Posavski običaj pokrivanja kuće ili, pučki rečeno, građe, izazvao je buru emocija na jednoj posebnoj kući.
Nije to običan dom jer “ponikao” je od ljudi dobra srca i humane naravi, prije svih, nogometaša Nogometnoga kluba Dinamo, Donjomahalaca, Posavljaka, ali i brojnih humanitaraca koji su željeli biti dio humanitarne akcije koja nosi naziv “Dom za obitelj Klaić”.
Podsjetimo, majka Pavka sama se brine o djeci, šestero školaraca. Život im se odvija u svega dvije sobe trošne kućice u kojima borave, spavaju, žive.
Čak i snovi o podizanju nove kuće iz sagrađenih temelja ugašeni su tragičnom iznenadnom smrću oca.
I onda, kada su se najmanje nadali, humanitarna “Plava večer” donjomahalskoga Nogometnoga kluba Dinamo, koju je pokrenuo predsjednik Dragutin Živković Lade, ostvarila je njihove snove. Prikupljena sredstva bila su dovoljna za početak.
Mjesna zajednica Donja Mahala u općini Orašje, na čelu s Nikolom Iliševićem, dala je potporu, koordinirala radovima, i dom mališana pokriven je uz tradicionalan posavski običaj - okupljanje i zajednički ručak.
Za Božić se useljavamo
-Ovo je malo finale, a veliko je za Božić kada ćemo uselili ovu mnogočlanu obitelj majke Pavke sa šestero školaraca, kaže nam u sportskom žargonu predsjednik Nogometnog kluba Dinamo iz oraške mjesne zajednice Donja Mahala Dragutin Živković.
Do sada smo ispunili obećanje, kuća za sedmeročlanu obitelj Pavke Klaić sa šestero školaraca je pod krovom, a nadamo se, ponovno uz pomoć dobrih ljudi i zajednice, i useliti do Božića ovu mnogočlanu obitelj.
U akciji su do sada sudjelovala brojna poduzeća i pojedinci u novcu, radu, materijalu. Svima velika hvala.
Pokazali su veliko srce ovoga kraja i mjesta, dodaje Živković. I predsjednik Ilišević ne skriva zadovoljstvo.
Uime organizatora zahvalio je okupljenim majstorima koji su sudjelovali u gradnji i rado se odrekli dnevnica.
Djeca su trčkarala oko majstora u nevjerici da su dobili novi dom, a majka Pavka s vidnim uzbuđenjem kaže nam:
- Još uvijek kao da sanjam, “niče” kuća o kojoj smo toliko sanjali, ali nije bilo mogućnosti, jer vodili smo samo život dan za danom. Temelji su nas samo podsjećali na neispunjena očekivanja.
Hvala svima, drhtavim je glasom kazala Pavka. Sreća je bila zamjetna i na licima djece, najmlađeg Marija koji tek postao školarac, godinu dana starije Marije Magdalena, Kristine, Josipa, Sabine koja je postala srednjoškolka i najstarije maturantice Žakline.
Akcija izazvala buru emocija
- Kada činimo dobro jedni drugima mi činimo trostruki potez, slavimo Boga, činimo dobro drugome i tom dobrotom oplemenjujemo svoju dušu i pripremamo se za nova dobra djela.
Jasno da je trebalo biti animatora za pokretanje ove vrijedne humanitarne akcije, kao što su Drago i Nikola, da skupe dobre i humane ljude oko dobroga djela i učine obitelj Klaić sretnom.
Ova draga obitelj bit će jako zahvalna za takvo djelo, a to se i danas jako osjeća, što će imati čvrst krov nad glavom, što zavrjeđuju kako bi mogla svoje djetinjstvo i odrastanje provesti u prostorima kakvi im trebaju dok odrastaju. Sretan sam što se ovdje u Donjoj Mahali dogodilo ovakvo dobro djelo, naspram onih dobrih djela koje činimo ponekad nekim dalekim ljudima, što i jest po sebi dobro, ali nekada znamo zakazati u činjenju dobra nekome tko se baš pokraj nas nalazi.
Zato sam sretan, zadovoljan, i Bogu zahvalan pa ovaj čin zavrjeđuje doista dvostruku čestitku, kazao je fra Perica.
- Svih šestero djece, od najmlađeg Marija na početku osnovne, do najstarije Žakline su zapravo školarci, djeca koja još ne osjećaju oskudicu stambenog prostora koju mi odrasli cijenimo malo realnije jer oni su sretni i zadovoljni čak i u postojećem skučenom prostoru od dvije sobe.
Djeca, šestero školaraca obitelji Pavke Klaić su vedra i raspoložena, što nas starije treba pozitivno animirati da tako prihvaćaju svoju oskudicu koju mi odrasli mjerimo nekim drugim mjerilima, koja ne zavrjeđuju da budu na taj način mjerena, kazao je fra Perica Martinović za vrijeme skromnoga slavlja u povodu pokrivanja kuće Klaićevih, koja će se u novi dom useliti za Božić.
