Gospodine Raguž, tko vas je predložio na listu za 11. izbornu jedinicu Domoljubne koalicije i HDZ-a?
Na listu za 11. izbornu jedinicu Domoljubne koalicije i HDZ-a predložio me HDZ BiH na inicijativu temeljnih udruga iz Domovinskog rata HVO-a Herceg Bosne: Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Herceg Bosne, Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja Domovinskog rata HVO-a Herceg Bosne, Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata HVO-a Herceg Bosne, Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Herceg Bosne te stranačke kolege iz Kluba utemeljitelja HDZ-a BiH.
Kakva su očekivanja od nedjeljnih izbora, ali i stranaka koje će preuzeti vlast u pogledu odnosa prema BiH?
U Republici Hrvatskoj nameće se potreba obnove izvorne hrvatske državotvornosti i jasnijeg zauzimanja za ravnopravnost Hrvata u BiH jer takvu spoznaju nameće sadašnje stanje hrvatskoga naroda, osobito u BiH zbog očuvanja njegove posebnosti, kulture, jezika i narodnih institucija. Čini mi se kako dobar dio sudionika izborne kampanje za Sabor RH pokazuje dobrano neupućenost o stvarnom položaju hrvatskog naroda u BiH i mogućim načinima promjene takvog položaja te je potrebno u političkoj javnosti RH više govoriti na utemeljen način o mogućnostima promjena nabolje položaja Hrvata u BiH.
Republika Hrvatska već godinama ima programe za pomoć Hrvatima u BiH preko Ureda za pomoć Hrvatima izvan RH. Neki su od programa za vrijeme sadašnje Vlade RH obustavljeni, a to je, prije svega, pomoć mladim obiteljima za povratak na područja s kojih su prognani.
Treba nastaviti pomoć bosanskohercegovačkim Hrvatima u povratku, kao i u izjednačavanju prava pripadnika HVO-a i branitelja u Republici Hrvatskoj. Također je vrlo važno da se projekt financiranja Kampusa 1 održava, kao i da se realizira projekt Kampusa 2 na Sveučilištu u Mostaru jer je to možda i jedan od ključnih projekata za Hrvate u BiH. Kako Republika Hrvatska i BiH imaju više od tisuću kilometara kopnene granice, otvorene su mogućnosti za korištenje europskih fondova, kako pretpristupnih za BiH tako i prekograničnih za Republiku Hrvatsku. Želimo da se nastavi pomoć Republike Hrvatske znanstvenim, zdravstvenim, kulturnim i crkvenim institucijama BiH, ali još više od toga želimo angažman nove Vlade RH kako bi Republika Hrvatska kao članica NATO-a i Europske unije iskoristila svoj utjecaj kod saveznika da pomognu da se BiH ubrzano približava Europskoj uniji.
Na čelu ste Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH. Je li institucija kojoj ste na čelu pomalo zakasnila s početkom rada u BiH ?
Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH utemeljen je 2013. godine kao znanstvena ustanova, specijalizirana arhiva, sa zadaćom prikupljanja, sređivanja, čuvanja te stručnoga i znanstvenoga istraživanja i publiciranja gradiva iz Domovinskoga rata u BiH. Bošnjačka institucija u BiH koja se bavi istraživanjem Domovinskog rata u BiH, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz Sarajeva utemeljen je 1992. godine. Srpska institucija u BiH koja se bavi istraživanjem Domovinskog rata u BiH, Republički centar za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, od ranije pod drugim nazivom, također radi od 1992. godine. Naravno, da se s hrvatske strane u BiH u dobrom dijelu zakasnilo s utemeljenjem ove institucije, posebice zato što su Domovinski rat i njegove posljedice itekako aktualni u političkom životu BiH.
Što je, po vama, cilj stalnih pokušaja kriminaliziranja HVO-a i pokušaja utvrđivanja udruženog zločinačkog pothvata kao karaktera djelovanja HVO-a i obrane Hrvata u BiH na Sudu BiH?
