političke stranke. Od ostalih rezultata istraživanja na ovoj konferenciji za medije upućeno je i na ono koje se odnosi na djelovanje političkih stranaka. Primjerice, gotovo trećina ispitanika, odnosno 32,6 posto, u potpunosti se složilo s tvrdnjom da političke stranke ne rade na rješavanju problema bh. građana. Nešto veći postotak, odnosno 35,1 posto, je onih koji se djelomično slažu s tvrdnjom da stranke ne rade za građane.
Kada je riječ po vanjskopolitičkim ciljevima i aktivnostima BiH, najviše mladih u BiH želi ulazak BiH u Europsku uniju, odnosno, gotovo dvije od pet mladih osoba ili 38,5 posto u potpunosti se slažu s ovom konstatacijom. No, kao što je navedeno, postoje razlike u odnosu na entitet, a zaključak je kako mladi u Federaciji imaju pozitivniji stav prema članstvu BiH u EU u odnosu na mlade u RS-u.
Kada je riječ o Sjevernoatlantskom savezu, BiH kao članicu NATO-a želi 52,6 posto mladih u BiH, dok članstvo BiH u NATO-u ne podržava 27 posto mladih. I na tom se pitanju vide razlike između entiteta, pa tako mladi u FBiH prema članstvu u NATO-u imaju sličan pozitivan trend kao i prema članstvu u EU, dok mladi u RS-u imaju znatno izraženiji negativan stav prema članstvu BiH u NATO-u u odnosu na stavove koje imaju prema članstvu u EU.
Jedno od pitanja bilo je i kako se mladi informiraju, a rezultati pokazuju kako su internetski portali, i to za njih 76,7 posto, prvi izbor, kao i društvene mreže, pri čemu su na vrhu Instagram i Facebook. Ono što valja naglasiti je činjenica da je većina ispitanika potvrdila kako ne posvećuje mnogo pozornosti provjeri točnosti informacija do kojih dođe u medijima, osim ako ih neka tema posebno zanima.
Poznavanje
U tom slučaju čitaju vijesti iz više izvora. Istraživanje je pokazalo i kako postoji visok stupanj nejasnoća oko toga tko čini izvršnu i zakonodavnu vlasti, a mladi su pokazali i slabo poznavanje imenovanih dužnosnika. Jedan od primjera je da 62 posto ispitanih ne zna tko je premijer Republike Srpske, dok 27 posto njih misli da je premijer RS-a Milorad Dodik. Slična situacije je kod federalnog premijera jer je 55,5 posto anketiranih mladih odgovorilo da ne zna odgovor ili je netočno odgovorilo.
Kada je riječ o rezultatima koji pokazuju visoko znanje ispitanih, kreatori istraživanja uputili su na podatak kako većina mladih zna što su ustav i referendum, što predstavlja Daytonski mirovni sporazum, kao i što su to građanska prava, demokracija, diktatura, kao i koja je uloga OHR-a. Na konferenciji za medije Đipa i Bruck uputili su na značaj istraživanja, naglasivši kako to doprinosi razvoju političke kulture u Bosni i Hercegovini, a tom su prilikom i naveli kako misle da će rezultati istraživanja pružiti uvid u ono što je potrebno napraviti kako bi mladi postali osviješteni, odnosno spremni aktivno se uključiti u razvoj društva i države.
