U bosanskohercegovačkoj povijesti i sadašnjosti ne postoji ni jedan simbol - datum, događaj, osoba, koji bi imao integrirajući učinak na Hrvate, Bošnjake i Srbe. Umjesto potrage za takvim simbolom, istraživanje profesorice politologije s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru dr. Damirke Mihaljević pokazuje kako jedan posve drukčiji zajednički element ipak postoji. Dr. Mihaljević je i autorica knjige “Politička kultura u Bosni i Hercegovini”. Istodobno, u suradnji s Hrvatskim studentskim politološkim forumom Filozofskog fakulteta, provodi i novo istraživanje o političkoj kulturi studenata.
Večernji list: Kažu da Belgijce spajaju kralj, nogometna reprezentacija i pivo, što je to što bi moglo biti integrirajući činitelj kada je riječ o Hrvatima, Bošnjacima i Srbima u BiH?
BiH nema ujedinjujućih simbola koji bi djelovali integrirajuće na način kao što djeluju u jednoj također višenacionalnoj državnoj zajednici kao što je Belgija. Politički identitet je osnova političkog jedinstva i stabilnosti svake političke zajednice. Omogućava institucionaliziranje zajedničkog djelovanja i naravno široku i masovnu osnovu lojalnosti.
Večernji list: No, možemo li govoriti o bilo kojem datumu, događaju iz povijesti, osobi koja bi imala integrirajući učinak?
BiH nema takvih događaja iz povijesti i riječ je o duboko podijeljenom društvu. Ratna događanja devedesetih stvorila su još dublje podjele. Nemogućnost postizanja konsenzusa otvorila je prostor da svaki narod ima svoje heroje i svoju istinu, dok su istodobno ti heroji i te istine za pripadnike drugih naroda zločinci i krivotvorenje povijesti. Međutim, BiH ne može ići naprijed ako nije jasan odgovor na pitanje lojalnosti kao temelja svake politike. Tko kome pripada? Kakvoj političkoj zajednici? Odgovori na to pitanje su od presudne važnosti za budućnost BiH.
Večernji list: Ipak, vaše istraživanje je pokazalo kako postoji jedan element u kojem nema razlika. O čemu je riječ?
Postoji širok konsenzus o ostvarivanju ljudskih prava kao najveće poveznice građana BiH. Nema bitnih razlika u stavovima pripadnika tri konstitutivna naroda. O dvadeset navedenih temeljnih ljudskih prava postignut je konsenzus. Većina ispitanika, od 86% do 98%, smatra da su ljudska prava temelj Bosne i Hercegovine i da su važna za ostvarivanje demokratskog društva. Ta činjenica ukazuje na prodemokratske elemente u političkoj kulturi i može pozitivno integrativno djelovati u funkciji demokracije.
Večernji list: Je li taj jedan element dovoljan za stabilnu Bosnu i Hercegovinu?
Naravno da nije dovoljan, ali bi mogla biti značajna činjenica u strategijskom pristupu razvoja BiH. Prije svega, treba stvoriti institucionalnu osnovu, odnosno postići dogovor o uređenju zajedničke države.
Večernji list: Kako objašnjavate da slični problemi postoje i u visokorazvijenim europskim zemljama: Škoti, Flamanci, Korzikanci, Katalonci, Baski… Je li to dokaz da se isključivo na temeljima gospodarstva ne mogu rješavati politička pitanja?
Problemi koje spominjete su jasan pokazatelj da nacionalizam nije nestao, već se samo prilagođava i naravno mijenja u skladu s procesima europskih integracija. Ono što se događa, primjerice, u Belgiji i drugim spomenutim državama jeste subdržavni nacionalizam. Taj se oblik nacionalizma odnosi na skupine koje vide sebe kao povijesne i zakonite vlasnike određene zemlje, ali koje nemaju vlastitu državu. Ti procesi i ne vode stvaranju vlastite države i po tome se razlikuju od secesionističkih pokreta. Njihov cilj je održavanje političke reprezentacije i institucija koje omogućavaju stalnu reprodukciju zajednice. Javlja se i protekcionistički nacionalizam u zemljama EU. On, pak, teži zaštiti nacionalne kulture od migracija i drugih upada. Protekcionistički nacionalizam na EU gleda kao na savez država, dok subdržavni nacionalizam EU promatra kao savez nacija. O tome piše profesor Vladimir Vujčić.
Večernji list: Jesu li Hrvati, Srbi i Bošnjaci u BiH nacije, narodi ili etničke zajednice?
Riječ je o nacijama. Sve tri nacije su politički samosvjesne. Imaju razvijenu pojedinačnu i kolektivnu nacionalnu svijest i osjećaj pripadnosti njezinih članova određenoj naciji.
Večernji list: Koliko onda ima izgleda pokušaj nijekanja te tri nacije i pokušaj stvaranja bosanske nacije i jesu li takve tendencije opasne za opstanak BiH?
Takve koncepcije nemaju perspektive i nisu dobre za BiH. BiH se ne može izgraditi kao demokratska i samoodrživa država ako se negiraju nacionalne posebnosti. Zato su pogrešne koncepcije koje pokušaju potisnuti u drugi plan kolektivna prava i stvarati zajednički identitet građana BiH negiranjem nacionalne i vjerske posebnosti.
Večernji list: Što je politički i kulturni identitet Hrvata u BiH i koliko je on autohton u odnosu na identitet Hrvata u Republici Hrvatskoj?
Hrvati u BiH su dio hrvatske nacije koja živi u BiH. Njihov politički identitet je autohton jer izvire iz teritorijalne identifikacije. Taj oblik političkog identiteta podrazumijeva vjerovanje u važnost prebivališta, državljanstva, a to znači stjecanje građanskih prava bez obzira na etničko podrijetlo.
Večernji list: Jesu li rješenje za ovu zemlju zaključci Rezolucije Europskog parlamenta o BiH, to jeste zagovaranje federalizma nasuprot separatističkim i unitarističkim težnjama?
Pozitivno je što se na razini europske politike podržalo političke koncepcije koje rješenja traže izvan unitarističkih težnji koje su bile prilično zastupljene, a koje su potpuno neprihvatljive za višenacionalnu BiH. Što se tiče rješenja, odnosno modela države, važno je naglasiti da dobro rješenje može biti samo ona ustavna struktura koja će biti prepoznata kod većine pripadnika sva tri naroda kao primjerna i poštena. Ako većina građana osjeća da svoje interese ne može zadovoljavajuće ostvariti primjerice u politici, gospodarstvu, socijalnom segmentu, unutarnjoj sigurnosti i slično, takav politički sustav ne može imati potporu ni specifičnu ni difuznu i ne može se konsolidirati.
Večernji list: Koliko je novi europski pristup, a koji se u početnoj fazi temelji na gospodarsko-socijalnim reformama, dobar za rješavanje problema u BiH?
Ne možete ići u ozbiljne gospodarsko- socijalne reforme prije nego riješite institucionalni dizajn države. Iako su te reforme nužne, na što nas upozorava veliko siromaštvo kojim smo okruženi, one se neće dogoditi na pogodnom tlu ako se prije ne riješi vrlo ozbiljno pitanje ustavnih promjena. Politička uređenost je preduvjet svakog prosperiteta pa tako i gospodarskog pa onda posljedičnog i socijalnog. U konačnici, prema iskustvima tranzicije, u jugoistočnoj Europi pitanja političke stabilnosti pokazala su se puno težim od gospodarskog rasta i uvođenja principa tržišnog gospodarstva.
Damirka, bravo za konstataciju.