Bošnjačke političke strukture uz pomoć međunarodne zajednice uspjele su ostvariti dominantni utjecaj u Tužiteljstvu BiH i Sudu BiH. Iz dosadašnjeg pristupa procesuiranju počinitelja kaznenih djela ratnih zločina proizlazi kako je pristup žrtvama od Tužiteljstva BiH diskriminirajući i neujednačen što je stvorilo ogromno nepovjerenje žrtava iz reda srpskog i hrvatskog naroda u rad Tužiteljstva BiH i Suda BiH. Analizom optuženih osoba (po podacima Tužiteljstva BiH optuženo je 506 osoba od 1. 1. 2005. do danas), te mjesta izvršenja kaznenih djela neosporno bi se utvrdilo kako je od svih procesuiranih daleko najmanje procesuirano pripadnika bošnjačke Armije R BiH za zločine počinjene nad Srbima i Hrvatima. Zašto? Nažalost, iz razloga što su Tužiteljstvo BiH i Sud BiH po naputku bošnjačkih političkih stranaka sebi uzeli za pravo da pišu povijest rata u BiH u razdoblju 1992.-1995., u kojoj, po njima, Srbi trebaju biti genocidan narod, Hrvati udruženi ratni zločinci, a ratni zločini koje su počinili Bošnjaci, pripadnici Armije R BiH incidenti pojedinaca. Nameće se pitanje kakva je upotrebna vrijednost presuda na Sudu BiH u političkom životu BiH? Donose li se presude kako bi se ostvarila pravda i kaznili ratni zločini, ili kako bi se "zadao udarac" nastojanjima hrvatskog naroda da bude ravnopravan s Bošnjacima i Srbima u BiH, što on danas nije i što se želi spriječiti od bošnjačkih političkih struktura u BiH? Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH je upravo važan iz ovih razloga kako bi se na utemeljen način pokazale sve manipulacije činjenicama iz Domovinskog rata koje se pod utjecajem velikobošnjačkih i u manjem dijelu velikosrpskih političkih struktura poduzimaju prema bivšim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane i općenito hrvatskom narodu u BiH.
Čine li dovoljno hrvatske vlasti u BiH i Zagrebu kako bi se zaustavila ta praksa?
Tek nakon izricanja prvostupanjske presude šestorici Hrvata u Haagu i izravnog dovođenja u vezu i isticanja odgovornosti RH za ratne događaje u BiH, političkoj javnosti u RH djelomično je postalo jasno kako se RH želi uvjetovati i ograničiti u njezinom diplomatskom djelovanju kada je BiH u pitanju. U posljednje vrijeme i dosadašnja Vlada RH javno se očitovala o zloupotrebama političkih optužnica protiv pripadnika HVO-a i korištenje arhivske građe HVO-a koja se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu od Tužiteljstva BiH. Hrvatskoj javnosti u BiH bilo je dovoljno samo čuti govor Bakira Izetbegovića u Podveležju kod Mostara nakon izricanja prvostupanjske presude šestorici Hrvata u Haagu. Izetbegović je na tom skupu, popraćenom burnim aplauzima nazočnih Bošnjaka, izjavio između ostalog da se "i dalje vodi borba za neovisnu i jedinstvenu BiH usprkos naporima susjeda da se ona podjeli". Inicijativu za treći entitet koji žele Hrvati u BiH on je nazivao "udruženim zločinačkim pothvatom", a nije preskočio ni spomenuti "milijardu i pol braće muslimana" u svijetu, na koje će "se Bošnjaci moći osloniti", zaprijetivši kako će svi "vidjeti kakva će to sila biti za deset godina". Zbog neravnopravnog položaja Hrvata u BiH u odnosu na Srbe i Bošnjake, hrvatski dužnosnici u vlastima BiH imaju ograničene mogućnosti da se suprotstave svim zloupotrebama koje se poduzimaju protiv pripadnika HVO-a od pojedinaca u Tužiteljstvu i Sudu BiH koji iz nacionalističkih i politikantskih razloga zloupotrebljavaju ove institucije.
Što su, po vama, očekivanja od Zagreba u pravcu rješenja hrvatskog pitanja u BiH?
