U Drvaru je 27. srpnja 2017. po 16. put održan „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“ kojim su komemorirani svi mučenici i žrtve ratova i totalitarizama XX. st. s područja Banjolučke biskupije.
Komemoracija je održana u bogoslužnom prostoru župe sv. Josipa a započela je pobožnošću „križnog puta mučenika“. Potom je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica predvodio svetu misu u zajedništvu s 10-ak svećenika. Misno slavlje pjesmom je animirala skupina vjernika iz župe Siverić kod Drniša. Osim vjernika iz Siverića na komemoraciju u Drvar došle su i skupine vjernika iz Drniša, Konjskog, Zagreba, Bihaća, Bos. Grahova te župa livanjskog dekanata. Zapažena je nazočnost najstarijeg i najmlađeg hodočasnika u Drvar – 93-godišnjeg Ivana Deliša iz Konjskog kod Splita i sedmogodišnjeg Ante Mujaka iz Drniša.
U pratnji biskupa Komarice u Drvar je došla i skupina vjernika iz Poljske, iz mjesta Boleslawiec u biskupiji Legnica, na čelu sa redovnicom sestrom Magdalenom, koji su ovih dana u posjetu Bosni, točnije župi Gumjera kod Prnjavora gdje je do 2. svjetskog rata bila jaka kolonija poljskih katolika, i gdje je kao župnik djelovao svećenik mučenik don Anto Dujlović čiju su kauzu beatifikacije započeli poljski vjernici.
Na misnom slavlju bio je nazočan i predsjednik Vlade Hercegbosanske županije Ivan Jozić u pratnji ministra Stipana Šarca.
Na početku sv. misi drvarski župnik don Davor Klečina podsjetio je da je ovaj spomen-dan uveden 2001. i prvotno je nosio je naziv „Dan drvarskih mučenika“ - u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća iz Knina – a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“.
U svojoj propovijedi biskup Komarica istaknuo je da Banjalučka biskupija ovim spomen-danom – na dan krvavog početka uništavanja predstavnika Katoličke Crkve - želi očuvati od zaborava one koji su pretrpjeli mučeništvo, osobito u proteklom najkrvavijem stoljeću, i to baš u župnoj zajednici u Drvaru gdje je započeo ničim izazvani pogrom nad nedužnim svećenikom i vjernicima.
Biskup je naglasio da je Katolička Crkva u prošlom stoljeću osobito bila progonjena i izložena udarcima Zloduha, ali da je i u ovom stoljeću, od svih drugih vjerskih ili ideoloških zajednica, najviše na udaru Sotone i njegovih slugu. Upozorio je na opasnost od novih suvremenih oblika totalitarizama i u demokratskom društvu, te naveo riječi sv. pape Ivana Pavla II. da se „korijen svakog totalitarizma može naći u negaciji transcedentalnog dostojanstva ljudske osobe, tj. vidljive slike nevidljivog Boga.“
Potaknuo je vjernike na odvažnost i hrabrost u svjedočenju svoje vjere i u sporovođenju evanđeoskog zadataka da budu „svjetlo svijeta“, „sol zemlje“ i „kvasac tijestu“, pa i pod cijenu progona.
„Ako na današnji znakoviti spomen-dan, iskreno i vjerno častimo uspomenu na brojne nevine žrtve Drvarskih mučenika – župnika Waldemara Maksimilijanna nestora i njegovih župljana te svih drugih žrtava s područja naše biskupije i domovine – onda se iskreno pomolio Bogu da njihove žrtve budu plodne za jačanje prave kršćanske vjere i vjerske prakse nas današnjih Kristovih sljedbenika u ovoj župim biskupiji i zemlji“, završio je biskup Komarica u svojoj propovijedi.
Po svršetku svete mise pred spomen-križem poginulih hrvatskih branitelja položeni su vijenci, a biskup Komarica izmolio je molitvu opijela za sve poginule branitelje i žrtve ratova. Vijence su položili izaslanstva Vlade HBŽ, HDZ BIH, HDZ 1990, Udruge „Hrvatski pleter“ Drvar, Udruge „Don Juraj Gospodnetić“ Bos. Grahovo te Mladeži HDZ BIH.
Potom je u dvorani župe prikazana emisija Hrvatskog radija „Na vjetrometini istine“ autora Zdravka Fučeka, koja govori o ubojstvu župnika Nestora i drvarskih hodočasnika, snimljena zimus na mjestu zločina u Trubaru – na željezničkoj postaji Vaganj i kod jame Golubnjače.
Podsjetimo, 27. srpnja 1941. u mjestu Trubar kod Drvara četničko-partizanski ustanici izveli su iz vlaka drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom vjernika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču. Taj dan napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća sv. Ani na Oštrelju. Do kraja rata iz Drvara su protjerani ili pobijeni gotovo svi katolici, katolička crkva u Drvaru srušena i uklonjena 1949., a zemlja i imovina drvarskih katolika oteta, nacionalizirana i podijeljena novim vlasnicima, dok je gruntovnica namjerno uništena od novih komunističkih vlastodržaca.
Istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima, ustanici su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca, a nedugo zatim i nad muslimanskim civilima u Kulen Vakufu.
U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponovio se u Bos. Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika.
Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina, i od Livna do Bihaća i Gospića. U bivšoj Jugoslaviji taj se dan 27. srpnja slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH, a i u modernoj Hrvatskoj i BiH još uvijek neke skupine i pojedinci toga dana u Srbu i Drvaru obilježavaju ustanak.
