Početkom 20. stoljeća, 1920. godine, na obalama jezera Lago Epecuen niknulo je atraktivno turističko odredište - grad Villa Epecuen. Nalazio se oko 600 kilometara od Buenos Airesa i Argentinci su ga obožavali, a jedan od razloga tomu bila je nevjerojatna slanoća jezera - od njega je slanije samo Mrtvo more.
Terapijska svojstva jezera bila su poznata stoljećima i okružena mnogim legendama. Mnogi Argentinci vjerovali su da jezero liječi od depresije, reume, anemije, kožnih bolesti i dijabetesa.
Čim je procvjetao, grad je povezan s argentinskom prijestolnicom željezničkom prugom, a posjećivali su ga turisti iz cijele Južne Amerike. Godišnje ga je posjećivalo oko 25 tisuća ljudi, a biznis na svim razinama je cvjetao.
U 60-im godinama na tom su području počele padati sve obilnije kiše i razina vode u jezeru konstantno se povećavala. Krajem 1985. godine gradu je presudilo puknuće brane i grad se odjednom našao pod nešto više od metra vode. Do kraja 1993. godine ta je razina narasla na čak deset metara. Grad je nestao.
Godinama kasnije, voda se počela povlačiti, a grad je opet postao vidljiv 2009. godine. No, život se u njega nije vratio, barem ne u potpunosti. Grad koji sada izgleda poput grada duhova iz hororaca danas nastanjuje samo jedan stanovnik - Pablo Novak.
On, kaže, uživa u samoći. Šeta nekadašnjim ulicama, čita novine i prisjeća se zlatnih godina grada.
No, iako nikada neće dostići te zlatne godine, grad je u posljednjih nekoliko godina ipak živnuo. Sada u njega dolaze turisti željni zastrašujućih prizora, a ne sjaja koji ih je privlačio prije nekoliko desetljeća...