Od odlaska Franje Tuđmana iz političkog života u RH, Hrvati u BiH osim financijske pomoći u izgradnji Kliničke bolnice i Sveučilišta u Mostaru te stotina drugih manjih projekata nisu imali stvarne političke potpore iz RH koja je bila nužna kako se ne bi urušavao njihov položaj utvrđen u Daytonskom sporazumu koji je na načelima pariteta i konsenzusa osiguravao hrvatskom narodu ravnopravnost u djelovanju Vlade Federacije BiH, ali ne i u Republici Srpskoj. Manje-više sve vlade RH nakon 2000. godine vodeći, prije svega, računa o međunarodnom položaju RH zanemarile su činjenicu kako je RH supotpisnica i jamac Daytonskog sporazuma te prešutno prelazile preko otvorenog sustavnog negiranja demokratske izborne volje Hrvata u BiH kroz „alijanse" i „platforme" u izvedbi bošnjačkih političkih struktura pod vodstvom SDP-a BiH i SDA. Danas nakon što je RH postala članica najvažnijih međunarodnih institucija Europske unije i NATO saveza, ona je u prigodi na najvišoj svjetskoj i europskoj diplomatskoj razini politički pomoći Hrvatima u BiH te tako vratiti dug prema hrvatskom narodu u BiH koji je značajno doprinio obrani RH i posebice mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja odričući se u to vrijeme pod pritiskom međunarodne zajednice i dijela svojih prava koja mu kao narodu pripadaju u BiH.
Vidite li spremnost bošnjačke i srpske strane da se postigne hrvatska ravnopravnost u BiH ?
Nakon Daytonskog sporazuma deklarativno je priznato pravo hrvatskom narodu na ravnopravnost s dvama drugim narodima, ali mu je nizom nametnutih mjera nakon Daytonskog sporazuma međunarodna uprava u BiH ograničila mehanizme koji će tu deklarativnu ravnopravnost pretvoriti u stvarnost. U sadašnjoj političkoj stvarnosti BiH takvi politički mehanizmi, nažalost, ne postoje. Na Vladi Federacije BiH, u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH proteklih godina donosile su se odluke i zakoni u interesu bošnjačke dominacije preglasavanjem hrvatskih i srpskih predstavnika. Slična je situacija bila i u drugom entitetu u BiH, u Republici Srpskoj. Za Hrvate u BiH nema toliko očekivane jednakopravnosti naspram Bošnjaka i Srba bez korjenitih promjena postojećega Ustava BiH, odnosno promjene postojeće unutarnje entitetske strukture BiH. Osim hrvatskog zahtjeva za svojim entitetom, kao jednim od mogućih rješenja, jest teritorijalni preustroj Federacije BiH (federalizacija Federacije) s jasno politički organiziranim hrvatskim i bošnjačkim teritorijem s nizom diskontinuiteta teritorija takvih političkih jedinica upravo zbog očuvanja jedinstva BiH i zajedničkom paritetnom vladom Federacije BiH.
BiH je po svom Ustavu višenacionalna državna zajednica. Njezina etnički složena struktura od triju naroda podrazumijeva ravnomjernu nacionalnu zastupljenost kadrova u entitetskim i državnim institucijama. Ravnomjerna ili neravnomjerna nacionalna zastupljenost u entitetskim i državnim institucijama koje pokrivaju najvažnije oblasti ljudskog života onemogućava ili omogućava dominaciju jednog naroda nad drugim ili drugima, od oblasti kulture do gospodarstva. Pojave političke, kulturne, vjerske, upravne i gospodarske dominacije jednih nad drugima najozbiljnija je negacija BiH kao zajednice ravnopravnih naroda. U sadašnjim političkim okolnostima u BiH ne postoji spremnost bošnjačke i srpske strane da se postigne hrvatska ravnopravnost u BiH. Svaki od naroda u BiH ima različito viđenje sadašnjosti i budućnosti BiH i ne treba očekivati da će se u najskorije vrijeme postići dugoročni politički dogovor o budućnosti BiH.
