U novome izvješću koje redovito za zemlje izvan Europske unije priprema Europska komisija, a na njih mišljenje daje i Europski parlament sa svojim stajalištima, ponovno je problematizirano pitanje obrazovanja s tvrdnjama kako dvije škole pod jednim krovom predstavljaju segregaciju i diskriminaciju djece, što pak posve odudara od službenih sudskih pravorijeka u BiH po kojima je takvo što ocijenjeno netočnim, piše Večernji list BiH.
Naime, još 2017. godine Vrhovni sud Federacije BiH odbacio je žalbe udruge Naša djeca koja je tvrdila kako postojanje zasebnih škola u kojima se nastava odvija na hrvatskom, odnosno bosanskom jeziku predstavlja segregaciju. A što pak nije istina.
Usuglašene jezgre
Dapače, Vrhovni sud BiH ocijenio je kako upravo postojanje škola na materinskom jeziku predstavlja ostvarenje univerzalnih prava djece. Europska komisija, koja očito po defaultu, pravi samo copy/paste ranijih izvješća, na ovaj način negira i prvu točku koju je postavila pred BiH - a to je poštivanje presuda, odnosno pravne države. Vrhovni sud Federacije BiH u studenome 2017. godine odbacio je zahtjev za revizijom presude Županijskog suda u Travniku koji je također ocijenio da rad po posebnim nacionalnim planovima i programima nije oblik diskriminacije i segregacije djece. - Mogućnost i postojanje dvaju nastavnih planova i programa na bosanskom i hrvatskom jeziku sa zajedničkom jezgrom 70 posto suglasno je i s Konvencijom protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju, koju je BiH ratificirala - navodi se u sudskoj presudi Vrhovnog suda FBiH, koju je potpisala predsjedateljica Vijeća Fatima Imamović. Tadašnja županijska ministrica obrazovanja u središnjoj Bosni Katica Čerkez ističe kako ova presuda pokazuje postojanje različitih standarda.
- Ponajprije i taj slučaj pokazuje kako se na različite načine tumače ljudska prava. Uglavnom ih tumače kako im odgovara u pojedinim slučajevima, nastojeći na određeni način promovirati ili podržati određene politike koje provode u određenim zemljama. Bilo da su članice EU ili pak to žele postati. Očito su u ovome slučaju jako glasni, a daje im se i potpora, oni koji tvrde da bi postojanje obrazovanja na materinskome jeziku moglo stvoriti razdor u društvu. A u biti to su isti oni koji zagovaraju i građansku državu u kojoj bi vrijedila dominacija većine te se neometano provodila asimilacija manje brojnih - kaže Čerkez.
Nije jedan jezik
Po njezinim riječima, djeca u SBŽ-u mogu zajedno ići u školu. Tko želi pohađati nastavu na hrvatskome ili bosanskom jeziku, može to činiti. Ona tvrdi kako je u pozadini onih koji tvrde da se radi o segregaciji zapravo pokušaj negiranja jezičnog i nacionalnog identiteta u cilju asimilacije. - Problem je ovdje, očito, zašto uopće egzistiraju škole na hrvatskom ili pak bosanskom jeziku jer stalno slušamo priče kako je to jedan jezik. Na kraju krajeva, zakonom i Ustavom definirano je postojanje hrvatskog, bosanskog i srpskog jezika. Budući da je hrvatski narod nešto manje brojan, u biti se pokušava njih asimilirati kako bi prešli na bosanski jezik - kaže ona. Dodala je i kako bi EK morao uvažavati pravnu državu, odnosno presude iz BiH. •
