Za dva mjeseca, ili, točnije, 15. siječnja 2014. godine, navršit će se punih deset godina od kada je Vrhovni sud Federacije BiH donio presudu i oslobodio Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića, Željka Ćosića, Zorana Bašića, Jedinka Bajkušu i Marija Milićevića - oslobodio ih od počinjenja kaznenog djela terorizma usmjerenog na rušenje Federacije BiH, njenog ustavnog poretka i najviših tijela vlasti. Šestorica probranih Hrvata pravomoćno su oslobođeni od ubojstva Joze Leutara, doministra unutarnjih poslova Federacije BiH. Nakon dvoipolgodišnjeg pritvora, optuženici su ugledali svjetlo slobode, netko ozbiljnije narušenog zdravlja i osobnog integriteta, a svi odreda poniženi i traumatizirani. O posljedicama koje su poharale obitelji optuženika, mogle bi se pisati knjige debelih korica. Majka i supruga optuženika Željka Ćosića, pouzdano znam, ovaj događaj i sudski proces platile su svojim zdravljem. Može li biti veće cijene? Ubojstvo doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, u središtu glavnog grada i usred dana, izazvalo je lavinu reagiranja. Šef Misije Ujedinjenih naroda, američki general Jacques Paul Klein, u razgovoru za sarajevsko Oslobođenje, izjavio je:
Zaštićeni svjedok
Rezultati istrage o ubojstvu Joze Leutara bit će poznati prije kraja travnja mjeseca. Imate moju riječ! Izjava gospodara svega i svačega stara je punih 13 godina, a on sada, zauzet mirenjem plemena u zaraćenoj Ruandi, sigurno se i ne sjeća ove izjave i nereda koji je ostavio iza sebe.
U razrješenje ubojstva doministra unutarnjih poslova uključile su se sve razine vlasti. Tako je i Vlada Federacije BiH odobrila nagradu u iznosu od milijun maraka osobi koja dostavi relevantne podatke o ovom političkom ubojstvu. Vlada Federacije preuzela je obvezu isplatiti ovaj iznos kada drugostupanjski sud potvrdi presudu optuženicima. Dakle, odobrena novčana sredstva u iznosu od milijun maraka, mogla su se isplatiti na dan kada osuđujuća presuda postane pravomoćna. U konkretnom slučaju, bio bi to 15. siječnja 2004. godine. Naravno, u slučaju da je donesena osuđujuća presuda i da je ona zasnovana na informacijama koje je određena osoba dostavila. U ovom sudskom procesu dogodilo se nešto suprotno. Dogodilo se ono o čemu nitko ne želi javno i otvoreno progovoriti. Prije, svega tko je osoba koja je, na nezakonit način, izvela iz Kazneno-popravnog doma u Zenici zaštićenog svjedoka broj 30, inače okorjelog kriminalca i odvela ga u „centar“ za obuku onoga što on, po uputama nalogodavaca i izvršitelja političkog ubojstva, treba izjaviti? Podaci o ovoj osobi i onima koji su sudjelovali u nečasnoj operaciji, nalaze se u spisu Županijskog suda u Sarajevu Broj K: 28/01. Ipak, u ovom spisu nije moguće naći odgovor na jedno važno, ili bolje rečeno na prevažno pitanje. Ako je iz početne dokumentacije nestao film koji je snimila osoba iz osiguranja američkog Veleposlanstva i službena torba iz doministrova vozila možemo reći da je to učinila “ulica”. Međutim, kako objasniti nestanak gelera izvađenog iz glave ubijenog doministra. U tom trenutku doministar je bio smješten na Intenzivnom odjelu KBC-Sarajevo. Ovo nije mogla učiniti “ulica”.
