Senzacionalna objava o pronalasku Proxime B, planeta na kojem se ne može isključiti postojanje tekuće vode na površini, otvorila je odmah i niz pitanja. Može li na tom planetu koji orbitira zvijezdom Proxima Centauri biti života, može li taj život biti onakav kakvim ga mi ovdje na Zemlji poznajemo, može li se možda naš život zasnovati na Proximi B, kako naposljetku do tog novog planeta doći – samo su neka od pitanja na koja će se sada tražiti odgovor, piše Vecernji.hr.
Već je jučer, u povodu vijesti o otkriću planeta na kojemu postoji mogućnost života, dr. Darije Maričić ustvrdio kako bi u teoriji svemir trebao biti pun života, no da je tome tako doista još nemamo nikakvih dokaza.
Prisutnost tekuće vode
– Život kakvim ga mi na našem planetu poznajemo, od ogromnog plavog kita pa do minijaturne papučice, izgrađen je od 6 različitih elemenata, ugljika, vodika, dušika, kisika, fosfora i sumpora (CHNOPS), te zahtijeva prisutnost tekuće vode na površini – kaže dr. sc. Nikola Godinović sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje koji iznosi i još jednu zanimljivu pretpostavku.
– Za život kakav se odvija na Zemlji potrebna je atmosfera koja nas štiti od štetnog ultraljubičastog zračenja koje dolazi sa Sunca i kozmičkih zraka. Ako Proxima B nema atmosferu koja štiti od ultraljubičastog zračenja koje emitira zvijezda oko koje kruži i od sveprisutnih kozmičkih zraka, onda teško da se može razviti život kakav se razvio na Zemlji, iako možda postoji svih šest nužnih elemenata za nastanak života – kaže dr. Godinović te dodaje kako je moguće da se razvio neki oblik života kakav je nađen na Zemlji u eksternom okolišu punom sumpora u dubinama oceana u blizini vulkana.
– Još ne znamo na koji se način Proxima B rotira oko svoje zvijezde pa se ne može znati gdje na njoj treba tražiti eventualni život. Planet bi morao imati magnetsko polje, slojeve atmosfere kao zaštitu da bi bilo uvjeta za život poput našeg. No opet, i na Zemlji smo pronašli život u do tada nezamislivim dubinama u sulfatnim naslagama. Zašto tako ne bi bilo i tamo? – kaže dr. sc. Vibor Jelić s Instituta Ruđer Bošković.
Treba opet podsjetiti kako pronalazak kakvog egzoplaneta, planeta koji orbitira oko svoje zvijezde a nije dio Sunčeva sustava, nije ništa neuobičajeno. Takvih je nebeskih tijela od 1988. godine pa sve do 16. kolovoza ove otkriveno 3501 u 2623 planetarna sustava te 592 višestrukih planetarnih sustava. Najviše ih je otkrio svemirski teleskop Kepler. Od 2009. pronašao ih je više od dvije tisuće. Računa se da u nastanjivoj zoni oko jedne od pet zvijezda sličnih Suncu kruži planet otprilike Zemljine veličine. Proxima B koja orbitira oko zvijezde Proxima Centauri zasad je najbliža našem planetu.
Ako prihvatimo kako na Mliječnoj stazi ima 100 do 400 milijardi zvijezda, onda je lako izračunati kako je moguće da ima više od deset milijardi potencijalno nastanjivih planeta veličine Zemlje, a između deset i 40 milijardi ako uračunamo planete koji orbitiraju ‘crvenim patuljcima’. Takav je ‘crveni patuljak’ upravo Proxima Centauri, a znatno je hladnija od dviju susjednih zvijezda u svojem sustavu, Alphi Centauri A i B, ali i od našeg Sunca. Iz tog razloga oko nje nastanjiva zona doista može biti na tek sedam milijuna kilometara udaljenosti, što je znatno manje od nastanjive zone u Sunčevoj orbiti.
Vrlo je zanimljivo kako je Proxima B otkrivena. Opservatorij La Silla u Čileu moćan je sustav formiran od tri teleskopa koji je izgradio i njima upravlja Europski južni opservatorij ESO. Proximu B otkrio je spektrograf na 3,26-metarskom teleskopu. Jasno, novi planet nije vidljiv, nego je otkriven tako da je uočena promjena radijalne brzine, odnosno Dopplerov pomak koji se vidi u spektru zvijezde. Sada ostaje da se planet detektira s pomoću sjenjenja njegove zvijezde. Ovdje je nepobitno dokazano kako u orbiti Proxime Centauri, odnosno njezinoj nastanjivoj zoni, postoji nebesko tijelo 1,3 puta veće od Zemlje, kaže dr. Nikola Godinović.
Kako stići do Proxime B?
Kako stići do Proxime B? Udaljenost je do tog planeta i njegove zvijezde 4,24 svjetlosne godine, što je u kozmičkim razmjerima malo. Ambiciozan plan putovanja do Alphe Centauri otkrili su Stephen Hawking i Jurij Milner ranije ove godine. Njihova je zamisao napraviti inovativnu letjelicu za 20-30 godina kojoj bi onda trebalo još nekih 20 godina da stigne do sustava gdje se nalazi Proxima B. Možda sada svoj plan ubrzaju.
– Nikako ne vjerujem da ćemo stići do Proxime B za našeg života. U ovom trenutku čovječanstvo nema tehnologiju koja bi i izdaleka omogućila međuzvjezdano putovanje, pa tako ne vjerujem niti da će to skoro uspjeti Hawkingu i Milneru, pa ni za 50 godina. Treba znati da za takvo što treba imati laser snage 100 GW, što je energija jedne nuklearne elektrane, a onda su tu i drugi tehnološki izazovi poput smještanja svih sustava na jedan mali čip, osiguranja stabilnosti tijekom puta i sl. Iako njihova zamisao o formiranju svjetlosnog jedra koje bi zapravo bilo jedna minijaturna jedrilica načelno ima smisla – kaže nam dr. sc. Vibor Jelić dodajući kako ni ideje poput crvotočine koju je u teoriji predstavio još Albert Einstein nisu vjerojatne jednostavno zato što nijedna od takvih ideja nije ni približno dokazana.
I dr. Godinović se slaže kako sama ideja ima osnove:
– Riječ je o letjelici koja bi u svemir bila izbačena laserima te bi se ona nakon toga kretala inercijom. To ima logike, međutim nitko nije spomenuo što će se dogoditi ako tu letjelicu nešto omete na njezinu putu. Takvo što nije nemoguće, međutim snažno kozmičko zračenje ili možda kozmička prašina dovoljni su da prekinu njezin put.
Dr. Godinović dodaje kako je nužno razmišljati i težiti ostvarenju ovakvih “nemogućih” pothvata, jer je zadivljujuće kako su ljudi u stanju biti kreativni i upravo ljudsku kreativnost, a ne destrukciju treba poticati.
