Val poskupljenja osnovnih životnih namirnica iz dana u dan obara rekorde što sve veći broj građana dovodi do granice siromaštva, piše Večernji list BiH.
Najpogođeniji su...
Naravno, najpogođeniji su umirovljenici koji su već godinama u začaranom krugu dužničkog ropstva iz kojeg je, potvrdio je ranije za Večernji list Zoran Petoš iz Udruge za zaštitu potrošača “Don”, nemoguće izići. - Umirovljenici su posebno pogođena kategorija. Imamo veliki broj osoba čije mirovine iznose oko 400 KM i svi moraju biti svjesni da oni ne mogu preživjeti mjesec ako im netko sa strane ne pomogne. Dok plate režije, lijekove i terapije, što su im nužni mjesečni troškovi, što mislite koliko im novca ostane za osnovne životne namirnice - kaže Petoš, ističući kako određeni broj umirovljenika nerijetko poseže i za umirovljeničkim kreditima. - Među umirovljenicima imamo veliki broj onih kojima nitko ne pomaže, ne daje im novac zbog čega nerijetko donose odluke o podizanju umirovljeničkih kredita što ih dovodi u novo dužničko ropstvo. Oni su primorani kupovati samo nužno, voće i povrće na komad, meso na grame… u situaciji smo da su nam ti ljudi na marginama i svi bismo im trebali pomoći - kazao je Petoš.
No, osim umirovljenika koji su, prema riječima Petoša, posebno pogođena kategorija, ne može se reći ni da ostatak bh. stanovnika živi bolje. Prema podacima portala Numbeo, najveće svjetske baze podataka o troškovima života, četveročlanoj obitelji mjesečno treba 2877,38 KM i to bez stanarine, a kada uzmemo u obzir da je, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plaća u BiH u prosincu prošle godine iznosila 1042 KM, jasno je da bh. građani i pored niskih cijena jedva spajaju kraj s krajem. Ni život samcima, prema podacima, nije nimalo jeftiniji. Njihovi mjesečni troškovi iznose 856,40 KM bez stanarine.
Promatrajući podatke u bh. gradovima, vidljivo je kako je najskuplji Mostar. Naime, četveročlanoj obitelji za život u gradu na Neretvi mjesečno je potrebno 3297,11 KM, u Sarajevu 3127,80 KM, 3063,80 KM obiteljima u Tuzli, dok je, prema podacima, najjeftiniji život u Banjoj Luci u kojoj je za mjesec dana života četveročlanoj obitelji potrebno 2946,60 KM.
Uspoređujući Mostar i Banju Luku, dolazi se do zaključka da je obiteljima u Mostaru potrebno oko 350 KM više u odnosu na Banju Luku. Samcima je za život mjesečno otprilike potrebna prosječna plaća, iako valja uzeti u obzir da u BiH, točnije u FBiH, najveći broj radnika, nekih 65 do 70 posto, prima plaću od oko 750 KM. Prema izračunima Numbea, jednoj osobi mjesečno za životne troškove u Mostaru, bez stanarine, potrebno je 964,35 KM, u Sarajevu 924,31 KM, Tuzli 924,13 KM, a u Banjoj Luci 882,04 KM.
Kako su troškovi života poprilično nejednaki u promatranim gradovima, provjerili smo i cijene osnovnih životnih namirnica. Litra mlijeka, jasno je, najskuplja je u Mostaru i iznosi 1,62 KM, u Sarajevu je 1,46 KM, Tuzli 1,43 KM, dok Banjolučani mlijeko po litri plaćaju 1,44 KM. Svježi bijeli kruh od 500 grama Mostarci plaćaju 1,29 KM, Sarajlije 1,13 KM, stanovnici Tuzle 1,20, a Banjolučani 1,27 KM. Pakiranje riže od jednog kilograma u Tuzli skuplje je gotovo za jednu marku u odnosu na Banju Luku. U Tuzli stoji 2,81 KM, a u Banjoj Luci 1,74 KM. I cijena kilograma pilećih fileta također se razlikuje od grada do grada. Najviša cijena je u Tuzli - 9,33 KM, Sarajevu 8,68 KM, Mostaru 8,94, a u Banjoj Luci 8,42 KM.
Cijene krumpira po kilogramu ne razlikuju se drastično od grada do grada, otprilike za 30 feninga. Kilogram brašna u Sarajevu i Mostaru iznosi u prosjeku 1,90 KM, u Banjoj Luci oko 1,83 KM. U Sarajevu cijena litre ulja iznosi prosječno 4,10 KM, u Mostaru 3,70 maraka. Stanovnici Banje Luke za litru ulja moraju izdvojiti oko 3,45 maraka. U Sarajevu kilogram šećera iznosi 1,55 maraka, dok kilogram šećera u Mostaru iznosi 1,70 KM. Ako kupujete šećer u Banjoj Luci, cijena mu je 1,65 maraka.
Granica izdržljivosti
I tako u valu poskupljenja koja su već odavno u BiH prešla granice izdržljivosti, građani su primorani samo na jedno -odricanje kako bi preživjeli mjesec i nekako uspjeli sastaviti od prvog do prvog. Zadužuju se, uzimaju nenamjenske kredite, prate akcije u trgovinama kako bi uštedjeli koju marku, no veliki broj je i onih koji sebi uskraćuju čak i najosnovnije jer novca nemaju, a poskupljenjima se, sudeći prema trenutačnoj situaciji, u skorije vrijeme ne nazire kraj.
