Proteklih dana statistički uredi objavili su podatke da je prosječna plaća u FBiH dosegnula 997 KM, a analize pokazuju kako će uskoro i prijeći iznos od 1000 KM, dok je u Republici Srpskoj dosegnula 1019 KM. Na papiru sve izgleda lijepo, događa se određeni rast, prelaze se te magične brojke, međutim, kada se uđe u srž stvari, shvati se koliko su ovakve brojke iluzorne u zemlji gdje političke elite popravljaju prosjek, a građani jedva preživljavaju mjesec, piše Večernji list BiH.
Umijeće preživljavanja
Marko Đogo, profesor na ekonomiji, ističe kako su ovi brojevi možda i najbolji pokazatelj da prosječna plaća ne pokazuje adekvatno koje plaće građani imaju najviše. - To je vjerojatno posljedica porasta minimalne plaće, što znači da većina građana prima tu minimalnu plaću ili nešto iznad toga - upozorava Đogo. Ako se uzme u obzir da je prosječna potrošačka košarica oko 2000 KM, onda je jasno da su bh. građani već desetljećima čarobnjaci u preživljavanju. Prema onoj koju je Savez samostalnih sindikata izračunao među posljednjima, navodi se kako prosječna plaća pokrije tek 51,31 posto košarice za četveročlanu obitelj. A opet pričamo o iluzornoj prosječnoj plaći jer, da se gleda samo realni sektor, BiH bi bila ili među najsiromašnijim ili najsiromašnija država Starog kontinenta. Predrag Duduković iz Udruge ekonomista “Swot” navodi u izjavi za BHRT kako će se tek onda kad se u realnom sektoru dosegne razina plaće od oko 1000 KM mjesečno moći govoriti o nekom značajnijem učinku i nekom poboljšanju ekonomskog stanja stanovništva. S druge pak strane, postoji još jedna stavka koja je nezakonita, ali u BiH tako privlačna. Riječ je o plaći “na crno”, odnosno primanjima koja ne “liježu” na račun i nisu zahvaćena nikakvim porezima, nametima i slično.
Bolje sutra daleko
Vlasnik obrta koji nam je govorio o toj problematici kaže da se u ovoj zemlji ne može drukčije raditi. - Obrtnik sam i naravno da ću sebe prijaviti na minimalac kako bi mi više novca ostalo da prehranim obitelj, pripremim djecu za školu, kupim drva za ogrjev sebi i roditeljima, investiram u kućanstvo... Ova država ne može shvatiti da nisam protiv nje i da ja u ovom slučaju ne kršim pravila zato što bih to želio, nego zato što ne mogu funkcionirati u obiteljskoj zajednici drukčije. Što oni misle, da ja ne bih bio najsretniji da mogu sebi plaću povećati na 1000 KM pa doći lakše do kredita, danas-sutra imati bolju mirovinu, ali ako to učinim, onda je moj obrt ugašen, a ja i moja obitelj u Njemačkoj. Nema se ovdje sluha ili, kako stara izreka kaže, “sit gladnu ne vjeruje”.
Ne mogu odnarođene elite shvatiti težinu života u BiH - priča nam sugovornik. Mnogi su uvjerenja da, dok se u rješavanje bh. problema s plaćama, porezima, nametima... ne uključe ponovno stranci, neće biti ni boljeg sutra koje iz ove perspektive, uz zdravstvenu i gospodarsku krizu, djeluje tako daleko. •
