Gledajući površinu i broj stanovnika, za Čapljinu bi se moglo reći da je mala i za hercegovačke prilike gusto naseljena općina. Na to upućuje površina od 256 četvornih km, te gustina od blizu 110 stanovnika na četvorni km. Međutim, i tako relativno površinom male općine imaju svoje “džepove” u kojima se može vidjeti i doživjeti istinski kraška Hercegovina. Baš takav ugođaj pruža zaravan između brda Šibonice, Jabuke i Zvijezdina na kojoj se smjestilo odavno napušteno selo Kljenak. Ima tu još manjih uglavnom napuštenih naselja koja se obaraju prema delti Neretve kao što su dio sela Glušci i Žarkovići. Taj dio zavukao se u južnohercegovačka brda jugoistočno od Metkovića. Da otkrijemo taj kraški biser zaslužni su lovci. U lovištu LD “Gabeb” iz Čapljine, otvorena je lovna sezona na divlju svinju . Lovočuvar Tomislav Prnjić, kanio je obići baš taj dio lovišta provjeriti lokve s vodom, vidjeti kako priroda “diše”. S obzirom da su tajnik društva Zdravko Pranić i predsjednik Pero Zekušić pohvalili ljepotu krajolika tako smo se našli u terenskom vozilu, koje se najprije uspinjalo uz Popinu, a zatim padine Šibonice. Kraj nas su ostajali Raiča ograde, Ilića do Višića. Uz put smo sreli stočara sa stadom od tridesetak ovaca iz neumskog sela Borut. Tjera stado kako reče “u Blato”, odnosno Hutovo blato jer reče “više od suše ovca nema što upasti.” Prava postaja bila je oveća lokva u kojoj ne zatekosmo ni kapi vode. - Prije dva dana vatrogasci su u cisterni dovozili vodu, a vidiš sad ništa nema, kaže Tomislav i dodaje: -Bile su svinje, ali ima još nešto, krave ili konji. Nije to divljač mogla popiti. Vozimo se davno probijenom cestom, čije je uređenje velika želja žitelja krajnjeg juga čapljinske općine i neumskog zaleđa. Naime, silazeći s brda zbog prometne izoliranosti, školovanja, zaposlenja…, mnogi su se skrasili u obližnjim Metkoviću i Čapljini. Za njih bi cesta kojom se vozimo bila idealna, odvaja se u Dračevu s magistrale M – 17, kad bi se malo proširila i asfaltirala dosta bi ih u rodnim mjestima uređivalo okućnice, kuće za odmor, a pokoji umirovljenik se i vratio. Dok smo sve vozili strminom, to je djelovalo kao nostalgična utopija, međutim kad smo stigli u napušteno selo Kljenak prošli djelom puta uz Pašca, shvatili smo da nije. Riječ je o kraškoj visoravni s dosta obradive zemlje, lijepim dispozicijama otvorenim prema jugu… S Kljenka se uvjetno rečeno kamenom može dobaciti do Metkovića, ali na uzvisinu ne može popeti bez terenca. Tu smo otkrili i razlog zašto je lokva tako brzo “presušila”. Iz jedne od kuća, čim je čuo razgovor, izišao je bijelac, s obzirom da nije bježao očito je nije divlji, uputio se prema čatrnji, očekujući vodu.
Na žalost nismo mu mogli pomoći, kante nije bilo, tek smo bocom svezanom za konop, uspjeli zahvatiti nekoliko puta, da bar malo utaži žeđ.
- Na ovom području uz divlju svinju ima i srneće divljači. Kad bi se uspostavio promet, sve bi bilo drugačije, na glas razmišlja naš vodič Tomislav, dok se istom cestom spuštamo niz strminu.
