Britanski znanstvenici sa sveučilišta u Exeteru utvrdili su da ljudi koji su biološki 'programirani' da se rano bude imaju niži rizik od depresije i nekih drugih mentalnih oboljenja, među kojima je i shizofrenija te češće iskazuju da su sretni u odnosu na ljude koji su noćne ptice.
Pretpostavlja se da je to zbog razlika u načinu na koji njihov organizam reagira na dnevno svjetlo, za što postoje genetske predispozicije. Jedna od pretpostavki je da noćne ptice imaju veću sklonost depresiji i mentalnim poremećajima jer se teže bore s ranim odlaskom u školu, na posao, te obavezama koje moraju svladati u rano jutro, dok se još ne osjećaju tome dorasli, piše 24sata.hr.
Studija je obuhvatila podatke o genetici 250.000 ljudi koji su pristali na sudjelovanje i podatke o 450.000 ispitanika u prethodnoj britanskoj studiji Biobank. Svi su morali odgovoriti na pitanje jesu li jutarnji ili večernji tip, pa je to uspoređeno s njihovim genomima i tražio se obrazac. Voditelj istraživanja, profesor Mike Weedon, ističe kako su rezultati studije pokazali da je rizik od depresije i shizofrenije čak 10 posto veći kod osoba koje su noćne ptice, što se smatra uvjerljivim dokazom povezanosti tjelesnog sata i mentalnih poremećaja, no bit će potrebne dodatne studije da se do kraja razumije ta veza. Naime, ovo je istraživanje proširilo skupinu genoma za koje se vjeruje da utječu na to hoće li netko postati noćna ptica ili jutarnji tip s 24 na 351 genom.
- Još uvijek premalo znamo da bismo mogli izvoditi pouzdane zaključke - upozorava psihijatar dr. Zlatko Crkvenčić, vlasnik privatne ordinacije u Zaboku. S povećanjem skupine genoma koja može biti odgovorna za to kako ljudi reagiraju otvara se i veliki prostor za istraživanja o njihovom djelovanju, kao i njihovom međusobnom djelovanju, na koje mogu utjecati sitnice.
- To vam je slično kao kad netko zbog umora i manjka koncentracije odluči popiti kuru magnezija. To može dobro utjecati na jedan segment, ali i tako da snizi razinu kalcija, bakra ili željeza u organizmu, što može dovesti do veće štete nego koristi. Tako je i s mogućim vezama između tih genoma, pa još nema dovoljno 'materijala' za zaključke - pojašnjava dr. Crkvenčić.
Dodaje kako smo moguće dokaze za neke od tih pretpostavki imali i ranije, samo u fokusu pažnje nisu bili geni, nego hormoni.
- Svi znamo kako to izgleda, kad su tmurni dani, kad nema sunca, ljudi su češće depresivni i svi bi se najradije vratili u krevet i odspavali zimski san. Jednostavno, kad nema danjeg svjetla niža je razina serotonina, hormona koji se povezuje s dobrim raspoloženjem. A onda se na pola sata pojavi sunce i promijeni se perspektiva i drugačije se osjećamo - kaže dr. Crkvenčić.
Dodaje kako je kod nekih ljudi razina serotonina ujutro prirodno niža, dok se kroz dan povećava i na večer dosiže vrhunac.
- Ima ljudi koji mi znaju reći: 'Da nije jutra, moj bi život bio savršen' - kaže u šali sugovornik. Svima koji ujutro nisu dobre volje zato savjetuje da iskoriste nekoliko minuta za šetnju i boravak na suncu već ujutro, primjerice tako što ćete parkirati malo dalje, pa prošetati do posla, te da se više družimo.
- Dok god vas noge služe, iskoristite priliku za odlazak u društvo, među ljude, jer čak i ako je prilika takva da dijelimo brige, možemo biti na dobitku. Prije svega, tako ponekad možemo uvidjeti da drugi imaju iste probleme kao i mi, ili veće nego što su naši, te ih sagledati iz drugog kuta. Možda ćemo podijeliti svoje brige s nekim, pa je osjećaj tereta manji. Osim toga, tako učimo dijeliti ne očekujući nešto zauzvrat, što se uvijek vraća - zaključio je dr. Crkvenčić.