Zanimljiva pitanja
I najmanjem djetetu mora biti jasno da je ovaj krunski dokaz mogla ukloniti neka važna, moćna i silno zainteresirana osoba. Ako je Vlada Federacije, očito u najboljoj namjeri, obećala isplatiti iznos od milijun maraka osobi koja je dostavila točne i istinite podatke, po pravomoćnom okončanju postupka, u ovom trenutku pred čitatelje će se postaviti dva zanimljiva pitanja:
Prvo: Zašto je Ministarstvo unutarnjih poslova FBiH u samom početku procesa isplatilo 20.000 KM odabranom svjedoku prije nego se uopće znalo što će on kazati i što će svjedočiti? Još jednom napominjem da se zaštićeni svjedok nalazio na izdržavanju kazne kao izvršitelj najnečasnijih kaznenih djela: silovanja, itd. Ako je Vlada Federacije FBiH preuzela obvezu isplatiti iznos od milijun maraka po pravomoćnom okončanju postupka, zašto je Ministarstvo unutarnjih poslova FBiH 26.4.2001. godine (još nije bila donesena ni prvostupanjska presuda!), uputilo dopis Ministarstvu financija FBiH i zatražilo isplatu iznosa od 500.000 KM? Predstavnici međunarodne zajednice uključeni su u rad na ovom predmetu i očekuju da se sredstva u iznosu od 500.000 KM prebace na poseban račun otvoren kod Raiffeisen banke d.o.o Sarajevo. Što je bilo sa sredstvima u iznosu od ovih 500.000 KM, zašto je zaštićenom svjedoku isplaćen i iznos od 250.000 KM i, konačno, komu je isplaćeno preostalih 250.000 KM?
Odgovori na ova pitanja nalaze se u pisanom obliku u spisu Županijskog suda u Sarajevu broj K: 28/01.
Dok je agilna obrana nečasno optuženih osoba tragala za zaštićenim svjedokom i dok su prvostupanjskom sudu pristizale obavijesti da je nepoznat, ili na nepoznatoj adresi, on se vozikao sarajevskim ulicama u vozilu marke Jetta, crvene boje i registracijskih oznaka 574-K-308. Podaci o vlasništvu ovog vozila nalaze se u spisu Županijskog suda u Sarajevu, broj K: 21/03 nalaze se relevantni podaci, kao i fotografije iz kojih se vidi kako zaštićeni svjedok, pred svojom kućom, dočekuje i ispraća goste. Na stolu Županijskog tužiteljstva Sarajevo punih deset godina nalazi se spis o procesu Leutar. U tome spisu nalaze se presude Županijskog i Vrhovnog suda iz kojih se jasno vidi da je zaštićeni svjedok Merim Galijatović, lagao, lagao i lagao. Njegov iskaz suci Vrhovnog suda ocijenili su upravo ovako. No, i unatoč ovoj činjenici, protiv njega nikada nije pokrenut kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela lažnog svjedočenja. U članu 348 Kaznenog zakona FBiH određeno je - „ako su zbog kaznenog djela iz stavka 3. ovog člana nastupile osobito teške posljedice za okrivljenika, počinitelje će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina“. Radi se o ozbiljnom kaznenom djelu, a evo, zaštićeni svjedok pošteđen je kaznenog progona. Pošteđen je i od povrata golemog iznosa novca koje je primio (zamislite!) za davanje potpuno lažnog iskaza!
Tajna spisa
Na koncu ovoga kratkog osvrta želim postaviti i ovo pitanje. Da Sudskim vijećem nije predsjedao jedan ozbiljan, častan, odlučan sudac kao što je bio pokojni Salem Miso i da uz obranu optuženika nije stajala stručna i jednako odlučna obrana, što bi se dogodilo s ovim predmetom? Što bi se dogodilo s onim nesretnicima koje je netko odabrao, pokupio, strpao u zatvor i izložio surovom i dugotrajnom kaznenom postupku? Optuženici, bilo u Kazneno-popravnom zatvoru u Zenici, lažni svjedok uživao bi u golemim nečasno dobivenim novčanim sredstvima, a stvarni nalogodavci izvršitelja političkog ubojstva, skijali bi na Bjelašnici ili se odmarali na nekoj jadranskoj destinaciji. Ovih dana potpredsjednik Federacije BiH gospodin Mirsad Kebo dostavio je Ministarstvu sigurnosti BiH neke spise, po svemu sudeći - neka saznanja građana o tome - kako je i zašto lišen života doministar Jozo Leutar.
I te informacije mogu biti korisne. Sudjelovao sam u ovom kaznenom predmetu i zajedno s kolegom Mariom Bogdanovićem branio prvooptuženika generala Ivana Andabaka, pa ovom prilikom sugeriram da se konačno rastvore korice kaznenog predmeta Županijskog suda u Sarajevu broj K: 21/03. U tome spisu nalaze se odgovori na sva postavljena pitanja i uopće nije teško doći do cilja i pravednog procesuiranja osoba koje su sudjelovale u jednom gnusnom političkom ubojstvu. Ako se to ne razriješi, mi ćemo živjeti u vremenu i prostoru koji je prije tisuću godina definirao sveti Augustin: Pošto se otklone pravda i pravičnost, što je država drugo nego razbojstvo veliko!?
