Ima posla, nema radnika. Upravo ovakvo stanje događa se posljednje vrijeme u BiH, državi u kojoj se na evidenciji zavoda za zapošljavanje nalazi gotovo pola milijuna nezaposlenih!, piše Večernji list BiH.
Ne pristaju na uvjete
Prije svega nekoliko mjeseci ljudi su doslovno molili za posao, a poslodavci su im nudili mizerno male plaće, bez prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i gotovo nikakva prava. Međutim, situacija se posljednjih mjeseci drastično promijenila. Oglasa za posao je na sve strane, ali se rijetki javljaju na iste, a oni i što se prijave ne pristaju raditi pod uvjetima koji im se nude. I dok su prije svega koju godinu objeručke prihvaćali raditi sezonske poslove za dnevnice od 20 do 30 maraka, više ne žele ni za 50 maraka. Proizvođač sadnica voća, ukrasnog drveća i cvijeća pribojava se da neće moći ispuniti zahtjeve tržišta.
“Velika je potražnja za sadnicama svih voćnih vrsta, ali nema radnika. Ni ponuda od 50 KM za dnevnicu, uz restoransku hranu i smještaj, nije privlačna za nezaposlene. Zbog toga sam morao tražiti pomoć iz Srbije. Imam desetak radnika iz Mačve, ali to nije dovoljno”, kaže Jovo Dragojević, najveći bh. proizvođač sadnica voća, paulovnije i ukrasnog drveća. Isti problem ima i Marinko Šljivar, voćar iz Donjih Podgradaca.
Kaže da za dnevnice od 35 - 40 KM i topli obrok radnike ne može naći. Slično je i u Hercegovini. “Radnike za sezonsko pikiranje sadnica cvijeća uopće ne mogu naći iako nudim dnevnice od 70 KM i obrok, nitko se ne javlja”, kaže jedan od hercegovačkih uzgajivača cvijeća.
Zatvorili tiskaru
Problem nisu samo sezonci. Naime, nakon devet godina poslovanja zbog odlaska radnika na rad u inozemstvo zatvorena je nekad uspješna banjolučka tiskara.
– Jedva smo neku ekipu sastavili, dvije godine nam je trebalo za to. Međutim, nismo znali da su se prijavili za poslove u Njemačkoj, tako da se dogodilo u sedam dana da dva od tri tehničara dobiju posao u Njemačkoj i to je jednostavno bio razlog da se tvrtka zatvori – kazao je bivši radnik tiskare.
Prema njegovim riječima, uvjeti za rad bili su europski, ali radnici nisu mogli dobiti plaću kao u inozemstvu. “Imali smo odlične uvjete. Prekovremeni sati su bili plaćeni, imali smo kuhinju, kutak za zabavu. Međutim, tehničari nisu bili zadovoljni plaćom jer su dvojica završila fakultet i bilo im je malo raditi za plaću namijenjenu srednjoj stručnoj spremi”, kazao je.•
